Moralni ego, autor: Isić Liam
Moralni ego
Najčešće kada govorim o moralu pomislim na nešto dobro, neštetno, korisno, neuvredljivo, nešto svijetlo. Međutim, kako i sami navedeni pridjevi u svom značenju kriju dozu relativnosti, tako je i sam moral relativan. Vjerujem da se upravo zbog te neodređenosti dešava da ljudi iz ”moralnih” razloga ubijaju druge zbog ”nemorala”
Značenje morala jeste vrlo subjektivno, a to subjektivno može uništiti živote mnogih ljudi. U biti nije stvar u percipiranju stvari kao moralnih ili ne, nego u rađanju moralnog prezira. Složio bih se s Ničeovom definicijom ove vrste mržnje, u kojoj kaže da je moralni prezir daleko najveća uvreda i omalovažavanje od bilo koje vrste zločina.
Najveći zločinac jeste osuda, koja se javlja u svakom od nas. To je taj ego kojeg moramo gušiti svake sekunde, jer se on nakon svake budi. To je taj nevidljivi, zlonamjenski stanar našeg uma koji vidi u kojeg boga neko vjeruje, kojim načinom života živi, koga voli, kuda ide, čim se bavi, šta nosi, gdje živi, koliko ima, koliko daje, koliko uzima, i sve ostalo što nam ego došapne u obliku osude.
Osuditi na osnovu morala i projecirati osudu na drugog u vidu moralnog prezira nije ništa drugačije od ”nemoralnog” čina druge osobe. Recimo ako jedan čovjek iz moralnih razloga ubije drugog zbog ubojstva nekog trećeg, da li se sije moral ili lančana mržnja.? Ako neko pretuče osobe koje se vole a njihova ljubav je definirana kao nemoralna, da li se širi ljubav ili moralna mržnja.? Ako neko osuđuje osobu na osnovu prošlosti, da li joj pruža pomoć ili je gura nazad.? Kada se ubija zbog vjere, da li se širi vjera ljubavi ili vjera rata? Kada se mrzi zbog nacije, da li se stvara zajedništvo ili razjedinjavanje.?
Uredu je refleksno reagirati na nešto što nije isto kao što si ti, ali nije uredu postati žrtvom predrasuda i osude. U momentu kad ego počne nagovarati na mržnju trebamo reagirati razumom, a kako bi to uradili prvenstveno moramo prepoznati glas ega. To je glas koji osudi osobu koju prvi put vidiš jer ne izgleda kao ti, a razum je onaj koji kaže da ne izgledamo svi isto. Ego kaže da mrziš neku osobu jer nema koliko i ti, a razum kaže da nemamo svi isto. On stvara predrasude o ljudima koji vole ono što ti ne voliš, pa razum kaže da ne volimo svi isto. Ego kaže da mrziš, a razum da mržnja nije način.
Što duže pišem o ovoj temi to se više gubi granica između morala i mržnje. Ono dobro ostaje samo i neuvjetovano, što ono zapravo i jeste. Ne bih to vezao za dogme, uvjerenja, stavove, osobe, nego za osjećaje vezane za nas i druge, u kojima imamo stavove ali razumijemo drukčije od naših, volimo i ne osuđujemo ljubav drugih, vjerujemo u sebe ali i u vjeru drugih i nastojimo ne oštetiti sebe niti ikog oko sebe.
”Stalno nas sve podsjećaju da će na Sudnji dan svi ljudi biti primorani hodati Siratovim mostom, tanjim od zraka, oštrijim od britve. Nesposobni preći taj most, grešnici će se stmoglaviti u jame pakla, gdje će zauvijek patiti. Oni koji su živjeli kreposno stići će na drugu stranu mosta, gdje će biti nagrađeni egzotičnim voćem , slatkim vodama i djevicama. To je, u najkraćim crtama, njihovo poimanje života nakon smrti. Toliko su silno opsjednuti užasima i nagradama, ognjem i voćem, anđelima i demonima, da u svojoj žudnji da dosegnu budućnost koja će opravdati ono što su danas zaboravljaju na Boga! Zar ne znaju jedno od četrdeset pravila? -Pakao je ovdje i sad. I raj je. Prestani brinuti o paklu ili sanjati o raju, jer oni su oboje prisutni u tebi upravo u ovom trenutku. Svaki put kad se zaljubimo, uzvisimo se u raj. Svaki put kad mrzimo , zavidimo ili se s nekim borimo, strmogljavljujemo se ravno u oganj pakla.-… Postoji li gori pakao od muka koje čovjek podnosi kad duboko u svojoj svijesti zna da je učinio nešto pogrešno, strašno pogrešno? Upitajte tog čovjeka. On će vam reći šta je pakao. Postoji li bolji raj od blaženstva koje se spušta na čovjeka u onim rijetkim trenucima u životu kad se zasuni svemira naglo otvore i on se osjeća kao da posjeduje sve tajne vječnosti i kao da je posve sjedinjen s Bogom? Upitajte tog čovjeka. On će vam reći šta je raj.” Elif Shafak