Najbolja pjesma na konkursu “Šarolika pera” – Gnezdo dečaka / Autor: Bojan Krivokapić

Najbolja pjesma na konkursu “Šarolika pera” – Gnezdo dečaka / Autor: Bojan Krivokapić

1.

Cikorijasti dečak, čuo sam u nekoj predstavi

aprilsko je zeleno drugačije

prvi put primećujem breze, svetlucaju

a mislio sam da svetluca samo more

koje daleko je

zamišljam divlje narandže dok cvetaju

u nekom malom vrtu.

 

Na balkonu rastu dve

ne znam da li su divlje

rastu uz mene već punu deceniju

jalove.

 

Pričaju do dugo u noć

prvo ugase lampu

rasklupčavaju nesigurnosti

uzdišu nesavršenosti

raskopčavaju.

 

Sve slabije osećam mirise

možda još samo tratinčice, malene i slabašne

kojima se ne primičem

jer ravnam se prema nebu.

 

Smeju se, sve češće se smeju

svetlucaju kao breze u aprilu

dok nevina zelena ne pređe u stabilnu

stabilne su boje dosadne.

 

Siromašni su

ako smo siromašni – ne moramo biti tužni.

Ne drže se za ruke, to bi bilo previše.

 

Koliko traje cvet divlje narandže, miriše li?

 

Jedna je žena sedela u vrtu i pisala

pisala je dugo i sporo

gledala u more

o njima nije pisala

u malom vrtu jedna je žena pisala o brodovima koji odlaze

o mornarima, o njihovim grubim šakama

o jugu, maestralu, buri i burinu

o vrtu gde cvetaju divlje narandže

o tome kako je sama.

 

A oni su se dodirivali retko

tek ovlaš, kao slučajno

i čitali loše pesme o ljubavi

pesme o lošoj ljubavi

loše čitali o ljubavi

o ljubavi

njih dvojica.

 

2.

Ako nastupi glad

mi ćemo leći, prespavaćemo je.

Probudićemo se šćućureni

i tiho hitati u dan.

Dodirnuću te kao slučajno

ti to kao nećeš primetiti.

Kao žurićemo, kao moramo, kao hitno je.

Gledaćemo u svodove breza u aprilu

tražiti mirise koje ne osećamo

u nekim ulicama, daleko od centra.

Onda ćemo se pogledati, pa ćemo se nasmejati.

Smejaćemo se dugo.

Nikad nećemo zaplakati jer to se ne radi.

Pogledaćemo u gnezdo bez rode.

Pričaću ti kako sam dok sam bio mali

razbijao golubija jaja, bacao ih sa tavana

a nekad sam bacao i ptiće

i rasturao gnezda

i onda išao kući da plačem krišom.

I kako je jedna baba od tih golubova sa tavana pravila supu.

Kako je ta baba živa i danas, kako sigurno ima sto godina.

Tebi će moje priče biti besmislene

jer ja te priče pričam sebi

i malom cikorijastom dečaku

koji čuči u dnu čaše.

Pogledam ga, namigne mi

onda ja namignem tebi

pa se osećam glupo.

Mi se nikad ne držimo za ruke.

Mi često pričamo o ljubavi.

Mi nosimo iste farmerice iz H&M-a.

Nas dvojica gledamo u isti dlan.

 

3.

Mi hitamo modrim ulicama Beograda

gubimo se po skrivenim kaldrmama

virimo u tuđa dvorišta.

Ima jako lepih dvorišta.

Imamo samo za fast food.

 

A daleko od nas u restoranu Fiume

jedna devojka jede crni rižoto

i njene su usne crne, njen jezik je crn.

Ona sedi sama i ne gleda u tržnicu.

 

Ja ti pričam o toj devojci

i o tome kako mi je kod Zelenog venca

prišla pogurena baba

ispružila ruku i ćutala.

I kako sam joj dao malo, jako malo para

a ona je digla pogled i rekla hvala.

I kako sam onda plakao vukući se modrim ulicama Beograda

ne bežeći od ljudi.

 

Ti me pogledaš, pomiluješ po stomaku,

ja pogledam sa strane, i nastavimo.

 

Mi oteli smo paperjasti trenutak

izbrisane stvarnosti

mi smo kao maslačak

raspršeni.

 

U nama čuči gnezdo dečaka

čuvamo ga.

Rezultati konkursa „Šarolika pera“ za najbolju kvir priču i pjesmu

Rezultati konkursa „Šarolika pera“ za najbolju kvir priču i pjesmu

Na našem nagradnom konkursu „Šarolika pera“ za najbolju kvir priču i pjesmu, koji je realizovan u sklopu projekta Helsinški odbor za ljudska prava/Helsinki Committee for human rights „(Ne)vidljive manjine-Nulta tolerancija prema diskriminaciji LGBT osoba” i podržan od strane Program podrške marginaliziranim grupama USAID PPMG je pristiglo 47 radova iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Makedonije. Iako je konkurs prvobitno bio za autore i autorke iz Bosne i Hercegovine, zbog velikog broja pristiglih radova iz okolnih zemalja, odlučili/e smo ga proširiti na regionalni nivo i tako dati priliku i autorima/autorkama koji/e nisu iz BiH, a koji/ su pokazali/e interesovanje za učešće da predstave svoj talenat i ljubav prema pisanoj riječi.

Članovi/ice žirija u sastavu Lejla Kalamujić, Anes Osmić i Azra Čaušević jednoglasno su odlučili/e da nagrade i pohvale sljedeće poetske i prozne radove:

Najbolja priča: „Kupanje“, Nemanja Brdar, Bosna i Hercegovina
Najbolja pjesma: „Gnezdo dečaka“, Bojan Krivokapić, Srbija

Pohvalnice su dobili/e:
Priča „Igla“, Jelena Stančić, Srbija
Pjesma „Prst koji ne pomičeš“, V. B. Borjen, BiH
Pjesma „Tajni život Alehandre P.“, šifra Jen Yu, BiH

Udruženje Okvir zadržava pravo objavljivanja nagrađenih, pohvaljenih i ostalih radova pristiglih na konkurs na svojim komunikacijskim kanalima.

Udruženje Okvir čestita svim dobitnicima/cama i zahvaljuje se svim autorima i autorkama koji/e su poslali/e svoje radove.

Konkurs za najbolju kvir priču i pjesmu

Konkurs za najbolju kvir priču i pjesmu

„Šarolika pera“ – Konkurs za najbolju kvir priču i pjesmu

 

LGBT*IQA Udruženje Okvir poziva sve zainteresovane autore i autorke koji/e se bave pisanjem kvir proze i poezije da se prijave na nagradni konkurs „Šarolika pera“.

Svrha konkursa jeste podizanje svijesti o seksualnosti, rodnim identitetima i LGBT*IQA pravima. Ovim pozivom želimo dati prostor talentovanim autorima i autorkama da budu kreativni/e i predstave svoj talenat i ljubav prema pisanoj riječi kako LGBT*IQA zajednici tako i široj javnosti u Bosni i Hercegovini.

Pravo učešća imaju sve osobe koje pišu na B/H/S jeziku. Autori i autorke svoje radove mogu dostaviti na bilo kojem od dva zvanična pisma u BiH: latinica ili ćirilica. Nema tematskih ograničenja.

Radovi moraju biti autorski i ne smiju biti prethodno publikovani. Autori i autorke mogu poslati jednu priču u obimu od 10 000 karaktera sa proredima i/ili jednu pjesmu. Radovi se šalju u MS Word formatu.

Na ovome konkursu će biti dodijeljene dvije novčane nagrade. Jedna za najbolju priču u iznosu od 180,00 KM, druga za najbolju pjesmu također u iznosu od 180,00 KM.

Udruženje Okvir zadržava pravo objavljivanja nagrađenih i ostalih radova pristiglih na konkurs. Autori i autorke nagrađenih i ostalih radova koji će ući u selekciju za objavljivanje na komunikacijskim kanalima Udruženja Okvir (web stranica, Facebook stranica) ustupaju svoja autorska prava Udruženju Okvir bez nadoknade.

Konkurs “Šarolika pera” je anoniman.

Radove slati pod šifrom sa naznakom: Za konkurs Šarolika pera. Razrješenje šifre s osobnim podacima autora/ke (ime i prezime, broj telefona, e-mail adresa) se šalje uz radove na e-mail adresu info.okvir@gmail.com  najkasnije zaključno sa 30. novembrom 2017. godine.  Svi dospjeli radovi će biti ocjenjivani od strane tročlanog stručnog žirija kojeg čine književnice i književnici te jedan član/ica Udruženja Okvir.

Nagrađeni autori i autorke će o rezultatima konkursa kao i datumu te načinu uručivanja nagrada biti obaviješteni/e putem e-maila 5 dana nakon zatvaranja konkursa.

Konkurs za najbolju kvir priču i pjesmu se realizuje u sklopu projekta Helsinški odbor za ljudska prava/Helsinki Committee for human rights „(Ne)vidljive manjine-Nulta tolerancija prema diskriminaciji LGBT osoba”, podržanog od strane Program podrške marginaliziranim grupama USAID PPMG.

295… / autor: Isić Liam

295… / autor: Isić Liam

20. novembar je Međunarodni dan sjećanja na žrtve transfobije. Ove godine je zabilježeno 295 slučajeva ubijenih trans* osoba, ali taj broj nikad nije konačan, niti će biti sve dok se aktivno ne uključimo u borbu protiv rodno motiviranog nasilja. 295 nije samo broj, nego je dvjesta devedset i pet prisilno ugašenih života, dvjesta devedeset i pet razloga zašto da se borimo za prava trans* osoba, dvjesta devedeset i pet pokazatelja neosviještenosti, i dvjesta devedeset i pet koraka unazad u stvaranju liberalnog društva i borbe protiv nasilja i mržnje.

295…

Broj kao simbol napretka predstavlja
Stanje satisfakcije zbog brojnosti uspjeha
Koja stvara osjećaj produktivnosti,
Osjećaj rasta, i nestatičnosti

Broj je i simbol neuspjeha
Kojeg pokušavamo zataškati
Teorijama o statistici, sredstvima,
I cilju

Kontradiktornost brojnosti
Uspjeha i neuspjeha
Uzlazna putanja ili kružni tok?

Od čovjekolikog majmuna
Do majmunolikog čovjeka
Racio izbačen iz brzine
Višestoljetni status quo

Koliko je stvoreno
Toliko je uništeno
Koliko smo udahnuli kroz nos
Toliko smo izdahnuli kroz usta

Deset koraka naprijed
Deset nazad
Po Meši je to
Mučno tavorenje na Zemlji
A pod zemljom milioni

Zbog čega?

Zbog napretka?
Zbog homo sapiensa
na tronu tačke
iz koje je krenuo

O poeziji i stvaranju: intervju sa Nerom i Ismirom

O poeziji i stvaranju: intervju sa Nerom i Ismirom

Prenosimo vam topli razgovor sa našim prijateljem i prijateljicom – Ismirom i Nerom, kojei su na večeri kvir poezije u Okviru  podijelilei sa svima svoje stihove. U intervju koji smo pripremili – čitajte o transformacijama naše autorke i autora kroz književnost, o propitivanjima i umjetničkim promišljanjima, o spoznajama i doživljajima uspjeha.

Šuškanje papira i sve tiše kuckanje čaša najavljuje i prvo čitanje kvir stihova. Nas petnaest, poezijom okupljeni, utihnusmo kad poteče i prva pjesma koja je sa sobom donijela bujicu nježnih emocija, inspiracije, ali i svijest o potrebama koje imamo. Duboki uzdisaji i nijemo klimanje glavom potvrđivali su težinu pročitanih riječi, a svaka slijedeća izrečena misao na sebi svojstven način označavala je trenutak naše kreativne razmjene. Pričalei smo o kanalisanju iskustva kroz poeziju, razlikama i razlozima označavanja poezije aktivističkom, kvir, zacjeljujućom… Dok su nanizane strofe jačale našu povezanost, na licima prisutnih igrali su osmjesi podrške i solidarnosti. Čarolija poezije otvorila je vrata slobodnog prostora za razgovor, nove ideje i u konačnici, nove pjesme, koje će obilježiti neke buduće momente. Time je i organizovano veče poezije bilo živo zajedničko promišljanje, povezivanje, kreativna razmjena i u konačnici – označilo je otvaranje slobodnog prostora za dijeljenje autorskog stvaralaštva naših drugova i drugarica.

Okvir: Kada i gdje je počeo vaš interes za književnost?

Ismir: Hmm, interes sa književnošću javio se kada sam još bio prvačić, pa je vremenom utihnuo, i onda se opet aktivirao na prvoj godini fakulteta, nakon čega je prerastao u čitavu opsesiju i istraživanje novih pokreta i novih formi književnosti kao umjetnosti.

Nera C: Kao i na svako pitanje o počecima nečega što nas uveliko odredi poslije u životu i na ovo je teško pronaći sinapsu koja vodi do sjećanja ili do početka priče. Kako je sve počelo, to ne znam ili barem ne mogu sa sigurnošću tvrditi. Više volim vjerovati da sam sa prvim slovkanjima bajki i pjesmica stupila u neku metarealnost književog svijeta. Negdje sam uvijek više voljela čitati, jer je pisanje uvijek neki vid objašnjavanja neobjašnjivog ili neobjašnjenog. Tek postupno, upisivanjem studija književnosti počela sam vjerovati da mogu krenuti u tu potragu, putem od svakodnevnih vježbi pisanja do uredno sortiranih malih arhiva.

Okvir: Sjećate li se svojih prvih stvaralačkih koraka i šta vas je tada inspirisalo?

Ismir: Prvi stvaralački koraci, koliko se sjećam, krenuli su nekada još u osnovnoj skoli, putem prvih pismenih zadaća na neke zadate teme, od kojih su kasnije nastali i neki nagrađivani radovi. Tada su me mahom inspirisale teme vezane za doživljaje i događaje u odrastanju izmješani sa fantastikom.

Nera C: Moje stvaralačko koračanje krenulo je negdje u srednjoj školi, gdje sam doduše zbog nastavničkog pristupa imala prilično otežanu situaciju, koju bih sad okarakterisala kao stvaralačku blokadu. Nekako sam zbog ograničenih formi i tema koje unaprijed nisu bile objašnjene imala osjećaj da mi se oduzima sloboda. Poslije ću uvidjeti kako su mi baš te početne blokade znatno pomogle u daljnjem radu jer sam uvidjela brojne mogućnosti stvaranja. Tadašnji period tematski je bio obilježen motivom ljubavi, kao i vjerovatno svi srednjoškolski počeci.

Okvir: Da li ste imali podršku u svom književnom razvoju i šta mislite kakvo mišljenje ima šira društvena zajednica o mladim stvaraocima?

Ismir: Na samom početku, podršku i solidarnost sam uglavnom dobijao od svojih nastavnika i nastavnica. Kasnije su moj rad prepoznali rodbina i uži krug prijatelji, a u skladu sa karakteristikama koje prepoznajem, današnji kontekst vremena i društva uporedio bih sa periodom Agona. Taj period predstavlja dio filozofije preuzet iz helenske Grčke, koji podrazumijeva sistem koji još od malih nogu kreira negativni takmičarski duh, gdje se smatra da uvijek trebamo biti bolji od ostalih. Oko ovog razmišljanja gradi se zajednica koja je uvijek nužno negativno kritički nastrojena i istupa sa prefiksom JA – mogu to bolje, radim bolje, bolji sam! Dakle, uzimajući u obzir nenaklonjenost šire zajednice, smatram da nije baš jednostavno mladim stvaraocima i stvarateljicama da izađu u javnost sa svojim djelima.

Nera C: Dok sam se još kao manja bavila različitim sportovima, imala različite hobije, a uz to i pisala, imala sam podršku koja je bila generalnog karaktera, dakle, upućena meni kao osobi, ne samo kao književnici u razvoju. Kada sam se odlučila profilirati i graditi kroz književnost, nisam nailazila ni na kakve prepreke, štaviše, poslije sam dobila i podršku akademske zajednice, koja je uključivala različite vidove objavljivanja radova, konsultacija i u konačnici produktivnih razgovora. Kada je riječ o položaju umjetnika_ica u našem društvu, mišljenja sam kako oni prilično dobro kotiraju, u smislu da skoro svim socijalnim slojevima predstavlju nepoznanicu pred kojom ljudi nisu ravnodušni. Nekako osobe na pomen umjetnika_ica ostaju zaintrigirani pa žele da znaju sve više i više o njima.

Okvir: Šta za vas predstavlja pisanje i imate li specifične rituale koje vezujete za proces stvaranja?

Ismir: Za mene pisanje, mogu čak reći predstavlja jedan svojevrsni oblik dnevnika. Sam proces pisanja i stvaranja bilo čega, jeste prenošenje ideje na neki medij, u ovom slučaju papir i taj sam proces je zapravo svojevrsni ritual, oživljavanje ideje.

Nera C: U suštini nemam neke ritualne momente. Radim svaki dan. U čitaonici uglavnom. Kroz svoj rad, ja ustvari samo želim da demistifikujem taj trenutak ritualnog momenta, tog nekog ponavljajućeg procesa pisanja koji je zapravo rezultat neke vanjske inspiracije.

Okvir: Koje teme ste obrađivali? Koja vam je tema bila izazov? Koje teme vas najviše zanimaju?

Ismir: Trudim se da moje pjesme, odnosno lirski subjekti u njima budu gender fluidni, da iz pozicije čitatelja odgovaraju svima, mislim da je to za mene jedan veliki izazov. Nemam određene teme koje me zanimaju.

Nera C: Kroz školovanje bavila sam se temama kroz pravce, autore, filozofske ideje. Što se tiče mene lično, zanimaju me granične teme ljudske spoznaje. To mi je nekako privlačno, ti mitovi, rituali, smrt, generalno odnosi među ljudima koji su granični, tabui koji su neizgovoreni. Sve to za mene predstavlja ogromnu količinu inspiracije. Postoje opet teme o kojima čitam kroz subjektivnu prizmu, da je prepoznajem kao dio sebe. Konkretno govoreći, jedna od takvih tema je svakako i osjećaj pripadništva LGBTIQ populaciji. Početi pisati o tome u prvom licu je bilo skoro nemoguće, valjda od straha da to potpuno postane tvoje i da ga više nikad ne možeš zanijekati. To predstavlja čitav proces osvještavanja, i naravno oprezan pristup kroz to lice JA, dok to lice JA, ne postane apsolutna transformacija nekog tvog straha kroz ono što govoriš.

Okvir: Šta za vas predstavlja književni uspjeh?

Ismir: Za mene književni uspjeh predstavljaju čitatelji, bio to jedan ili deset njih, uspjeh je dok god je pjesma pročitana. Jednom kada je neko pročita, ona u tom trenutku oživi i podsjeti na svoje postojanje.

Nera C: Ne sviđa mi se podjela na uspjeh i neuspjeh, za mene je dovoljan uspjeh biti toliko siguran da ono čime se baviš je dio tebe. Da ti zbog toga nije mrsko ostajati budan noćima i dočekivati jutra čitajući i pišući. Nije ti mrsko prolaziti stvaralačke krize gdje propituješ sve što si ikada uradio, napisao, doživio. Ono što me čini sigurnom u izbor je što i poslije takvih mračnih perioda, opet se vraća ona sigurnost početka gdje vidiš sebe sigurnu u to što radiš.

Okvir: U kojoj mjeri pisanje pomaže u ličnom razvoju i napretku?

Ismir: Meni pisanje pomaže da se fokusiram, obzirom da sam po prirodi hiperaktivna osoba.

Nera C: Nemjerljivo, to je nešto što je nevjerovatno. Npr. ako danas napišem nešto o sebi i ako se tome vratim za mjesec dana, ja ću po utisku čitanja moći uočiti promjene u svom načinu razmišljanja. Isto tako, ako moj doživljaj i nakon mjesec dana bude isti, to neće biti dokaz mog stagniranja, nego upravo dokaz kako je razvoj kroz kulturu i umjetnost zapravo proces.

Okvir: Kako biste sebe okarakterisali kao autora_icu, i šta vas znači lično i političko?

Ismir: Ne bih se okarakterisao, mislim da je danas tanka granica izmedju ličnog i političkog.

Nera C: Lično jest političko i za mene je to vrlo važan aspekt za osvješavanje. Ja sam recimovovaj manifest primjenila na svoj aktivistički život. Postojao je taj period u mom životu gdje se nisam izjašnjavala kao aktivistica, štaviše, ta priča o aktivizimu me nervirala. Danas, nakon što sam uvidjela kako aktivizam može služiti kao čvrsta sinteza ličnog i političkog sebe karakterišem kao osobu koja živi aktivizam u svemu. Ja sam uvijek za akciju i revoluciju. Sjećam se,kad sam radila žive biblioteke širom države, kako je sjajan osjećaj kada neko koristeći vašu priču transformiše nešto u sebi i kada ga to isto motiviše i ponese.

***Nera poruka: Pročitajte moje preporuke, tj. knjige!

Preporuke za čitanje:

Catherine Boo „Behind the beautiful forevers“

Italo Kalvino „Baron na drvetu“

***Ismir poruka: Umjesto poruke, citirao bih Krležu, kao osvrt na današnje društvo: “S ljudima zajedno smrdi, ali je toplo. U samoćama – prazno.”

Preporuke za čitanje:

1984 – G. Orwell,

Niče – Tako je govorio Zaratustra