Osuda opipljivog, autor: Isić Liam

Osuda opipljivog, autor: Isić Liam

Kako možeš ne prihvatati sam sebe? – je pitanje koje mi upućuju razni ljudi tijekom svih ovih godina. U biti ne znam koji segment svog postojanja oni misle da ne prihvatam. Prihvatio sam sve ono što je bilo i ostalo moje, a odbacio sve ono što mi nije pripadalo. Oni misle da mrzim sam sebe zato što nisam prihvatio ono na šta su me tjerali, a tu prisilu su zamazali ustaljenim frazama o nekoj tobože prirodi, urođenom, i bogom danom. Sve to proizilazi iz usta samozvanih biologa, psihologa, teologa, psihijarata, etičara, i ostalih znanstvenika koji su se specijalizirali na mojim životnim odlukama, koje su proglašene krajnje krivima.

Veoma je teško igrati ulogu pokusnog kunića ispred komisije sastavljene od nekompetentnih kritičara socijalne prihvatljivosti. Kad na bini života zec počne govoriti ljudskim jezikom, racionalno zaključivati, i argumentirati svoj identitet homo sapiensa, zaustavit će ga, opovrgnut će njegove argumente, zatvorit će ga u kavez, i ubiće ga;  sve samo zato što je on čovjek u zečijem tijelu. Zašto bi to bilo tako ako je osnovna značajka postojanja homo sapiensa  razum, a zec je imao racio? Ovaj primjer koristim kako bih ukazao na bitnost forme u očima posmatrača koji sačinjavaju društvo.

Postoje tačno određeni kriteriji socijalnog uklapanja, a oni najbitniji podrazumijevaju čovjeka u formi čovjeka, ženu u formi žene, muškarca u formi muškarca, pratioca nametnutih normi, i poklonika binarnih staza. Sve ove stavke stavljaju razum u drugi plan, a tvoje pokušaje mijenjanja svijeta bacaju na deponiju drukčijeg razmišljanja.

–       Izvinite gospodine, ali zapošljavanje Vas u našem sektoru za pravna istraživanja nije moguće, iako ste visokokvalificirani za ovu vrstu posla.

–        Molim Vas da pojasnite ovo što ste upravo izjavili!

–        Naime, mi shvatamo da ste vi kompetentni za ovaj posao, i to je neminovno uz priloženu dokumentaciju o obrazovanju koje ste završili, te uz prethodno iskustvo koje ste imali. Međutim, vaše rodno izjašnjavanje, koje se ne uklapa s Vašim spolom, niti sa spolnom oznakom u ličnim dokumentima koje posjedujete, bi uveliko narušilo ugled ove firme. Ukoliko se odlučite za daljnje nekorištenje hormonalne terapije, te izjašnjavanje u skladu s vašim biološkim spolom,  i odijevanje u skladu s osmišljenim dres kodom, mi bismo Vam obezbijedili dobro plaćeno radno mjesto. Naravno, postoji i druga opcija, a to je da izvršite potpunu operativnu promjenu spola,  i izmijenite dokumente na osnovu stopostotne tranzicije.

Dokle ćete gladiti oblik krčaga? Odbacite oblik krčaga: idite vodu tražite! Motreći formu, o značenju vi svijest nemate. Ako ste pronicavi, iz školjke biser zgrabite. (M II 1020-22)

Početak, autor: Dino

Početak, autor: Dino

Autor: Dino

POČETAK

U školi je bilo preteško, i osjećao sam se tako zgužvano i jadno da sam cijeli dan proveo krijući se, praveći se zaposlen, ne smijući ga pogledati u oči, iako sam ga posmatrao čim bih ugrabio trenutak da me ne gleda, a kada bi mi se i obratio, zbunio bih se kao kakav idiot.

”Gledaj u nešto drugo, katkad, vrat će ti se iskriviti!” – tihi glas me prenu iz sanjarenja. Mirela je stajala iza mene posmatrajući  svaki moj pokret.

”Molim?” – zaprepastio sam se. Nadao sam se da sam pogrešno čuo. Međutim, nisam.

”Kako vam je to uspjelo? Ti i On. Neka vam je sretno!” – reče ona s nekim čudnim ushićenjem.

”Jesi to mogla kako glasnije reći? I otkud ti to?” – došapnuh joj, dajući joj do znanja da mora biti tiša.

”Vidim tvoj pogled na njemu. Ne prestaješ buljiti. Ne mogu da vjerujem.” – ponovi ona ushićeno, kao da je saznala nešto očaravajuće. Tako se to meni baš i nije činilo.

”Ne laži, ne buljim, samo posmatram. Hajde, reći ću ti sve, samo me nemoj peglati. I budi tiha.” – rekoh joj, i mi izađosmo iz razreda. Odvedoh  je na kraj hodnika, sjedosmo na štok prozora, primaknuh joj se i tiho počeh pričati. Iako nisam imao potrebe da joj pričam o tome, jer to je trebala biti tajna, ja sam morao to sa nekim podijeliti.

”Jučer, on mi je rekao da se nađemo, da provjeri teorije koje su kružile školom. Prvo, ja sam bio zatečen, mislio sam ono, testira me, da vidi šta ću reći, ili da me napravi budalom, ili se samo zajebava, na kraju krajeva, što mi ne bi smetalo. Pa sam došao na sastanak i dugo ga čekao. Mislim, da je kasnio godinu, ne bi me čudilo. Ništa od toga ne bi bilo. Samo da me nasamari…” – rekoh.

”I da li je došao?” – upita Mirela tiho, klateći nogama.

”Jeste. Prošetali smo se malo, i kada sam upitao za svrhu sastanka, on me poljubi. Dobro, nije baš odmah, malo je otezao, valjda dok me nije odveo do šetališta…” – ušutio sam, čekajući njenu reakciju. Ona me samo gledala, ne trepćući, čekajući nastavak priče. Izraz lica joj je bio beskrajno smiješan.

”…Nikad nisam osjetio ništa ljepše. Nikad do sad. Ništa slično.” – uzdahnuh uzbuđeno, susprežući se od smijeha. ”I šta je bilo dalje? Nije se valjda na tom završilo?” – bila je nesnosno znatiželjna, a ja sam joj popuštao. Volio sam se sjećati svih trenutaka koji su bili iole povezani sa njim. ”Pa naravno da nije. Dugo smo hodali, zezali se i ljubili, a onda me on povuče u stranu, i padosmo na travu. I tu sam doživio nešto najljepše u svom životu. I tako dalje…” – savršeno poznat glas me prekinu u mojim sjećanjima koja su bila tako živa da sam u priči osjećao da sam na kratko, opet tamo, na onom zabačenom, lijepom mjestu.

”I tako dalje, ha?” – stajao je pred nama sa svojim lijepim zubima, otkrivenim smiješkom njegovih usana što su nekoć bile tako blizu. ”I tako dalje…” – ponovo sam se zbunio. ” Hajde da popričamo.” – reče on, a Mirela ustade i poljubi nas obojicu u obraz, nekako značajno se zadrža kod njegovog obraza, pa ode. Ispratih je pogledom, a onda ga ponovo pogledah u oči.

”Reci.”

”Želim da budem s nekim ko će me voljeti, ko će biti tu za mene uvijek…”

”Ja bih bio tu. Ali da li ti mene želiš?” – prekinuh ga. Nisam smio dozvoliti da nastavi.

”Ja tebe ne želim. Nakon onoga što nam se desilo, potreban si mi. Koliko i hrana i voda.” – rekao je tiho. ”Mogu li te zagrliti?” – ja upitah tiho. On pruži ruke ka meni. Zagrlismo se i na kratko ostasmo u tom položaju. U tim trenucima nisam ni o čemu mislio, sem o njegovom mirisu i toplini njegovog tijela. I smiješio bih se, neprestano. Sreća je počela rano da obuhvata naša srca. I to se dalo primijetiti.

FOTO: WAITHAMAI, Holding hands, FLICKR, CC BY 2.0

Evanđelje svetog Eksera, autor: Isić Liam

Evanđelje svetog Eksera, autor: Isić Liam

U trenutku kada majka bude brisala krv s križa, natovarenog na leđima njenog djeteta, shvatiće da je kasno za skidanje tereta, koji je postao krvlju obojan i životno presudan. Osuditi ne treba onog koji je pokleknuo, nego one koji su mu podapinjali noge. Ljudi ne primjećuju križeve na leđima sviju nas, koje nosimo na putu života. Teške, godinama saprane, korozirane, sljepljene s kožom, ogromne, ali neizbježne. Kada se društvo okomi na križ jednog od nas, popne se na vrh i težinom svojih života gurne pojedinca na tlo, gdje ga dočekuju ostali lešinari s ekserima u rukama i željni krvi. U toj životnoj priči nisu potrebni izdajnici, nije potreban akt izdaje, nego je potrebno nerazumijevanje teksture križeva na leđima drugih. Izdaja je tek dodatni element, koji doprinosi smrtnoj presudi, a dolazi sa strane najbližih ljudi, koji su izdali sudjelujući u nerazumijevanju sa strane većine.

Mnogo je bilo Prometeja koji su za čovječanstvo ukrali vatru, i bivali kljucani Etonovim kljunom, sve dok ih Heraklo nije oslobodio. A bilo je i dosta onih koji su bili narodno žrtveno jagnje, čija tijela su kljucana do smrti, i tek se onda za njima žalilo, a njihova smrt je uzeta kao primjer počinjene greške. Koliko puta se smrt nedužnih ljudi mora ponoviti da bi ostali shvatili značaj počinjene greške? Historijski nam je nametnuto da percipiramo slobodu življenja na način da jedan ili više njih mora žrtvovati svoj život kako bi ostali živjeli. Sve vodeće monoteističke religije sadašnjice se baziraju na učenju polaganja života jednog stvorenja, u cilju čišćenja od grijeha i pronalaska puta ljubavi. Naše države su došle do slobode žrtvujući svoj narod. Roditelji su žrtvovali život svoje djece – kako bi tuđa živjela. Djeca su žrtvovala svoje roditelje – kako njihova djeca ne bi morala. Pripadnici obespravljenih manjina daju svoje živote kako bi njihovi potomci bili smatrani većinom, koja ima pravo na život. Okončanje života se smatra sredstvom u postizanju cilja. Ali nečija smrt ni u kom slučaju ne bi trebala biti sredstvo u ostvarivanju ciljeva drugih.

Zašto sredstvo u dostizanju cilja ne bi bilo pomaganje u međusobnom skidanju križeva i oslobađanja, a ne kopanje grobova na putu do uspjeha? Ako se na težinu tereta doda teret osude, opstanak jednog je zavisan od njegove jačine da izdrži pritisak. Mnogi nemaju dovoljno snage, ali oni zbog toga nisu slabi, nego je teret previše težak. Energiju za borbu dobijemo kapljicama podrške i razumijevanja. Kapljica u borbi može predstavljati cijeli okean, ali ako ne naiđemo ni na tu malu kap, vir u kom se nađemo sami nas olako može odvući na dno.

U trenutku kada majka bude trijumfalno stajala pored obrušenog križa, s kojim nije palo njeno dijete, shvatiće da su križevi oni koji trebaju pasti, a ne životi nedužnih ljudi. Shvatiće to i mnogi drugi, kada vide osmijeh na njenom licu, i na licu njenog djeteta, koji postaje osmijeh mnoštva drugih ljudi, koji će se sramiti svoje prošlosti. Pokušat će izvući iz zemlje sve one koje su pogubili, i odvojiti ih od njihovih tereta, zbog kojih su ih zakopali duboko u zemlju, ali neće uspjeti. Ostaće samo nada da se jednom učinjeno nikada više neće ponoviti, i ostaće želja za slavljenjem života životom.

Intervju: SESTRE

Intervju: SESTRE

Okvir: Možemo li Sestre nazvati kvir-elektro duom?

Aida: Ne bismo se nas dvije tako okarakterisale. Mi sviramo na TANKA eventima, ali mi nismo tako usko vezane za to.

Okvir: Za kvir scenu?

Aida: Da. Mislim da tu postoji mnogo šira publika. Definitivno je super što imamo podršku, pogotovo FIS-a, odlično je što su nam izašli u susret.

Okvir: Da li vi uopšte mislite da postoji neka kvir muzička scena?

Ehlimana Elma: U Bosni i Hercegovini?

Okvir: Da.

Ehlimana Elma: Čisto sumnjam.

Aida: U svijetu ima kvir izvođača/ca, izvođača koji se bave kvir temama. Ali mislim da ovdje kod nas nema neko ko radi autorsku muziku sa svojim tekstovima. Nadam se da će biti, jer na muzičkoj sceni treba biti svega.

Okvir: Mislite li da vas publika percipira kao kvir izvođačice?

Ehlimana Elma: Pa, obzirom da smo dio Tanke, mislim da da. Međutim, projekt Sestre je projekt dvije dobre prijateljice, nema neko dublje značenje, osim što to također znači solidarnost.

Aida: Ženska solidarnost, da.

Okvir: Šta vama to znači? Mislite da nedostaje solidarnosti?

Aida/Ehlimana Elma: Definitivno!

Aida: U Bosni i Hercegovini se mnogo radi na polju feminizma. Međutim, mislim da solidarnosti u svakodnevnom životu manjka. Mislim da žene često nisu svjesne da treba da budu solidarne jedna sa drugom. A naziv Sestre predstavlja na neki način žensku solidarnost. Nas dvije smo jako dobre drugarice, mi smo se na fakultetu upoznale i shvatile da imamo gotovo identična interesovanja. Što se tiče muzike na primjer, meni se do tada stvarno nije desilo. Muziku koju sam do tada slušala, nije slušao niko u mom okruženju. Onda kada sam Elmu upoznala, pomislila sam “Ima neko još!”

Okvir: Koliko je važno to zajedničko djelovanje, osoba ili grupa čija su interesovanja na margini? Ne samo u umjetnosti, nego i u aktivizmu?

Ehlimana Elma: Ja mislim da je to stvarno krucijalno. Pogotovo za manjine. U sredini u kojoj mi živimo, Aida i ja bismo htjele da svoj aktivizam prikažemo na jedan kreativniji način, a ne birokratski. Baš zbog toga mislim da je jako važno da ljudi stoje zajedno, da se bore zajedno.

Aida: Bez obzira na neke lične stavove, bitno je da osobe koje su dio neke marginalizovane skupine, da postoji neka veza između ljudi. Jer, društvo sve nas gleda na isti način i zato mi treba da se solidarišemo i da se podržavamo međusobno. Meni je to jako bitno – da aktivističke organizacije u BiH rade zajedno.

Ehlimana Elma: TANKA je na primjer jako mlada organizacija i mislim da bi bilo dobro kad bi se sve organizacije nekako podržale međusobno, glede ideja, grantova, projekata itd.

Okvir: Vi ste također dio Tanke. Jako je zanimljivo kako TANKA ideje o rodu, seksualnosti i feminizmu iznosi na inovativan način. Šta je vama najvažnije u radu sa Tankom?

Aida: Što se tiče Tanke, Asja je imala tu ideju, a mi se slažemo sa njom, a to je da se kroz umjetnost djeluje aktivistički. Umjetnost je dio kulture, a mi svi/e živimo u nekoj kulturi, kulturom smo okruženi/e. Mediji definitivno najviše utječu na kulturu, tako da je to nama jako važno. Relativno mali broj ljudi aktivno prati politiku, ali ako vide poster, neku majicu ili umjetnički rad, to će ih zaintrigirati i natjerati na razmišljanje i zato se mi fokusiramo na vizuelni rad.

Okvir: Koliko su na vaš rad utjecale savremeni subkulturni pokreti, koji se mahom razvijaju online ili koriste internet kao svoju osnovnu platformu djelovanja?

Ehlimana Elma: To jeste naša estetika. Želimo na taj način doći do mejnstrim medija kao što je Tumblr ili Instagram. To je, ustvari, ono što ljudi prate ovih godina, taj neki 8 bit, seapunk. Mi smo željele da se vizualno ubacimo na Tumblr i ostale medije. Također, to je nešto što nas lično fascinira.

Aida: Nas tri imamo isti ukus za vizualnu umjetnost i tako smo se i sastale. Iako, ne fokusiramo se samo na to, sve se razvija zajedno sa našim ličnim ukusom.

Okvir: Da se vratimo na Sestre. Kako zvuče Sestre? Neko ko vas nikada nije čuo, šta može da očekuje?

Aida: To je neki mash-up elektronike, rejva, treš popa, popa iz 80ih. Mi znamo da u Sarajevu postoji jako puno ljudi koji žele da čuju takvu muziku, koja se ne pušta ni u kafićima ni u klubovima. Ljudima je malo dosta housea, a mi smo primjetile po reakcijama ljudi, da se mogu dobro zabaviti uz muziku koju vole i koju žele da čuju.

Ehlimana Elma: Baš zbog toga bismo mi željele da izađemo iz tog nekog kvir okvira. Ja vjerujem da ima jako puno ljudi koji ni ne znaju da postoje ti neki kvir partiji i koji stvarno slušaju tu muziku. Mi bismo strašno voljele kada bi naša publika bila šira.

 

Koga preporučuju SESTRE

Perfect Kiss

Margita je mrtva

Inje

Zastranienie

Dobre Kote

Foster care

Health

USKORO...SESTRE

Sestre planiraju da imaju party za prvu noć Merlinke, 29. januara. Nama je još važno da kažemo da se na naše partije naplaćuje ulaz, a mi smo stavile simboličnu cijenu od 3KM. Bitno je i da ljudi znaju da je to jedan od načina na koji se finansira TANKA

Okvir: Opet, vaši kvir-feministički stavovi sigurno utječu na muziku koju birate.

Aida: Mislim da da. Mi nikada ne bismo slušale izvođače koji su problematični. Trudimo se da uvijek puštamo i izvođačice. Definitivno je muzika koju slušamo odraz naših stavova.

Ehlimana Elma: Postoje bendovi koje mi stvarno smatramo utjecajnim. Na Sestre veliki utjecaj ima The Knife. Ja lično ih pratim već dosta godina i The Knife je sigurno najinteligentniji elektronski duo. Oni/e su se bavili/e rodnim i kvir studijama, a nekako su uspjeli da se probiju na mejnstrim scenu. Ja sam jako inspirisana njihovim idejama o razbijanju heteronormativnosti i promoviranju feminizma.

Okvir: Da li je uopšte moguće izaći iz okvira scene ili žanra. Da li je to vaša ambicija?

Aida: To bismo željele, da bi ljudi koji nisu upoznati sa tom muzikom i politikom to mogli da čuju. Sigurna sam da postoje ljudi koji npr. nisu čuli/e za The Knife ali bi im se to jako svidjelo. Bitno je doći do šire publike, zato što bi to pomoglo na neki način kroz muziku da se ljudi edukuju. Sva muzika je na neki nači jako povezana sa politikom.

Ehlimana Elma: To je ono što bismo mi htjele. Da imamo političku pozadinu. Da budemo duo koji će biti utjecajan, mejnstrim, a ne kvir. Opet, The Knife nije kvir duo, ali ima strašan utjecaj.

Okvir: Zašto je u našem društvu tako važno stavljanje u kutije i označavanje svega?

Ehlimana Elma: Mislim da je to starašno lagano. Ljudi idu linijom manjeg otpora, jer je to lagano uraditi.

Aida: Ljudi označavaju druge ljude jer se tako osjećaju sigurno. Kažemo ta osoba je takva, da ga/je nekako označimo i onda odlučujemo da li se sa tom osobom družimo ili ne. Unutar aktivističkih pokreta, ne mislim da je to nužno štetno, ali kada nekoga tako označimo, onda ga/je nekako i ograničavamo. Nije bitno da li će neko tvoju umjetnost označiti kao feminističku ili ne, bitno je ono što ti želiš da kažeš svojom umjetnošću.

Okvir: Koliko ima prostora za muziku kojom se vi bavite. Kako se za taj prostor izboriti?

Aida: Što se tiče muzike, mislim da se definitivno može naći prostor u Sarajevu, da se nešto organizuje.

Ehlimana Elma: Ja nisam pomislila na fizički prostor. Nego više da li bismo mi mogle da nađemo svoje mjesto u moru dub stepa ili kako se već sve to zove. Zašto da ne?! Naravno, mi ne želimo da diskreditujemo nikoga, ali ako na neke evente može da dođe 300 ljudi ne znam zašto bi bili/e ksenofobični pa ne bi htjeli da poslušaju nešto drugo, nešto novo. Kroz cijelo odrastanje u Sarajevu stalno slušamo kako ovdje nema ništa, kako nema para i ništa ne može da se organizuje. A da postoji želja ljudi za nečim novim – postoji. Za neko vrijeme, mi bismo sigurno mogle da nađemo mjesto.

Okvir: A možda i postoji neki stereotip o DJ-u koji je muškarac, koji je strejt?

Ehlimana Elma/Aida: Da!

Okvir: Mislite li da bi takvi stereotipi bili prepreka?

Ehlimana Elma: Baš zbog toga! Ja ne mislim da je to prepreka. Ja bih zbog toga željela da mi dođemo na neku visoku razinu.

Aida: Svi popularni svjetski DJ-evi su sve muškarci. I mi to sve znamo, da je ženama teže uklopiti se u tu scenu, jer postoji nekakva uloga za žene u muzičkoj industriji i definitivno bih baš zbog toga željela da se pojavimo na nekim drugačijim eventima. Samo da ljudima pokažemo da ima nas. Tako je i bilo sa repericama na Balkanu. Prije desetak godina nije ih nikako bilo, a sada ih već ima nekoliko. I to je dobro.To je pokazatelj da se stvari mogu mijenjati. Mora se stalno vršiti pritisak.

Ehlimana Elma: U svijetu postoji jako mogo kompetentnih i utjecajnih ženskih DJ-eva i koje su jako mejnstrim. Tako da je to moguće.

Aida: Tako smo mi svojom pojavom otpor. Jer kad je scena tako muška, kada se pojave žene onda su svojom pojavom otpor i neka vrsta promjene. Tu ne moraš ništa mnogo reći. Ljudi to primijete jer je nešto novo, iako nisu možda ranije o tome razmišljali.

Okvir: Gdje vas uskoro možemo slušati?

Ehlimana Elma: Sestre planiraju da imaju party za prvu noć Merlinke, 29. januara. Nama je još važno da kažemo da se na naše partije naplaćuje ulaz, a mi smo stavile simboličnu cijenu od 3KM. Bitno je i da ljudi znaju da je to jedan od načina na koji se finansira TANKA. Naravno da želimo novac za stvari koje radimo. Postoji negativna konotacija u Bosni i Hercegovini za umjetnike koji žele da naplate svoj rad. Mi da bismo nastavile raditi trebamo novac.

Okvir: Da, otkud ta ideja da umjetnost nije rad?!

Aida: To dolazi iz ove naše kulture “od umjetnosti nema hljeba i neću uopšte da se bavim tim”. Pošto TANKA funkcioniše kao neformalna grupa, naš najveći izazov je finansiranje. Tako da smo razočarane kad ljudi ne žele platiti ulaz na partije i još tako podržati naš rad.

Također, jako mi je drago kada vidim da ljudi dođu na parti i da plešu i skaču, da se ljube i grle i zabavljaju. Tako da nije to samo zbog novca za Tanku, drago mi je da vidim da je ljudima zbog te muzike super.

Ehlimana Elma: Mislim i da dolazi dosta ljudi koji nisu u tom kvir okviru. Inače na partije dolaze uvijek isti ljudi jer je tu siguran prostor. Međutim, ja sam primjetila da na našim partijima dolaze ljudi koji ne bi odabrali LGBT klub kao destinaciju za izlazak u petak navečer. Mislim da smo Aida i ja strašno doprinijele tome.

Video poezija: To, autor M.H.

Video poezija: To, autor M.H.

TO

Ako ikada postanem, tvoja pokazna zamjenica – TO
i ako te ikada na moj spomen preplavi crvenilo,
ako ikada tvoje gađenje utopi moje tijelo,
pa postanem topovsko meso za masne ljude,
ne zaboravi, da su renesasne slike i skupi klaviri,
tek stvari kupljene novcem,
i da oni, što im se dive, nisu bezgriješni,
kao ni ja,
kao ni ti.

Ako ti ikada, jezik se prelomi, govoreć o meni,
kao o nekome ko je negdje TAMO,
neko TO ili ONO,
sjeti se,
samo se sjeti,
da ti si ta, što lomila si kosti,
do iznemoglosti,
krvarila,
krvarila,
krvarila.