Naše priče, naš arhiv!

Sjećam se jednog razgovora kad smo bilei tek počelei da radimo na arhivu kad je neko od nas rekao:

“Ko je moj narod? Ko su moji ljudi? Jeste, imali smo Antifašistički front žena u SFRJ, ali gdje su bile kvir osobe, lezbejke, trans osobe? Moramo saznati gdje su bilie, šta su radilie za vrijeme ovog rata što se mi sjećamo.”

Toliko sila je prošlo Bosnom i Herzegovinom kroz historiju, toliko ratova se vodilo i imamo itekakvo antifašističko naslijeđe. Ali, eto, nas nekoliko je bilo tu, u toj kuhinji, sa stikerima po zidu sa pitanjima vezano za arhiv, pušimo cigare i pričamo: još jedan rat se desio i opet nas nema. Kao da nas nikako nema! To pitanje, ko su moji ljudi? nas je proganjalo. Ta potreba da popunimo tu prazninu je hitna. Jer nam je i cijela politička pozicija dislocirana kroz historiju, kroz tu slijepu mrlju kolektivnog sjećanja u okviru vremenske linije širih historijskih događaja. Tako je arhiv i počeo.

Az, član/ica radnog tima

U okviru Kvir arhiva u toku ove godine radimo na snimanju audio ličnih priča/intervjua LGBTIQ+ osoba iz BiH o odnosima, identitetima, seksualnosti i rodu, osjećaju pripadanja, kreativnosti i radu. Ovaj put su naše prijateljice, lezbejke, biseksualne, kvir žene iz naše zajednice velikodušno podijelile svoja promišljanja vezano za ova pitanja u odnosu na period prije, tokom i poslije rata, kao i trenutnu COVID-19 pandemiju. 

Link na kojem možete poslušati priče/intervjue je OVDJE. 

Veoma nam je bitno da šira javnost i osobe iz zajednice u online prostoru mogu čuti o ličnim iskustvima LGBTIQ+ osoba, različitim identitetima i kreativnom radu, izazovima i rješenjima – pogotovo u ovom periodu pandemije, izolacije i društvenih promjena. Ako želite podijeliti svoju priču, i više ste nego dobrodošlie.

Kvir arhiv je inicijativa koju je nekoliko osoba iz udruženja Okvir i nezavisnih kreativnih radnika i radnica pokrenulo tražeći odgovore na pitanja o seksualnosti, rodu, sigurnosti, o otporu ratu i aktivizmu vezano za našu kvir historiju. Poenta inicijative je da istražuje, dokumentira i čini vidljivim lične priče, historiju i djela LGBTIQA osoba u BiH. Ovu ideju realiziramo kroz seriju intervjua, fotografija, audio i video zapisa, te lansiranje digitalne baze – Kvir arhiva, kao multimedijalne online platforme. U slučaju serije ovih nekoliko audio priča, Feminist Review Trust Fund je prepoznao bitnost očuvanja i bilježenja naše historije, te su nas podržale za snimanje, post produkciju i objavljivanje naših priča. Rad na Kvir arhivu je kombinacija volonterskog i plaćenog rada, gdje je prvi dio rada bio podržan od strane feminističkih i lezbejskih fondacija. Nakon skoro dvije godine ovakvog rada smo se bilie susrelie sa sagorijevanjem pokušavajući kombinovati druge poslove, aktivizam i arhiv te smo naučilie da izgradnja arhiva zahtjeva napor i snagu cijele zajednice ljudi jer se arhiv tiče svih nas. Ako imate neke ideje ili jednostavno želite da učestvujete, ili ako želite da prevodite, editujete ili pišete članke za Wikipediju o bitnim osobama za našu historiju, možete nam se javiti. Bitno nam je da naša historija ostane zabilježena i da su životi različitih osoba kroz historiju BiH vidljivi. 

Naše priče ćemo nastaviti objavljivati na Kvir arhivu. 

Kad sam rekla da je taj aktivizam donio stvarno mnogo, tako da smo uradili mnogo za društvo i za nas same, mislim to stoji. I u ovom smislu kad si me pitala šta ti je bio neki srećan dio iz djetinjstva, tako bih da podijelim taj neki srećan dio, iako je bilo mnogo drugih srećnih dijelova u tom aktivizmu i kroz to aktivističko djelovanje. Bila mi je super jedna situacija kad smo išli na studijsko putovanje u Berlin, jer je Lepa Mlađenović dobila nagradu za lezbejski aktivizam. Išlo je nas dvadeset i dvije, čini mi se, lezbejke i bi, kvir žene iz različitih gradova bivše Jugoslavije. I to je stvarno bilo jedno predivno iskustvo, ono doživjeti to, stvarno sam zahvalna na tome. I kad smo se vraćali iz Berlina, tako sve pod tim utiscima i kako nam je bilo super i bila je ta dodjela nagrade i to smo nekako skroz polezbjeskili. Ne znam kako da to objasnim, tu dodjelu nagrade, zato što je trebalo da bude sve u hetero nekom normativnom modu, a mi smo totalno to preokrenuli da bude ono kako mi želimo, da pjesme budu one koje mi izaberemo, šta znam, tako da mi je to bilo dodatno ono super. I kad smo se vraćali, poslije takvih nekih predivnih iskustava i utisaka, u avionu smo bili sa drugim ljudima i bilo je nas dvadeset dvije. I u nekom trenutku stjuardesa je donjela neke novine da čitamo i tu je bio Telegraf. I sad na toj početnoj strani, na naslovnoj Telegrafa, je bio taj kao tekst da je Lepa dobila nagradu i to je pisalo tako na njemačkom i mi smo ono kao super, super! I od te dragosti smo krenuli da pjevamo Mlada partizanka bila lezbejka! I sad dvadeset dvije nas to pjeva i sjedimo u avionu i ovi drugi putnici gledaju al ono nemaju izbora. Kontaš, nemaju gdje, sad su oni tu, ono, sjede i ćute otprilike. E to mi je neko ono super iskustvo i koje me baš uveseljava svaki put kad pomislim na to nekako se obradujem. Pored mene je sjedila neka žena, sjećam se, i onda je ona mene pitala, kao, pa ko ste vi, šta vi to sad pjevate, šta vi to radite? Ja sam njoj objasnila ko smo mi, šta radimo tu i zašto smo bili na tom putovanju. I onda je ona mene pitala kao, ona je iz Srbije iz nekog malog mjesta s juga, i ona je mene pitala kao šta ti misliš jel ima u tom mom mjestu lezbejki? Ja sam rekla pa sigurno da da, vjerovatno da da, mislim. Ja trenutno ne poznajem ni jednu al vjerovatno da da. Tako da eto i to je nekako nešto pomjerilo i u nama i u toj ženi i u tim svim drugim putnicima. To mi je bilo super, eto.

Dragana

O Kvir arhivu

Vjerujemo da svaka osoba posjeduje svoju priču i znanje o proživljenim iskustvima kroz svoju autentičnu strukturu sjećanja. Mi zajednički i recipročno želimo da učimo kako locirati, ispričati te priče LGBTIQA+ osoba i kolektiva unutar šireg društvenog konteksta.

Kvir arhiv se realizira kroz seriju intervjua, fotografija, audio i video zapisa, te lansiranje digitalne baze – Kvir arhiva, kao multimedijalne online platforme.

Smatram da je bitno da se svaki glas čuje, pogotovo je od velike važnosti da se čuje glas manjine koja nema svoja prava u 21 vijeku u BiH. Mi žene živimo i dan danas u patrijarhalnom svijetu i naši glasovi su veoma često tihi… Biti lezbejka, kvir ili bi žena je veoma teška pozicija na našem surovom Balkanu.

Trebamo biti glasne, trebamo svakodnevno biti inspiracija i jaki vjetar u leđa mladim generacijama… starijim… nebitno… Trebamo jedna drugu gurati i podržavati. Mislim da su lične priče bitne i treba ih gurati u javni prostor. da ljudi postanu svjesni… a možda nekoga ohrabre … da uzme svoj život u svoje ruke i živi punim plućima!

L.