Granica sna / Šifra: Avgust

Ocvala je naša magija godina

Vidim to u purpurnim talasima mora

U sjećanju prošlog, slanog, nam mirisa

I ranih nam, davnih, avgustovskih zora

Na ivici noći, kao hologrami stojimo

Pred očima, usni i čelom mi mojim

Besciljno gledamo u pravcima talasa

A dah ti osjetim, dok pred tobom stojim

Kao stari znanac, bitaka slavnih

I mekoća glasa, poznatog mi stranca

Kao prvi ranac, školaraca davnih

Uzajamno sjećanje, duboko poput klanca

Na dnu tiha voda, modra i duboka

Što kazuje tajne, a slijepa je i gluva

Kao vjeverica smeđa, očiju pitomih

Mladunčad i svoje žirove kad čuva

Lotosom ti sakrila putokaze spasa

S oktobrom na jastuku i bijedom mi u duši

Neudobnim pjesmama, uznemirujućeg tona

Zvukom struna namjeri da krvari mi uši

 

A mnoge i mnogi, na meni crtali su skice

Sebično šarajući sve planove svoje

Dok godinama evo, tražim draže lice

Ali nikad više oči, s toliko dugine boje

Utkane u srž kao najdraže sitnice

Mirne luke i alasi postanja i krivice

Od Erosa u kavezu kosti su sive

Dok zabranjeni grijehovi još u tebi žive

I niti one, šarene, naše male tajne

Što spajaju nam duše, vremenom daleke

Razdvojene jazom, a kamo sreće naše

Jedna uz drugu, mogle bedeme da ruše

Poslije svega strunule u bijelu, tanku nit

U podrumu razmišljanja, što je tame sit

Te male iskre, neka traju, pusti ih da žive

Dok dva stranca i noćas jedan drugog krive…

U malom medaljonu čuvajući svijet

Plavi avion po dogovoru započinje svoj let

Uhodanu rutu, put ostrva tuge

Što nalazi se negdje, sa druge strane duge.

Share This