Kako miriše teatar potlačenih

Kako miriše teatar potlačenih

Kako mirise

(Foto: pawelkuczynski.com)

Siguran sam da mi možeš danima govoriti o umjetnosti, citirati hiljade i hiljade autora čije si knjige pročitao, govoriti o Mikelanđelu nabrajajući sve njegove radove, spominjajući sve detalje njegovog života pa i njegovu seksualnu orijentaciju… ali, vjerujem da mi ne možeš opisati miris Sikstinske kapele, niti osjećaj koji se budi dok gledaš te besprijekorne plafone… Ovako je Robin Williams u filmu Good will hunting glumeći psihologa svom klijentu objasnio odnos teorije i stvarnog života. I ovo je scena koja mi se vrti po glavi kad krenem da razmišljam o teatru potlačenih. I kažem sebi – okay, pročitao si kako je večeras neko pretučen u gradu zbog ovog ili onog, a jesi li se stresao i zgrčio zbog nepravde koja je nekom nanesena?

I nastavljam da razmišljam o izvještačenosti, o intelektualnom licemjerstvu i pada mi na pamet davno pročitani paragraf iz Malog princa koji govori o otuđenosti odraslih. I sjećam se, tu na tom mjestu autor govori o pitanjima preko kojih odrasli žele upoznati prijatelje svoje djece, i da stvar bude i plastičnija, pitanja su koncipirana na brojevima pa onda u u cijelom ovom kontekstu ona izgledaju ovako – koliko godina ima taj tvoj prijatelj? Koliko braće ili sestara ima? Koliko mu otac zarađuje?… I prenesemo li cijelu ovu situaciju u današnji vremenski okvir vidjet ćemo kako ovo nije nešto što se zadržava na nivou jednog dječijeg romana, štaviše, mi imamo čitave obrazovne sisteme koji su formirani na davanju brojčanih odgovora, a nikako na postavljanju suštinskih pitanja.

I u kontekstu teorije i stvarnog života vraćam se na teatar potlačenih koji veže ove dvije situacije na način da izbacuje teoretsko znanje iz prvog plana, te navodi na postavljanje ključnih pitanja koja su okarakterisana saosjećanjem. Navodi na promišljanje o mirisima, dodirima, zvukovima, bojama, pokretima i u konačnici emocijama. Više to nisu samo tijela o koja se slučajno očešemo hodajući kroz gradsku gužvu. Više to nisu samo znojni ljudi čije su majice prilijepljene uz leđa i čiji vas miris štipa za nos, to postaju ljudi koji se umorni, ali motivirani vraćaju kući poslije iscrpljujućeg rada. Više to nije smrad, to je miris teatra potlačenih…

Dodir

Zamisli situaciju gdje zatvorenih očiju dodiruješ ruke svog kolege/ice, kojeg/koju dakle ne možeš da vidiš. I svi to rade, vas 15-ak, svako sa slučajno dodijeljenim partnerom. I istražuješ i opipavaš i odjednom gubiš kontakt nakon čega i dalje zatvorenih očiju moraš pronaći ruke koje si dodirivao. I u suštini nekako se snađeš na kraju i nađeš prave ruke, ali pitanje je – jesi li imao pojma da osoba s kojom godinama dijeliš prostoriju ima tako žuljevite ruke, da ima tako kratke prste i klimave zglobove koji pucketaju? To je dodir foruma potlačenih, temeljit i obazriv.

Zvuk

Tačno je da uši uvijek možeš zapušiti slušalicama i glasnom muzikom i odbijati da čuješ šta se dešava oko tebe dok prolaziš ulicom, ali, nekada će nekontrolisno urlikanje ljudi biti glasnije od muzike koju slušaš, ali tad će već biti kasno jer ćeš se naći u masi koja će te progutati bez da te išta i pita. Ljudi se oglašavaju, svuda i stalno, i nikada identično, uvijek različito, nekad tiše od najprigušenijeg jecaja, a nekad glasnije od katarzičnog urlikanja. To je zvuk teatra potlačenih.

Pokret

Ako misliš da ljude ne poznaješ onda zasigurno nikada nisi analizirao njihovo kretanje, nisi posmatrao grčevitost njihovog koračanja, nisi obraćao pažnju na njihove pognute glave ili na njihovo konstantno osvrtanje. Kretanje u prostoru nije ništa drugo nego odraz načina životnog standarda. To su pokreti teatra potlačenih.

I zato, slijedeći put prije nego li počneš govoriti o socijalnoj pravdi pozivajući se na kojekakve teoretičare, sjeti se kad si se zadnji put tresao i grčio zbog nepravde, jer – „Ako se treseš od muke na svaku nepravdu, onda si moj drug.“ – Če Gevara

Mirza Halilčević

*Tekst je nastao kao refleksija na učestvovanje u Forum teatar radionicama. Radionice su organizovane od strane Udruženja Okvir u sklopu projekta Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobode, podržanom od strane Ambasade Kraljevine Norveške u BiH.
Poziv za učešće: druge Forum teatar radionice

Poziv za učešće: druge Forum teatar radionice

POZIV NA DRUGE FORUM TEATAR RADIONICE

Sarajevo, 16. 10. – 18. 10. 2015.

 

Udruženje Okvir nastavlja sa realizacijom druge od ukupno pet Forum teatar radionica za lezbejke, gej, biseksualne, trans*, inter*, kvir i aseksualne osobe – u okviru projekta Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobodeKroz kreativne aktivnosti ovog projekta želimo da propitamo mogućnost korištenja pozorišne, scenske i multimedijalne umjetnosti kao alata transformacije naših svakodnevnih iskustava kao LGBT*IQA osoba u BiH, te želimo da zajednički doprinesemo građenju i vidljivosti kvir kulture i umjetnosti u BiH.

Forum teatar je kreativna igra na sceni kroz koju se rađa promjena. Kroz grupnu povezanost, stvara se sigurno mjesto za transformaciju opresije, nasilja i diskriminacije. Direktna akcija, sada i ovdje – pokretački je moto radionica. Pri završetku svih pet radionica planiramo izvođenje predstave sa učesnicima/cama koje/i tokom radionica iskažu interesovanje. Ideja vodilja svih pet radionica  jeste zajednička akcija i stvaranje, kao i želja i motivacija za učešće.

Sa zadovoljstvom vas pozivamo na drugu od pet predviđenih Forum teatar radionica, koju vode Demir Mekić i Ana Isaković. Radionica traje ukupno tri (3) dana, te podrazumijeva motivaciju, kreativnost, razmjenu ličnih iskustava i zajednički proces učenja o sebi i drugima u sigurnom prostoru. Radionice počinju 16. oktobra sa trajanjem do 18. oktobra 2015. godine. Planirani dolazak za osobe koje dolaze van Sarajeva je u četvrtak, 15.10.2015. godine. Učešće sva tri dana radionica je obavezno, kao i prijava na iste. Lokacija održavanja radionica su prostorije Udruženja Okvir, Sarajevo, BiH.

INFO: Broj učesnika/ca na treningu je ograničen. Iz tog razloga vas pozivamo da nam što ranije pošaljete vaše prijave na  info.okvir@gmail.com  najkasnije do 13.10.2015. godine. Prijavni list možete preuzeti OVDJE. Za više informacija nas možete kontaktirati na broj telefona: 065 312 982, te na navedeni mail. Putni troškovi, smještaj i hrana će biti pokriveni  za sve učesnike/ce iz BiH.

Ana Isaković je pozorišna kritičarka iz Beograda. Trenutno radi u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu kao program asistent, te piše kritike za različite medije u Srbiji. Demir Mekić, sociolog i trener Teatra potlačenog, trener na temu rodne ravnopravnosti i omladinski radnik. Radi sa zajednicom kroz neformalno obrazovanje, najčešće koristeći teatar kao sredstvo. Angažovan na projektima raznih omladinskih, kulturnih organizacija  i organizacija za ljudska prava, a neke od njih su: Helsinški odbor za ljudska prava, Centar E8, ApsArt, itd..

 Radujemo se vašim prijavama!

norveskaRealizacija projekta Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobode je omogućena uz podršku Ambasade Kraljevine Norveške

Šta je Forum teatar?

Šta je Forum teatar?

Tokom pedesetih godina u Brazilu pozorišni reditelj, pisac i političar Augusto Boal radio je na smanjivanju diskriminacije određenih grupa, na suzbijanju opresije i rješavanju socijalnih problema putem pozorišta. Boal je osmislio Forum teatar kao forum gdje ljudi mogu da uče kako da mjenjaju svijet. Započeo je sa eksperimentisanjem u participatornom teatru 50ih i 60ih godina XX vijeka dok je bio umjetnički direktor Arena teatra u Rio de Ženeiru. On je izvan scene organizovao izvedbe sa Arena trupom na ulicama, u fabrikama, sindikatima, crkvama gdje su mogli da dođu do ljudi iz favela ili siromašnih četvrti Ria. 1971. godine Boalov rad je privukao pažnju vojne diktature, te je bio uhapšen i žrtva torture. Nakon nekoliko mjeseci je pušten i prognan iz zemlje, te je narednih petnaestak godina proveo u egzilu.

Teatar je izvor znanjaForum teatar predstavlja skup igara i vježbi, kojima se učesnici/ce prvo opuštaju, upoznaju, dolaze u kontakt sa svojim tijelom, glasom, upoznaju druge i uče se da rade u timu. Igre i vježbe u Forum teatru su vrlo bitne, iz više razloga. Jedan od razloga je opuštanje učesnika/ca, kao i fizičko zagrijevanje pred rad. Prisustvo igre doprinosi građenju i povezivanju grupe, sticanju povjerenja, te stvaranju dobre energije među učesnicima/cama. Osvješćivanje tijela je jako bitno, jer pojedinci/ke moraju biti spremni/e da što više uđu u određene likove, da osjećaju svoje tijelo potpuno kako bi znali da ga na najbolji način koriste na sceni.

Kroz rad, učesnici/ce pojedinačno ili u grupi definišu probleme koje ih lično dotiču, a tiču se zajednice kojoj pripadaju. To mogu biti problemi njima bliskih osoba, neke manjinske grupe, ili njihovi lični problemi sa kojim se suočavaju. Nakon definisanja problema, on počinje da se postepeno iskazuje pozorišnim jezikom, te se kreiraju forum scene. Učesnici/ce Forum Teatra dalje rade na razvijanju likova i uvježbavanju scena. Forum scene su kratke scene u kojima je vrlo konkretno prikazan problem opresije i diskriminacije. Osnovnu strukturu Forum teatara čine Opresor, Potlačeni i Džoker. Kasnije sledi forumovanje, u kom se prikazuju scene, i aktivira publika.

Nakon što se naprave scene koje oslikavaju jedan od problema zajednice, s kojima se pojedinac/ka ili grupe suočavaju, slijedi uvježbavanje. Scene se fiksiraju, uvježbavaju, i grade se likovi. Dalje se scene prikazuju – tu nastupa najbitniji dio Forum teatra, a to su – intervencije publike. Augusto Boal naglašava neophodnost spriječavanja izolacije publike. Spect – actor je termin koji je on osmislio da opiše ulogu onih koji su uključeni u Forum teatar. Odnosi se na dvostruku ulogu osoba koje su uključene u proces i kao posmatrači/ce i kao glumci/ce, jer i posmatraju i aktivno djeluju. Termin “posmatrač/ica” relativizira osobe iz publike, stoga je neophodno istaći njihov značaj, povratiti im potpunu moć za djelovanje. Ovo omogućava eliminaciju namjera vladajuće klase da putem teatra promoviše samo svoje ideale dok je publika pasivna žrtva ove propagande. Na ovaj način publika više ne delegira moć drugima da misle ili djeluju u njeno ime. Boal podržava ideju da teatar nije sam po sebi revolucionaran, ali predstavlja probu za revoluciju.

U Forum Teataru postoji i neutralna uloga, a to je facilitator/ka, ili kako ga/je Boal naziva Džoker. Obično je to osoba koja i vodi radionice. Ona ima odgovornost za tok procesa, ali nikako ne komentariše i ne interveniše u sadržaj scena. Džoker posreduje između glumaca/ica na sceni i publike, i motiviše publiku da uzme učešće u scenama, te postavlja relevantna pitanja za problem i otvara diskusiju. Publika može da predloži bilo koje rješenje, dokle god je spremna da ga sprovede na sceni, radeći, glumeći, režirajući – ne iz udobnosti svojih stolica. Ovo je nastojanje da se ukine tradicionalna podjela na publiku i glumce/ice i da se osobe iz publike uvedu u predstavu. Kroz ovaj proces, učesnik/ca takođe može da shvati i iskusi izazove ostvarivanja napretka koje je predložio/la. Publika se tada ohrabruje ne samo da zamišlja promjenu, već i da je praktikuje, kolektivno reflektira sugestije i na taj način postaje osnažena da generiše socijalnu akciju.

Nakon što se dođe do zaključka po scenariju, po kome potlačeni akteri/ke nisu uspjeli da se izbore sa represivnom situacijom, akteri/ke počinju sa izvođenjem te scene ponovo. U svakom trenutku u drugom izvođenju, bilo ko iz publike može da kaže “stop!” i preuzme ulogu aktera koji predstavlja potlačenu individuu. Uloga Opresora se ne može mjenjati jer bi to bilo “magično rješenje”. Čitav proces je osmišljen da bude više dijalektički – dolaženje do zaključka uzimajući u obzir suprotstavljene argumente, nego didaktički – gdje je moralni argument jednostran i nametnut od strane glumaca/ica bez mogućnosti za odgovor ili kontra-argument.

            Boal ističe da suština ovog metoda nije da pokaže ispravan odgovor, već da otkrije sve moguće odgovore koji se dalje mogu propitivati. Posmatrači/ce mnogo više nauče kroz izvedbu iako je ona pomalo fiktivna, jer je simulacija umjetničke prakse u realnosti. Kada se u realnosti nađu u situaciji koja je slična onoj koja je isprobana u teatru, u ljudima se budi želja da budu proaktivni, jer se osjećaju spremnijim i imaju više samopouzdanja prilikom rješavanja konflikta.

Forum teatar možemo posmatrati i kao svojevrsnu platformu za isprobavanje rješenja, gdje se pojedinci/ke osnažuju da djeluju i da se suočavaju s problemom svoje zajednice i ličnim problemima. Nije cilj da se ponudi sjajno rešenje u scenama, već je cilj ponuditi što više mogućnosti i osjetiti kako je biti u određenoj ulozi, kako bi razumjeli nekoga ko je potlačen, nad kim je vršena diskriminacija po bilo kom osnovu, ili: staviti se u ulogu onoga ko je Opresor, kako bi ga razumeli i tako lakše delovali na promenu njegovog ponašanja u stvarnosti. Bitno je da sve ove scene i problemi postavljeni u njima moraju biti realni, te na taj način objezbeđujemo jednu „socijalnu laboratoriju“ gdje možemo da isprobamo sebe u raznim situacijama, i isprobamo više rješenja kako da izađemo iz određene situacije ili odnosa. Forum teatar se vremenom razvio u značajno sredstvo socijalne promjene. Danas postoje mnoge grupe i trupe koje se bave ovim vidom pozorišta i rade sa raznim zajednicama. Slobodno možemo reći da je Forum teatar jedna vrsta modernog socijalnog pokreta, koji čini da se ljudi pokrenu i uzmu aktivnu ulogu u sopstvenom životu.

Tekst priredila/o: Iva Marković i Danilo Jovanović

Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobode

Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobode

Pozorište kao alat društvene transfomacije ima viševjekovnu tradiciju. Društveno angažirano pozorište sve je prisutnije u javnom diskursu, te je mehanizam koji propituju i koriste različite grupe, kao i pojedinci/ke. Aktivistički pristup metodama pozorišta je za nas kako motivacija, tako i izazov. Kroz propitivanje tih metoda, pažnju nam je privukao Teatar potlačenih, te smo odlučili/e da propitamo njegove mogućnosti sa pozicije kvir umjetnosti i identiteta. Metode Teatra potlačenih se koriste u gotovo 100 zemalja svijeta. Svrha Teatra potlačenih je podsticaj osobama da se suoče sa aktuelnim problemima, te kreiranje  mogućnosti za transformaciju i rješavanje tih problema. Kroz proces propitivanja Teatra potlačenih, odnosno jedne od njegovih tehnika – Forum teatra, kreirali/e smo projekat : “Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobode“. Kroz ovaj projekat želimo predstaviti i objediniti više različitih kreativnih medija, te promovisati  kvir umjetnost  i umjetnike/ce. Polazna tačka je želja da se Forum teatar upotrijebi kao kreativan i snažan politički alat kojim se transformišu iskustva nasilja, diskriminacije i opresije nad LGBT*IQA osobama, te za povezivanje iskustava među učesnicima/cama, kao i za građenje međusobnog razumijevanja i solidarnosti između LGBT*IQA osoba. Kroz desetomjesečni stvaralački proces želimo ukazati na nedovoljnu prisutnost kvir kulture i umjetnosti u javnom prostoru i doprinijeti povećanju njene vidljivosti kroz afirmaciju i promociju kvir stvaralaštva. Ovaj projekat finansijski je podržala Ambasada Kraljevine Norveške u Sarajevu.

 Koncept projekta nastao je iz težnje za objedinjavanjem više različitih medija kreativnog izražavanja, te predstavlja:

Forum teatar radionice predstavljaju višemjesečni stvaralački proces kroz koji se učesnicei povezuju kroz zajednički rad i stvaranje, te uče jednei od drugih kroz metode i tehnike Teatar foruma u sigurnom okruženju. Trenerica Ana Isaković i trener Demir Mekić vode ovaj kreativni proces. Ana Isaković  je  angažovana kao saradnica na projektima, organizatorka u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu od aprila 2011. godine. Kao pozorišna kritičarka sarađivala je  sa više različitih medija u Srbiji. Magistrirala je teatrologiju na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Na trećoj je godini doktorskih studija na Univerzitetu umjetnosti – odsjek: teorija umjetnosti i medija. Demir Mekić je sociolog,  trener i praktičar Teatra Potlačenih i omladinski radnik. Teme koje ga najviše zanimaju  jesu rod, rodno zasnovano nasilje i mladi. Demir voli muziku, te pjeva po kombijima, pod tušem, itd. Vjeruje u značaj igre u svakom radioničarskom procesu koji vodi. Ideja vodilja ovih  pet radionica  jeste zajednička akcija i stvaranje. Kroz grupnu povezanost, stvara se sigurno mjesto za transformaciju opresije, nasilja i diskriminacije. Teatar forum je kreativna igra na sceni kroz koju se rađa promjena. Direktna akcija, sada i ovdje – pokretački je moto radionica. Neke od tema koje želimo obraditi su: značaj teatarskih alata u procesu mijenjanja politika i izgradnje zajednice; višestruka opresija i diskriminacija LGBTIQA osoba; razlike između opresije i diskriminacije, te različite uloge unutar opresivnih mehanizama; politika tijela, seksualnost, rod i identiteti.

Dokumentarni film kroz multimedijalni  prikaz kreativnih procesa široj publici prenosi lične priče aktera/ica, ono što ih motiviše, a iznad svega autentičnu emociju koja je pokretač stvaranja. Kako koristimo umjetnost kao aktivistički kanal, na individualnom i kolektivnom nivou? Koje mogućnosti nam otvaraju tehnike društveno angažiranog teatra kroz prizmu kvir identiteta? – samo su neka od pitanja koje želimo obraditi. Kroz zajednički kreativni proces stvorićemo svojevrsnu zabilješku iskustava za budući rad i propitivanje u nadi da će biti inspiracija i korisna refleksija i drugima.

Brošura predstavlja edukativni  osvrt na proces rada na radionicama i teorijski pregled metoda koje ćemo  koristiti: Teatra potlačenih i Teatar foruma kao tehnika za društvene promjene. Jedan od ciljeva brošure je i dokumentovanje procesa rada, sa akcentom na specifičnosti teatar-forumskog rada sa LGBT*IQA osobama. S obzirom da je cjelokupni projekat pionirska inicijativa, smatramo važnim mapiranje specifičnosti problematike, pitanja i potreba kvir osoba kroz prizmu društveno angažiranog teatra. Kroz distribuciju ove štampane brošure, kao i DVD-a sa dokumentarnim filmom želimo informisati aktivističku zajednicu i šire društvo o mogućnostima koje pružaju tehnike Teatar foruma.

Vizuelni identitet projekta čitavoj ideji daje autentičan izraz, te je integralni dio priče koju želimo ispričati kroz zajednički rad i stvaranje. Kroz izradu stikera, bedževa, postera i ostalog promotivnog materijala želimo promovisati ideju koju ovaj projekat nosi. Vizuelni identitet ovog projekta kreirala je KONCEPT DESIGN grupa.

Predstava kao krajnji rezultat rada jeste kanal komunikacije aktera i publike, trenutak povezivanja kroz scenu i akciju, trenutak kada se kroz zajedništvo transformišu  iskustva opresije, nasilja i diskriminacije, kako za aktere/ke, tako i za publiku. Kroz predstavu želimo otkriti i propitati načine korištenja pozorišta kao medija izražavanja, te alata za osvajanje  javnog prostora.

Kroz ovaj projekat smo, na našu veliku radost, ostvarili saradnju sa BiH umjetnikom Božom Vrećom koja je nastala iz želje za povezivanjem, zajedničkim radom i stvaranjem. Božo Vrećo kao jedinstveni umjetnik na BiH sceni naša je svakodnevna inspiracija. Rezultat ove saradnje jeste umjetnički uradak: pjesma “Aladža” izvođenju Bože Vreće. 

Realizacija projekta Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobode je omogućena uz podršku Ambasade Kraljevine Norveške u BiH.1Norwegian foreign affairs

Forum teatar – tehnika Teatra potlačenih

Forum teatar – tehnika Teatra potlačenih

O Teatru  potlačenih

KrozOkvire

Teatar  potlačenih je forma interaktivnog pozorišta čiji je tvorac brazilski reditelj i aktivista Augusto Boal. Bogatstvo Teatra potlačenih leži u  umjetničkoj  snazi koja potiče  promjene u realnosti, sada i ovdje. Nastao je 1971. godine  sa specifičnim ciljem da se bavi lokalnim socijalno-političkim  problemima, dok se danas koristi u uspostavljanju svih vrsta društvenih dijaloga. U Evropi se proširio i postao vrlo prisutna forma primjenjenog pozorišta. Kroz razvoj tehnike, uočeno je da se sve forme Teatra potlačenih, nezavisno od toga gdje su nastale, mogu  razvijati i koristiti u svim delovima svijeta, jer predstavljaju  univerzalan oblik izražavanja i transformacije. Teatar potlačenih je bio korišten od strane seljaka/nki i radnika/ica; kasnije, od strane učitelja/oca i studenata/ica; sada i od strane umjetnika/ica, socijalnih radnika/ica, psihoterapeuta/ica, nevladinih organizacija. Na početku je korišten u malim, skoro skrivenim mjestima, sada na ulici, u školama, crkvama, poslovnim zgradama, pozorištima, zatvorima…

Jedna od tehnika Teatra potlačenih je igra. Sve vrste igara poseduju jasna pravila koja moraju da se prate, dok u isto vrijeme, igre imaju apsolutnu potrebu za kreativnošću i slobodom. Teatar potlačenih možemo definisati i kao savršenu sintezu suprotnosti – discipline i slobode. Augusto Boal, osnivač teatra potlačenih je rekao:  “Disciplina naše igre je vjerovanje da moramo da ponovo uspostavimo pravo svakoga na dostojanstveno postojanje. Vjerujemo u solidarnost. Teatar je jezik i kao takav može da se koristi kako bi se pričalo o svim ljudskim odnosima, a ne da bi bio ograničen samim pozorištem. ”

Teatar potlačenih je, dakle, sistem pozorišnih radionica i interaktivnih predstava koji omogućava ljudima da delajući na sceni postanu aktivni kreatori vlastitih života.

Kako se Teatar potlačenih razvijao radeći sa različitim grupama ljudi, tako su se  razvijale i njegove tehnike. One se mogu prikazatii slikovito u formi drveta kao, gdje su slike, zvukovi i riječi korjenje; igre, Teatar slika i  Forum teatar čine deblo, a ostale tehnike – Legislativni teatar, Direktna akcija, Nevidljivi teatar, Teatar novina, Duga želja – predstavljaju grane.

11802050_419180624959561_58503468_n

Teatar slika je tehnika u kojoj jedna osoba – skulptor/ica “oblikuje” druge osobe – statue, koristeći isključivo dodir, bez  verbalne ili neverbalne komunikacije, ne bi li prikazala određenu ideju, događaj ili emociju. Smatra se jednom od izvanredno slikovitih tehnika, obzirom da nam pokazuje kakvo individualno značenje ta ideja, emocija ili događaj imaju za osobu koja je skulptor/ica, jer  “slika govori više od hiljadu riječi”. Značaj ove tehnike je da nas uči da zaista “vidimo ono što posmatramo”.

Forum teatar je najpopularnija tehnika  koja se koristi danas u svijetu  kao „zvanično sredstvo za socijalne promjene“. Kao novi pravac, osnovan je u Peru 1973. godine. Forum teatar obuhvata skup igara i vježbi, kojima se učesnici/e prvo opuštaju, upoznaju, dolaze u kontakt sa svojim tijelom, glasom, upoznaju druge, uče se da rade u timu; kasnije, učesnici/e pojedinačno ili u grupi definišu probleme koji ih dotiču, a tiču se zajednice u kojoj žive. To mogu biti problemi njima bliskih osoba, neke manjinske grupe, ili njihovi lični problemi s kojim se suočavaju. Definisanjem problema, on počinje da se postepeno iskazuje pozorišnim jezikom  i tako se kreiraju forum scene. Učesnici Forum teatra dalje rade na razvijanju likova i uvježbavanju scena. Forum scene su kratke scene u kojima je vrlo konkretno prikazan problem opresije, diskriminacije. U scenama su prikazani Opresor, Potlačeni, i Neutralni likovi, to je trijada koja  čini osnovnu strukturu. Kasnije slijedi forumovanje, najbitniji dio u kojem se prikazuju scene i aktivira publika. Publika je aktivna, ne postoji klasični posmatrač/ica iz publike, već postoji aktivni/a posmatrač/ica, kojai mjenja tok predstave. Forum teatar jeste svojevrsna proba za realnost, mesto za isprobavanje rješenja, gdje se pojedinci/ke osnažuju da djeluju i da se suočavaju s problemima svoje zajednice i  ličnim problemima i teškoćama.

Legislativni teatar je  tehnika koja daje glasačima/cama mogućnost da iskažu svoje mišljenje. Nalik je na  Teatar forum, s tim što je cilj otvaranje dijaloga između građana/ki i predstavnika/ca institucija, a tema je određeni zakon koji treba da se donese.

Direktna akcija je tehnika srodna Nevidljivom teatru. Uključuje teatralizaciju protesta, demonstracija, marševa, parada… korišćenjem pozorišnih elemenata, kao što su maske, pesme, ples, koreografija,… Predstavlja eksplicitno prenošenje ideja u javnosti.

Nevidljivi teatar je tehnika za koju je karakteristično prikazivanje neke scene opresije na javnom mjestu. Glumci/ice se trude da sakriju činjenicu da je u pitanju predstava, te da  scenu odigraju što realističnije, ne bi li se podstakla participacija slučajnih prolaznika u diskusiji. Cilj je javno istaći poentu, kao što to čine grafiti ili političke demonstracije, kao i uvid  aktera/ica u reakcije javnosti na određeni scenario.

Teatar novina predstavlja sistem tehnika osmišljen tako da publici daje mogućnost  transformacije novinskih članaka u pozorišnu scenu, uz korištenje različitih strategija: dodavanje  informacija koje su obično izostavljane od strane vladajuće klase; čitanje članaka u određenom ritmu, što predstavlja svojevrsni “filter” koji otkriva pravi sadržaj koji je često zamaskiran; paralelno prikazivanje radnje iz vijesti pantomimom, dok se one naglas čitaju; konkretizovanje apstraktnih sadržaja vijesti  na sceni;…

Duga želja je tehnika koja potiče od Teatra slika.  Fokus je na različitim oblicima internalizovane opresije. Putem ponovnog odigravanja situacija iz svakodnevnog života, otkrivaju se često nevidljivi elementi naših odnosa (emocije, mentalne prepreke, želje,…) koji nam mogu biti ili od pomoći ili smetnja u svakodnevnom nošenju sa različitim opresivnim situacijama.

Teatar potlačenih je prije svega akcija – on proizvodi akciju i poziva na nju kroz igru dijaloga: igramo se i učimo jednei od drugih. Direktna akcija je poveznica i trenutak motivacije za promjene – sada i ovdje.

Priredilie: Iva Marković i Danilo Jovanović

Forum teatar – tehnika Teatra potlačenih

Preporučujemo: buduće aktivnosti Udruženja Okvir

Kroz Okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobode

 

KrozOkvire

Vizualni identitet: KONCEPT DESIGN group

Udruženje Okvir ovim putem sa radošću  najavljuje početak realizacije projekta  pod nazivom: “Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobode“. Kroz aktivnosti ovog projekta želimo da propitamo mogućnost korištenja pozorišne, scenske i multimedijalne umjetnosti kao alata transformacije naših svakodnevnih iskustava kao kvir osobe u BiH. Paralelno uz proces građenja međusobnog razumijevanja i solidarnosti, želimo da zajednički doprinesemo građenju vidljivosti kvir kulture i umjetnosti u BiH. Posebno smo ponosnei na ovaj pionirski poduhvat jer naše buduće aktivnosti predstavljaju zajednički kreativni rad talentovanih LGBT*IQA osoba širom BiH u poljima pozorišne, scenske i multimedijalne umjetnosti.

U toku desetomjesečnih aktivnosti planiramo realizovati pet trodnevnih Forum teatar radionica iz kojih  će proizaći predstava koja će se igrati u javnom prostoru. Poziv za učešće na  prvoj radionici biće objavljen početkom  septembra 2015. godine. Kroz ove aktivnosti želimo da kreiramo i brošuru o Forum teatar tehnikama. Pored toga, bavićemo se snimanjem kratkog dokumentarnog filma koji će da prati proces kreativnog stvaranja LGBT*IQA osoba širom BiH. Vizualni identitet ovog projekta je kreirala KONCEPT DESIGN grupa. Takođe smo ponosnei da ovim putem najavljujemo i početak saradnje sa umjetnikom Božom Vrećom koji nas inspiriše svojim umjetničkim stvaranjem kao i kvalitetom svog rada.

Trenerica i trener radionica forum teatra koji će učesnike/ce voditi kroz kreativni proces su Ana Isaković i Demir Mekić. Ana Isaković je pozorišna kritičarka iz Beograda. Trenutno radi u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu kao program asistent, te piše kritike za različite medije u Srbiji. Demir Mekić, sociolog i trener Teatra potlačenog, trener na temu rodne ravnopravnosti i omladinski radnik. Radi sa zajednicom kroz neformalno obrazovanje, najčešće koristeći teatar kao sredstvo. Angažovan na projektima raznih omladinskih, kulturnih organizacija  i organizacija za ljudska prava, a neke od njih su: Helsinški odbor za ljudska prava, Centar E8, ApsArt, itd..

Realizaciju projekta podržala je ambasada Kraljevine Norveške u Sarajevu.

Radujemo se zajedničkom radu i stvaranju!