Poziv za učešće: treće Forum teatar radionice – OKVIR

Poziv za učešće: treće Forum teatar radionice – OKVIR

POZIV NA TREĆE FORUM TEATAR RADIONICE

Sarajevo, 13. 11. – 15. 11. 2015.

Udruženje Okvir nastavlja sa realizacijom treće od ukupno pet Forum teatar radionica za lezbejke, gej, biseksualne, trans*, inter*, kvir i aseksualne osobe – u okviru projekta Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobode. Kroz kreativne aktivnosti ovog projekta želimo da propitamo mogućnost korištenja pozorišne, scenske i multimedijalne umjetnosti kao alata transformacije naših svakodnevnih iskustava kao kvir osoba u BiH. Paralelno uz proces građenja međusobnog razumijevanja i solidarnosti, želimo da zajednički doprinesemo građenju i vidljivosti kvir kulture i umjetnosti u BiH.

Forum teatar je kreativna igra na sceni kroz koju se rađa promjena. Kroz grupnu povezanost, stvara se sigurno mjesto za transformaciju opresije, nasilja i diskriminacije. Direktna akcija, sada i ovdje – pokretački je moto radionica. Ovo je treća od planiranih pet radionica – gdje ulazimo u finalne pripreme za izvođenje predstave, te posebno podstičemo prijavljivanje osoba koje su zainteresovane za učestvovanje u predstavi.

Sa zadovoljstvom vas pozivamo na treću od pet predviđenih Forum teatar radionica, koju vode Demir Mekić i Ana Isaković. Radionica traje ukupno tri (3) dana, te podrazumijeva kreativnost, razmjenu ličnih iskustava i zajednički proces učenja o sebi i drugima u sigurnom prostoru. Radionice počinju 13. novembra sa trajanjem do 15. novembra 2015. godine. Planirani dolazak za osobe koje dolaze van Sarajeva je u četvrtak, 12.11.2015. godine. Učešće sva tri dana radionica je obavezno, kao i prijava na iste. Lokacija održavanja radionica su prostorije Udruženja Okvir, Sarajevo, BiH.

INFO: Broj učesnika/ca na treningu je ograničen. Iz tog razloga vas pozivamo da nam što ranije pošaljete vaše prijave na  info.okvir@gmail.com  najkasnije do 9.11.2015. godine. Prijavni list možete skinuti OVDJE. Za više informacija nas možete kontaktirati na broj telefona: 065 312 982, te na navedeni mail. Putni troškovi, smještaj i hrana će biti pokriveni  za sve učesnike/ce iz BiH.

Ana Isaković je pozorišna kritičarka iz Beograda. Trenutno radi u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu kao program asistent, te piše kritike za različite medije u Srbiji. Demir Mekić, sociolog i trener Teatra potlačenog, trener na temu rodne ravnopravnosti i omladinski radnik. Radi sa zajednicom kroz neformalno obrazovanje, najčešće koristeći teatar kao sredstvo. Angažovan na projektima raznih omladinskih, kulturnih organizacija  i organizacija za ljudska prava, a neke od njih su: Helsinški odbor za ljudska prava, Centar E8, ApsArt, itd..

Vaše prijave očekujemo s radošću!

 

norveskaRealizacija projekta Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobode je omogućena uz podršku Ambasade Kraljevine Norveške u BiH.

Kako miriše teatar potlačenih

Kako miriše teatar potlačenih

Kako mirise

(Foto: pawelkuczynski.com)

Siguran sam da mi možeš danima govoriti o umjetnosti, citirati hiljade i hiljade autora čije si knjige pročitao, govoriti o Mikelanđelu nabrajajući sve njegove radove, spominjajući sve detalje njegovog života pa i njegovu seksualnu orijentaciju… ali, vjerujem da mi ne možeš opisati miris Sikstinske kapele, niti osjećaj koji se budi dok gledaš te besprijekorne plafone… Ovako je Robin Williams u filmu Good will hunting glumeći psihologa svom klijentu objasnio odnos teorije i stvarnog života. I ovo je scena koja mi se vrti po glavi kad krenem da razmišljam o teatru potlačenih. I kažem sebi – okay, pročitao si kako je večeras neko pretučen u gradu zbog ovog ili onog, a jesi li se stresao i zgrčio zbog nepravde koja je nekom nanesena?

I nastavljam da razmišljam o izvještačenosti, o intelektualnom licemjerstvu i pada mi na pamet davno pročitani paragraf iz Malog princa koji govori o otuđenosti odraslih. I sjećam se, tu na tom mjestu autor govori o pitanjima preko kojih odrasli žele upoznati prijatelje svoje djece, i da stvar bude i plastičnija, pitanja su koncipirana na brojevima pa onda u u cijelom ovom kontekstu ona izgledaju ovako – koliko godina ima taj tvoj prijatelj? Koliko braće ili sestara ima? Koliko mu otac zarađuje?… I prenesemo li cijelu ovu situaciju u današnji vremenski okvir vidjet ćemo kako ovo nije nešto što se zadržava na nivou jednog dječijeg romana, štaviše, mi imamo čitave obrazovne sisteme koji su formirani na davanju brojčanih odgovora, a nikako na postavljanju suštinskih pitanja.

I u kontekstu teorije i stvarnog života vraćam se na teatar potlačenih koji veže ove dvije situacije na način da izbacuje teoretsko znanje iz prvog plana, te navodi na postavljanje ključnih pitanja koja su okarakterisana saosjećanjem. Navodi na promišljanje o mirisima, dodirima, zvukovima, bojama, pokretima i u konačnici emocijama. Više to nisu samo tijela o koja se slučajno očešemo hodajući kroz gradsku gužvu. Više to nisu samo znojni ljudi čije su majice prilijepljene uz leđa i čiji vas miris štipa za nos, to postaju ljudi koji se umorni, ali motivirani vraćaju kući poslije iscrpljujućeg rada. Više to nije smrad, to je miris teatra potlačenih…

Dodir

Zamisli situaciju gdje zatvorenih očiju dodiruješ ruke svog kolege/ice, kojeg/koju dakle ne možeš da vidiš. I svi to rade, vas 15-ak, svako sa slučajno dodijeljenim partnerom. I istražuješ i opipavaš i odjednom gubiš kontakt nakon čega i dalje zatvorenih očiju moraš pronaći ruke koje si dodirivao. I u suštini nekako se snađeš na kraju i nađeš prave ruke, ali pitanje je – jesi li imao pojma da osoba s kojom godinama dijeliš prostoriju ima tako žuljevite ruke, da ima tako kratke prste i klimave zglobove koji pucketaju? To je dodir foruma potlačenih, temeljit i obazriv.

Zvuk

Tačno je da uši uvijek možeš zapušiti slušalicama i glasnom muzikom i odbijati da čuješ šta se dešava oko tebe dok prolaziš ulicom, ali, nekada će nekontrolisno urlikanje ljudi biti glasnije od muzike koju slušaš, ali tad će već biti kasno jer ćeš se naći u masi koja će te progutati bez da te išta i pita. Ljudi se oglašavaju, svuda i stalno, i nikada identično, uvijek različito, nekad tiše od najprigušenijeg jecaja, a nekad glasnije od katarzičnog urlikanja. To je zvuk teatra potlačenih.

Pokret

Ako misliš da ljude ne poznaješ onda zasigurno nikada nisi analizirao njihovo kretanje, nisi posmatrao grčevitost njihovog koračanja, nisi obraćao pažnju na njihove pognute glave ili na njihovo konstantno osvrtanje. Kretanje u prostoru nije ništa drugo nego odraz načina životnog standarda. To su pokreti teatra potlačenih.

I zato, slijedeći put prije nego li počneš govoriti o socijalnoj pravdi pozivajući se na kojekakve teoretičare, sjeti se kad si se zadnji put tresao i grčio zbog nepravde, jer – „Ako se treseš od muke na svaku nepravdu, onda si moj drug.“ – Če Gevara

Mirza Halilčević

*Tekst je nastao kao refleksija na učestvovanje u Forum teatar radionicama. Radionice su organizovane od strane Udruženja Okvir u sklopu projekta Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobode, podržanom od strane Ambasade Kraljevine Norveške u BiH.
Poziv za učešće: druge Forum teatar radionice

Poziv za učešće: druge Forum teatar radionice

POZIV NA DRUGE FORUM TEATAR RADIONICE

Sarajevo, 16. 10. – 18. 10. 2015.

 

Udruženje Okvir nastavlja sa realizacijom druge od ukupno pet Forum teatar radionica za lezbejke, gej, biseksualne, trans*, inter*, kvir i aseksualne osobe – u okviru projekta Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobodeKroz kreativne aktivnosti ovog projekta želimo da propitamo mogućnost korištenja pozorišne, scenske i multimedijalne umjetnosti kao alata transformacije naših svakodnevnih iskustava kao LGBT*IQA osoba u BiH, te želimo da zajednički doprinesemo građenju i vidljivosti kvir kulture i umjetnosti u BiH.

Forum teatar je kreativna igra na sceni kroz koju se rađa promjena. Kroz grupnu povezanost, stvara se sigurno mjesto za transformaciju opresije, nasilja i diskriminacije. Direktna akcija, sada i ovdje – pokretački je moto radionica. Pri završetku svih pet radionica planiramo izvođenje predstave sa učesnicima/cama koje/i tokom radionica iskažu interesovanje. Ideja vodilja svih pet radionica  jeste zajednička akcija i stvaranje, kao i želja i motivacija za učešće.

Sa zadovoljstvom vas pozivamo na drugu od pet predviđenih Forum teatar radionica, koju vode Demir Mekić i Ana Isaković. Radionica traje ukupno tri (3) dana, te podrazumijeva motivaciju, kreativnost, razmjenu ličnih iskustava i zajednički proces učenja o sebi i drugima u sigurnom prostoru. Radionice počinju 16. oktobra sa trajanjem do 18. oktobra 2015. godine. Planirani dolazak za osobe koje dolaze van Sarajeva je u četvrtak, 15.10.2015. godine. Učešće sva tri dana radionica je obavezno, kao i prijava na iste. Lokacija održavanja radionica su prostorije Udruženja Okvir, Sarajevo, BiH.

INFO: Broj učesnika/ca na treningu je ograničen. Iz tog razloga vas pozivamo da nam što ranije pošaljete vaše prijave na  info.okvir@gmail.com  najkasnije do 13.10.2015. godine. Prijavni list možete preuzeti OVDJE. Za više informacija nas možete kontaktirati na broj telefona: 065 312 982, te na navedeni mail. Putni troškovi, smještaj i hrana će biti pokriveni  za sve učesnike/ce iz BiH.

Ana Isaković je pozorišna kritičarka iz Beograda. Trenutno radi u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu kao program asistent, te piše kritike za različite medije u Srbiji. Demir Mekić, sociolog i trener Teatra potlačenog, trener na temu rodne ravnopravnosti i omladinski radnik. Radi sa zajednicom kroz neformalno obrazovanje, najčešće koristeći teatar kao sredstvo. Angažovan na projektima raznih omladinskih, kulturnih organizacija  i organizacija za ljudska prava, a neke od njih su: Helsinški odbor za ljudska prava, Centar E8, ApsArt, itd..

 Radujemo se vašim prijavama!

norveskaRealizacija projekta Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobode je omogućena uz podršku Ambasade Kraljevine Norveške

Šta je Forum teatar?

Šta je Forum teatar?

Tokom pedesetih godina u Brazilu pozorišni reditelj, pisac i političar Augusto Boal radio je na smanjivanju diskriminacije određenih grupa, na suzbijanju opresije i rješavanju socijalnih problema putem pozorišta. Boal je osmislio Forum teatar kao forum gdje ljudi mogu da uče kako da mjenjaju svijet. Započeo je sa eksperimentisanjem u participatornom teatru 50ih i 60ih godina XX vijeka dok je bio umjetnički direktor Arena teatra u Rio de Ženeiru. On je izvan scene organizovao izvedbe sa Arena trupom na ulicama, u fabrikama, sindikatima, crkvama gdje su mogli da dođu do ljudi iz favela ili siromašnih četvrti Ria. 1971. godine Boalov rad je privukao pažnju vojne diktature, te je bio uhapšen i žrtva torture. Nakon nekoliko mjeseci je pušten i prognan iz zemlje, te je narednih petnaestak godina proveo u egzilu.

Teatar je izvor znanjaForum teatar predstavlja skup igara i vježbi, kojima se učesnici/ce prvo opuštaju, upoznaju, dolaze u kontakt sa svojim tijelom, glasom, upoznaju druge i uče se da rade u timu. Igre i vježbe u Forum teatru su vrlo bitne, iz više razloga. Jedan od razloga je opuštanje učesnika/ca, kao i fizičko zagrijevanje pred rad. Prisustvo igre doprinosi građenju i povezivanju grupe, sticanju povjerenja, te stvaranju dobre energije među učesnicima/cama. Osvješćivanje tijela je jako bitno, jer pojedinci/ke moraju biti spremni/e da što više uđu u određene likove, da osjećaju svoje tijelo potpuno kako bi znali da ga na najbolji način koriste na sceni.

Kroz rad, učesnici/ce pojedinačno ili u grupi definišu probleme koje ih lično dotiču, a tiču se zajednice kojoj pripadaju. To mogu biti problemi njima bliskih osoba, neke manjinske grupe, ili njihovi lični problemi sa kojim se suočavaju. Nakon definisanja problema, on počinje da se postepeno iskazuje pozorišnim jezikom, te se kreiraju forum scene. Učesnici/ce Forum Teatra dalje rade na razvijanju likova i uvježbavanju scena. Forum scene su kratke scene u kojima je vrlo konkretno prikazan problem opresije i diskriminacije. Osnovnu strukturu Forum teatara čine Opresor, Potlačeni i Džoker. Kasnije sledi forumovanje, u kom se prikazuju scene, i aktivira publika.

Nakon što se naprave scene koje oslikavaju jedan od problema zajednice, s kojima se pojedinac/ka ili grupe suočavaju, slijedi uvježbavanje. Scene se fiksiraju, uvježbavaju, i grade se likovi. Dalje se scene prikazuju – tu nastupa najbitniji dio Forum teatra, a to su – intervencije publike. Augusto Boal naglašava neophodnost spriječavanja izolacije publike. Spect – actor je termin koji je on osmislio da opiše ulogu onih koji su uključeni u Forum teatar. Odnosi se na dvostruku ulogu osoba koje su uključene u proces i kao posmatrači/ce i kao glumci/ce, jer i posmatraju i aktivno djeluju. Termin “posmatrač/ica” relativizira osobe iz publike, stoga je neophodno istaći njihov značaj, povratiti im potpunu moć za djelovanje. Ovo omogućava eliminaciju namjera vladajuće klase da putem teatra promoviše samo svoje ideale dok je publika pasivna žrtva ove propagande. Na ovaj način publika više ne delegira moć drugima da misle ili djeluju u njeno ime. Boal podržava ideju da teatar nije sam po sebi revolucionaran, ali predstavlja probu za revoluciju.

U Forum Teataru postoji i neutralna uloga, a to je facilitator/ka, ili kako ga/je Boal naziva Džoker. Obično je to osoba koja i vodi radionice. Ona ima odgovornost za tok procesa, ali nikako ne komentariše i ne interveniše u sadržaj scena. Džoker posreduje između glumaca/ica na sceni i publike, i motiviše publiku da uzme učešće u scenama, te postavlja relevantna pitanja za problem i otvara diskusiju. Publika može da predloži bilo koje rješenje, dokle god je spremna da ga sprovede na sceni, radeći, glumeći, režirajući – ne iz udobnosti svojih stolica. Ovo je nastojanje da se ukine tradicionalna podjela na publiku i glumce/ice i da se osobe iz publike uvedu u predstavu. Kroz ovaj proces, učesnik/ca takođe može da shvati i iskusi izazove ostvarivanja napretka koje je predložio/la. Publika se tada ohrabruje ne samo da zamišlja promjenu, već i da je praktikuje, kolektivno reflektira sugestije i na taj način postaje osnažena da generiše socijalnu akciju.

Nakon što se dođe do zaključka po scenariju, po kome potlačeni akteri/ke nisu uspjeli da se izbore sa represivnom situacijom, akteri/ke počinju sa izvođenjem te scene ponovo. U svakom trenutku u drugom izvođenju, bilo ko iz publike može da kaže “stop!” i preuzme ulogu aktera koji predstavlja potlačenu individuu. Uloga Opresora se ne može mjenjati jer bi to bilo “magično rješenje”. Čitav proces je osmišljen da bude više dijalektički – dolaženje do zaključka uzimajući u obzir suprotstavljene argumente, nego didaktički – gdje je moralni argument jednostran i nametnut od strane glumaca/ica bez mogućnosti za odgovor ili kontra-argument.

            Boal ističe da suština ovog metoda nije da pokaže ispravan odgovor, već da otkrije sve moguće odgovore koji se dalje mogu propitivati. Posmatrači/ce mnogo više nauče kroz izvedbu iako je ona pomalo fiktivna, jer je simulacija umjetničke prakse u realnosti. Kada se u realnosti nađu u situaciji koja je slična onoj koja je isprobana u teatru, u ljudima se budi želja da budu proaktivni, jer se osjećaju spremnijim i imaju više samopouzdanja prilikom rješavanja konflikta.

Forum teatar možemo posmatrati i kao svojevrsnu platformu za isprobavanje rješenja, gdje se pojedinci/ke osnažuju da djeluju i da se suočavaju s problemom svoje zajednice i ličnim problemima. Nije cilj da se ponudi sjajno rešenje u scenama, već je cilj ponuditi što više mogućnosti i osjetiti kako je biti u određenoj ulozi, kako bi razumjeli nekoga ko je potlačen, nad kim je vršena diskriminacija po bilo kom osnovu, ili: staviti se u ulogu onoga ko je Opresor, kako bi ga razumeli i tako lakše delovali na promenu njegovog ponašanja u stvarnosti. Bitno je da sve ove scene i problemi postavljeni u njima moraju biti realni, te na taj način objezbeđujemo jednu „socijalnu laboratoriju“ gdje možemo da isprobamo sebe u raznim situacijama, i isprobamo više rješenja kako da izađemo iz određene situacije ili odnosa. Forum teatar se vremenom razvio u značajno sredstvo socijalne promjene. Danas postoje mnoge grupe i trupe koje se bave ovim vidom pozorišta i rade sa raznim zajednicama. Slobodno možemo reći da je Forum teatar jedna vrsta modernog socijalnog pokreta, koji čini da se ljudi pokrenu i uzmu aktivnu ulogu u sopstvenom životu.

Tekst priredila/o: Iva Marković i Danilo Jovanović