Novo poglavlje / Šifra: Novo poglavlje

Novo poglavlje / Šifra: Novo poglavlje

Koračaš nesigurnim korakom i povremeno se okreneš da vidiš da li te neko prati. Nesiguran si jer je tvoje tijelo ispunjeno strahom. Razmišljaš o tome šta je ispred tebe, da li je to budućnost gdje je svako ono šta jeste, bez predrasuda ili je pak budućnost jednaka stvarnosti u kojoj živiš. Nadaš se ipak da će to što slijedi, donijeti neke promjene. Ne želiš više živjeti u sjeni drugih, prikrivajući ko si uistinu. Želiš biti ti, jer ti si ti. Živo biće si kao svi ostali na ovom okruglom kamenu. Čovjek si, isto koliko i oni, samo što ti živiš skriven od ostalih. Tvoja posebnost je u samom tebi samo što toga još nisi potpuno svjestan. Znaš da si drugačiji zato što gledaš na svijet iz novog ugla.

To ko si, ti niko ne može zabraniti. Tvoje postojanje vrijedi kao svačije. Dijete si ovog svijeta i ravnopravni stanar ove planete.

Pitaju te da li imaš prava da budeš to što jesi i ti staneš i zamisliš se. Svjestan si da imaš prava, ali preispituješ njihovu upotrebu. Prava, koja je napisao neki čiko na papiru, čine te slobodnim čovjekom bez okova društva. Pitanje da li si stvarno slobodan bez ikakvih olovnih lanaca koji te vuku ka dnu, lebdi u zraku. Pogledaš oko sebe i ne vidiš nikakve lance, dok ne shvatiš da te društvo  vuće dolje. Pokušavaš da skočiš, ali nevidljivi teg oko tvoje noge te vraća na tlo. Ponovo si skočio i nespretno si uhvatio lebdeće pitanje. Nemaš vremena da se raduješ svom dostignuću, jer pokušavaš da uhvatiš zrak koji kao da bježi od tebe.

Otkucaji srca su se vratili u normalu i sad si spreman da nastaviš ovo putovanje. Prije nego što kreneš naprijed, vratio si se nekoliko koraka unazad, prisjećajući se djetinjstva i adolescencije. Uvijek su ti govorili kako si drugačiji, od načina kako se oblačiš pa do načina kako se ponašaš. U školi su te zadirkivali, u parku su te tjerali od sebe i jedino si kod kuće bio sretan. U toplini svog doma gdje te mama dočekuje sa ručkom nakon napornog dana u školi. Čekali ste i ostatak porodice da se skupi kako biste zajedno uživali u jelu. Tata bi ubrzo nakon tebe došao, a braća i sestre bi dolazili sa zakašnjenjem. Oni su bili tvoja podrška tada, kao što su i danas. Razumijeli su da si drugačiji i nikada te nisu ismijavali zbog toga, već su uvijek bili tu za tebe čak i u trenucima kad si smatrao da ti nisu potrebni.

Ubrzo, tempo života se promijenio i ti si iz laganog koraka bio primoran da počneš trčati kako bi sustigao svijet. Život se prikazao u svom svijetlu bez prikrivanja mana i ti si postao jedan akter u njemu. S godinama si prigrlio svoju razliku koje te čini diferentnim od drugim. Ta razlika je tvoja posebnost ma šta god ti drugi govorili. Prešao si preko toga da te ismijavaju i da ne žele da budu tvoji prijatelji, dok nisi upao u novi izazov. Svakim novim izazovom, život te testira, tebe i tvoje mogućnosti, ispitujući koliko si spreman da ideš daleko za svoju ‘slobodu’.

Sada, iako te ne ismijavaju, ti nisi siguran za svoj položaj u društvu.

Vratio si se u sadašnjost, sa blagim osmijehom na licu zbog uspomena koje su dio tebe . Kažu da je sloboda mogućnost samostalnog djelovanja čovjeka, a okovi su u prenesenom značenju sputači u slobodnom mišljenju i djelovanju. Kada slobodu i okove staviš u istu konstataciju, dobiješ kontrast. Jin i Jang, crno i bijelo, dan i noć i kao novi član kontrastnih simbola dodaš slobodu i okove.

Stalno ti govore kako si slobodan čovjek jer živiš u dobu kada nema restrikcija, ali tebi nije jasno zašto onda ne možeš ponosno hodati ulicom. Zašto svaki put kada izađeš na ulicu pogledi su neminovni pratioci, a imaš takozvano pravo na to.

Nemaš lance oko sebe, ne bar one vidljive i teške, ali imaš lance društva koje ne može da ima otvoren pogled na svijet. Da li je ovo doba bez restrikcija ili možda ipak doba puno predrasuda?

Svi pričaju o tome kako nakon stoljeća konzervativnog razmišljanja, društvo je započelo novo poglavlje u kojem ne osuđuju ništa, ali ti im jednostavno ne vjeruješ. Prazna stranica je spremna da bude ispunjena novim dostignućima, ali na njoj niko ne ispisuje ono što je važno za razvoj ovog društva. Tu su samo isprazna slova koja nikome ništa ne znače i ne pričinjavaju nikavo dobro. Ti si potreban tu. Potreban si da na papirnoj podlozi napišeš svoju priču, nove poglede na svijet koje je društvo do sada primjećivalo, ali izbjegavalo da vidi. Tvoja prilika da za blistaš nikada nije bila bliža i moraš je ugrabiti.

Napiši ono što je bitno da vide, napiši ono što želiš da vide, prikaži im svoj svijet onakav kakav je uistinu i niti u jednom trenutku ga nemoj uljepšati. Shvatit će te u onom trenutku kada vide surovu realnost jer je to nešto što vuku od iskona. Čovjek će se jedino suosjećati sa drugim ako ugleda stvarnost bez primjese ukrasa i tada će mu pružiti ruku prijateljstva.

Ne želiš njihovo sažaljenje, jer ti nisi ništa nad čim bi se trebalo plakati. Tolerancija ti nije potrebna jer ne želiš da te neko trpi.  Jedino što želiš je mogućnost da budeš slobodan koliko su i oni. Više od ičega, želiš hodati ponosno uzdignute glave i znati da mjesta pod suncem ima i za tebe. Prikaži im svoju borbu i svaki izlazak na ulicu za ravnopravnost među vama, svoju svakodnevnu borbu da budeš svoj bez paravana koji društvo zahtijeva.

Olovka je u tvojim rukama i počeo si pisati. Nikada u životu nisi pisao tako brzo. Slova su se redala u riječi, a riječi u rečenice i ubrzo čitava stranica je bila ispunjena. Ponosno gledaš šta si napisao i lagano zatvaraš oči kako bi razmislio o svemu što se događa.

Čuješ mamine riječi kako ti govore da si dragocijen takav kakav si i sa osmijehom na licu vraćaš se ispisanoj stranici. Tu si ostavio sebe. Sve što ti se dešavalo od početka saznanja, napisao si. Kad si kao četrnaestogodišnjak prišao mami i rekao kako ne voliš ono što društvo nalaže i kako su tvoje šarene košulje bile glavna atrakcija u srednjoj školi.

Godine su prošle i tvoju priču su pročitali milioni. Paravni koji su dolazili u paketu sa pridjevom drugačiji, lagano su počeli da gube svoju ulogu. Biti drugačiji nije bilo veliki bauk kao nekada i pogledi su prestali biti neminovni pratioci. Život je imao na sebi glavni reflektor na sceni, ali odmah pored stajao si ti. Ti pravi ti. Prestali su te pitati da li imaš prava da budeš što jesi jer ti prava više nisu bila bitna. Samo je bio bitan trenutak kada ćeš početi da u potpunosti vjeruješ u sebe i kada ćeš smoći snage da se predstaviš svijetu u svojim pravim bojama.  Ti nisi ni crvena, ni narandžasta, ni žuta, ni zelena, ni plava, ni ljubičasta boja. Spoj si svih ovih boja i to te čini jedinstvenim, dragocijenim kako ti je mama znala govoriti. Tražio si svoje mjesto pod suncem jako dugo, možda čak i predugo, ali potraga se isplatila. Napokon možeš ponosno stajati gdje svi stoje, bez da razmišljaš šta misle o tebi. Isti ste. Bili ste isti i prije , samo što je trebalo vremena da ukloniš konzervu koja je bila oko društva. Izgledalo je nemoguće, ali ponekad upravo takve stvari su vrijedne borbe.

Imaš sasvim dovoljno vremena da se raduješ svom dostignuću i svim izazovima koje si uspješno ispunio. Čestitam ti dragocijeni čovječe šarolikih boja, uspio si i napokon  imaš svoje mjesto pod suncem, a upravo si ti razlog zašto stojiš tu. Ti si ti i nikada nemoj zaboraviti to.

Tebi / Šifra: Mandarina3223

Tebi / Šifra: Mandarina3223

Zbog tebe crtam srca na kartama za vozove

tučem se sa pijanim i masnim kondukterima

tebi vezem goblene otvaram pivo ustima

kvarim moje liftove po tvojim soliterima

 

Moj mali prst je tvom malom prstu blizanac

krijem tvoje slike po mojim novčanicima

tebi solim pupak tebi ližem rane

moj zub na tvome zubu u krnjim zupčanicima

 

Ti ne srčeš supe moje mame nedeljom

hoće zeta advokata sa širokim ramenima

tebi kradem parfeme tebi ubijam mušice

puštam te ve programe o boljim vremenima

 

Ti lezbos ja tanatos ti gej ja nesrećna

taksista nas voli na zadnjem sedištu auta

tebi sadim lubenice skidam susam s đevreka

poklanjam ti šnale od kosti stepskog mamuta

 

Tvoje spavaćice peglam i punim perjem jorgane

debelo ti meso u mojim noktima od kamena

tebi pišem pesme tebi krvarim na stihove

naše duše ko dva pepela jednog istog plamena

Šarena laža / Šifra: Kuma

Šarena laža / Šifra: Kuma

Ona mi se smeje.

Meni.

Ona koja sa svojim čovekom već tri godine nije spavala.

Meni se smeje.

Ona koja se kune u vernost i večnu ljubav,

a očima šibicari po kafani tražeći malo flerta

nudeći svoj dekolte na izvolte svima.

I meni.

Ona mi se smeje.

Ona koja svojoj deci ne kupi čokoladu

kako bi sebi platila još koji minut solarijuma.

Ona čije telo nikada više neće biti mlado

jer ne ide to tako, džabe kvarcovanje.

Ona koja na poslu zavodi šefa za bolje radno mesto

I hvali se time kako je on gleda.

Kaže kevće za njom kao pas.

Ona koja je sve svoje ženske atribute

stavila u službu love.

I opet je nesrećna.

Nesrećna je, jer njen čovek je ne vidi.

Za njega je ona…

Ništa.

Sena.

Vetrić.

Talaščić.

Oblačić.

Ona je sve ono sporedno

što kad štrči bode oči.

Ona mi se smeje.

Što sam sam.

A zgodan.

Što neću s njom.

Što ne znam šta propuštam.

A ja je puštam da veruje.

Da živi sovje šerene dane od lažnih perli..

Puštam je. Znam dugo se ne bi smejala da zna.

Da samo zna, koliko u njenom čoveku ima strasti za mene.

Meni nije smešno.

Meni je lepo. Lepo mi je, samo dok nju ne sretnem.

I ja sam čovek. I moji su dani šareni od lažnih perli.

Samo ne tako. Kod  mene je sve unutra.

Iza zatvorenih vrata.

Ništa javno. Ništa na izvolte. Ništa na atribute.

Ona mi se smeje.

A kako bismo samo mogli plakati zajedno.

A onda se dugo grliti srećni,

rastajući se mirno od prošlih života.

Od svih šarenih laža

želeći jedno drugom svu sreću ovoga sveta.

Ovako, čekamo.

Čekamo oboje. Njega.

On ili ona / Šifra: I pada reč

On ili ona / Šifra: I pada reč

Do skoro razbijen,

od skora čitava.

Sve su mi sem stiha ogolili;

pa pesmama sidra vezujem.

Ne bih da zapamtim

sve što čujem.

Prekor.

Zamrsiše me

u budućim slavljenjima

preko staze,

preko moje glave umotane

u prekor sažvakanih čekanja.

Pre pre prekor.

Spiram mulj tuđih pretrčavanja!

Jesam li on, ili ona?

Pesmo, završi me na vreme

dok mi oko nevreme ne zakašlje!

Без дискриминације / Шифра: Грозни

Без дискриминације / Шифра: Грозни

Не, није мене у трип

бацила јака трава,

просто, такав сам тип-

борац за људска права.

 

Нове се стазе газе

у модерна времена

па се јавно не мазе

само мужјак и жена.

 

Мирис чавкице пецка

биће у грчу болном

да се упише рецка

у чину истополном.

 

И није болест кад чмар

јурца у сусрет  кити,

већ сасвим природна ствар

ако си елџибити.

 

А сенка тешке туге

титра са умних  фаца

што проблем  беле куге

у бедак све нас баца.

 

Ма, рампа нек се дигне

за нове генерације

нек јебе ко шта стигне

без дискриминације.

 

Не, није мене у трип

бацила јака трава

просто, такав сам тип-

борац за људска права.