Pismo roditeljima, autor A.K.

Želim razgovarati s vama. Znam da je čudno čuti ovu rečenicu iz mojih usta :), ali eto. Ovo što ću vam reći vjerovatno će vam djelovati ishitreno i nepromišljeno ali znajte da nije tako. Dugo vremena razmišljam o ovome i nije nešto što sam odlučio tek tako, u dva dana. Ne znam hoćete li se složit sa mnom, razumjet me, ali iskreno se nadam da ćete u konačnici moći shvatit i poštovat moju odluku.

Vidite i sami da već duže vrijeme nisam dobro, ne funkcionišem. Barem ne onako kako smatram da bih trebao. Nisam sretan. Siguran sam i vjerujem da vi želite da budem sretan, ovdje to prosto nisam. Želim otići. Hoću napraviti nešto za sebe. Sam. Dosta sam bio pod vašim protektoratom, i vrijeme je da izađem iz vaše „sigurne zone“. Želim da živim život onako kako smatram da trebam i da je najbolje. Teško vam je sve ovo razumjet, znam. Bojite se. Ali pustite me … Znam da će biti teško, svjestan sam svega, ali neka. To je život je l’ ? Vječita borba sa sobom i za sebe.

Ovo više nije grad u kojem želim biti, pa ni pod cijenu posla. Prosto mi taj novac koji bih dobivao ne predstavlja satisfakciju i neće mi nadomjestit sve što mi tako prijeko treba.  Neće mi donijet zadovoljstvo, mir sa samim sobom. Ne. Zaista sam dobro razmislio, zapravo to činim već duže vrijeme i jasno mi je u šta se upuštam, ali želim to napravit.  Zbog sebe. Jednostavno MORAM.

Znam da sam sve ove godine koje smo proveli skupa bio težak za razgovor, nije bilo lako sa mnom. Niste mogli ili znali pronaći put i način da mi se približite i žao mi je zbog toga. Stoga vjerujem i da će se mojim odlaskom napraviti neki pomak u našim odnosima, možda će oni postati bolji, dublji jer znate – tek kad se maknete, odete i odvojite se od osobe počnete uviđat sve greške koje ste/smo pravili. Mislim da je i vama potrebno to. Da nisam tu. Posvetite se sebi i nemojte se sekirat, barem nastojite ne brinut previše. Ipak ste vas svoje sebi najbitniji.

Mama, žao mi je gledat te svaki dan i vidjet da nisi sretna. Krivo mi je što nisi mogla, znala ili htjela drukčije. Htio bih da se opet smiješ više i češće kao što si to prije činila. Bila si veselija, ispunjenija. Znala si se i posvetit sebi, koliko toliko.  Posljednih godina to ne radiš. Stari, ti i ja nikako na zelenu granu 🙂 , ne razumijemo se i to je OK. Znam da ne možeš shvatiti puno toga o meni. Stran sam ti.

Imam ja vama reći još puno toga ali sad nije vrijeme. Ne želim da na ovaj moj potez gledate kao na svoj poraz ili nešto slično. To je besmisleno. Hvala vam na svemu što ste mi dali i pružili zaista je DOSTA. Potrebno mi je da se maknem i pokušam izgraditi život onako kako ja smatram da je najbolje. Trebao sam to napraviti i ranije, ali eto, nisam. Jer prosto nisam mogao. Nisam bio spreman. Sada jesam. Znam da jesam.  Ako i pogriješim, to će biti moja greška, ne vaša. Ja ću snosit posljedice, ne vi.

Vaš,

A.

Share This