Kada ste se posljednji put testirali?

Više sam se puta testirao na HIV nego što sam imao seks. I svaki put bi s doktoricom imao isti dijalog. Tužno upitam: Znate li koliko je nepraktično i za oralni seks koristiti kondom? Onda me ona ispod naočala pogleda i odgovori: A da li je praktično dobiti neku infekciju? Svaki put tu ušutim. Oralni seks je, također, rizično seksualno ponašanje. Koliko sam samo predivnih kurčeva odbio, jer sam u njima vidio HIV i ništa drugo. Kada sam s prijateljima bio u jednom beogradskom gej klubu zajedno smo konstatirali kako tu gratis uz piće dobiješ hepatitis. Sve je izgledalo infektivno. Kada su u jednom evropskom klubu trojica likova jebali lika bez kondoma prestravio sam se. Prvo što upitam sve svoje prijatelje kada mi govore o nekom seksualnom iskustvu jeste da li su koristili zaštitu. Dobro, umijem da pretjeram. Priznajem. HIV se ne dobija baš pogledom. Ali nasuprot moje paranoje je more likova kojima nikad ne padne na pamet da koriste zaštitu i da se testiraju? Da li vi prakticirate siguran seks i kako štitite sebe i druge?

Jedanput sam doktorica upitao radoznalo kako nekome saopći da ima HIV. Direktno i bez okolišanja – odgovorila je kao iz topa i dodala da HIV nije nešto od čega se odmah sutra umre. Ako se otkrije na vrijeme i započne s terapijom, poslije nekog vremena organizam može doseći stadij u kojem virus miruje i ne može se prenijeti nikome drugome. Također, uz terapiju osoba može doživjeti duboko starost. Doktorica mi je, također, kazala kako dosta HIV pozitivnih ljudi nakon što saznaju rezultate više nikada se ne pojave. Misle valjda da će virus iščeznuti iz njihovog organizma. I takvi ljudi se onda opasnost i za sebe i za druge. Da li ste se ikad zapitali, zapravo, kako je osobi koja boluje od HIV-a? Još bolje pitanje zašto HIV oboljele osobe šute o tome? Zato što ne žele da budu odbačeni, uvrijeđeni i poniženi. Zato što im je već dosta njihove patnje i nije im potreban još jedan pogled ili razgovor osuđivanja. Osim što su stigmatizirani od čitavog društva, i mi njihova LGBT zajednica ih osuđujemo, isključujemo i hejtamo. Zato se i ne treba čuditi što neko ne želi biti iskren do kraja, kada vjeruje da će naići na drvlje i kamenje. Nailaze na toliko nerazumijevanja, pa zašto bi ikome rekli. I nemojte opet sad da pomislite da su oni ti koji trebaju promijeniti svoj stav, već upravo mi.

Pokušajte se staviti malo u cipele osobe oboljele od HIV-a. Ne možete, već ste se stresli. Ali takvi ljudi postoje i još uvijek su ljudi, i još uvijek mogu da imaju kvalitetan život uz adekvatnu medicinsku pomoć i mnogo senzibilnije ophođenja nas samih. Šta biste uradili da upoznate predivnog momka ili djevojku? I zaljubite se? I saznate da je ta osoba HIV pozitivna. Da li biste pobjegli glavom bez obzira ili biste nastavili da gradite dalji odnos? Većina bi, nažalost, pobjegla. U seriji How to get away with murder Volš ostane uz svog dečka kada sazna da ovaj ima HIV. Odluči da i on krene uzimati HIV terapiju koja bi štitila njegovo tijelo od virusa. Ali ostane uz svog partnera. Vjerujem da ovakvih slučajeva ima u svakodnevnom životu, ne samo na filmu. U Americi je već duže vrijeme popularno započinjanje s HIV terapijom iako ste HIV negativni. Ako koristite ovu terapiju šanse da se zaštitite od HIV virusa su veće od 90%. Jedina je stvar što ovu terapiju morate onda uzimati do kraja života. Načina, dakle, uvijek ima da volite, razumijete i podržavate.

Jedna od najvećih predrasuda vezanih za HIV jeste da je ovaj virus rezerviran samo za LGBT ljude i da smo mi jedini prijenosnici. Strejt ljudi su također, jednako izloženi riziku, kao i svi mi. Ali pitam ja vas kada strejt ljudima padne na pamet da se testiraju. Njima je trudnoća mnogo veći problem. O HIV-u nemaju kada da misle. To je ionako samo za pedere. Moj strejt prijatelj je nakon druženja sa mnom i mojim gej prijateljima odlučio da se po prvi put testira. Na upit doktorice kada je posljednji put imao rizičan seks odgovorio je Čitav život. Rijetko je koristi zaštitu. Nije bio trenutak, nije se dalo, nije htio. Kako god. Ali da li je pametno pokupiti neku infekciju. Ljudi, u čemu je problem imati siguran seks. Tako štitimo svi jedni druge. Pogotovo na našem tržištu gdje ima pedeset pedera. Prije ili kasnije svi ćemo, nažalost, spavati sa svima. Kada spavaš s nekim, spavaš sa svim njegovim prethodnim partnerima.

Napomenuo sam na početku da ja umijem pretjerivati. Nasuprot ljudima koji se nikad nisu testirali postoje ljudi koji se testiraju poslije svakog seksualnog odnosa. I sam sam imao takvu praksu. Poslije svakog seksualnog odnosa tripovao sam da imam HIV. I nakon 10 sekundi nečijeg kurca u mojim ustima. Onda sam radeći na sebi kroz terapiju otkrio šta je uzrok svemu tome. Moj problem je bio, zapravo, mnogo dublji i složeniji. I nisam tačno znao šta je moj problem, a HIV je uvijek bio tu kao dobro poznat problem koji bi ja nakačio svome nepoznatome i još uvijek neimenovanom problemu. Poslije sam naučio da moje tripovanje ima mnogo više veze sa kontaktom, prepuštanjem, povjerenjem, razmjenom, granicama, kontrolom, bliskošću, a ne sa samim virusom. Za sve vas koji se više nego je potrebno brinete oko HIV-a, ovaj virus vjerovatno nije vaš stvarni problem. Stvar se neće riješiti jednim negativnim testom, jer već poslije narednog seksa trčat ćete da se opet testirati. I tako sve u krug. Morate ipak malo dublje zaroniti u svoj unutrašnji svemir i vidjeti šta je tu zapravo problem.

Seks je predivna stvar i, uistinu, možete da uživate bez da se tripujete da ćete poslije dobiti HIV, hepatitis ili bilo koju drugu spolno prenosivu bolest. Složit ćemo se svi, još je ljepši kada se upražnjava s osobom koju volimo. Priča o seksu, željeli priznati ili ne, nikada nije samo priča o orgazmu, već i priča o povjerenju, prepuštanju i bliskosti. Koja god je vaša opcija. I kakav god je vaš seksualni život. Vaš je. S jednim, pet ili deset partnera. Iz ljubavi ili strasti. Niko nema pravo da vas osuđuje. Važno je da nađete svoj način uživanja. I ne zaboravite, najbolji seks je ujedno i najzdraviji seks.

Autor: Pederlook