AUTOR: Dino

PUSTE CESTE

Stajao sam na cesti, čekajući nešto za što sam mislio da je neslana šala. Bio sam ustrajan, međutim ništa se nije dešavalo. Nije ga bilo. U jednu ruku, nisam se mnogo začudio, ono što sam očekivao bilo je previše. Skoro pa i nemoguće. Ali nadao sam se nečemu lijepom, onome što me ispunjavalo dugo vremena. Ništa. Okrenuo sam se i krenuo kada sam iza sebe začuo povike.

”Čekaj. Tu sam.” – stvorio se iza mene.

”Ah. Došao si.” – uzdahnuh, dok mi je srce lupalo prekidajući moje udisaje.

”Dugo sam te posmatrao iz one zgrade, vidio sam nešto u tvom pogledu. Tugu. Razočaranost.” – tužno je uzdahnuo, a ja nisam mogao vjerovati svojim ušima da te riječi izlaze iz njegovih usta. Poznavao sam samo jednu njegovu stranu, i to onu praznoglavu, neozbiljnu. Ove riječi su me zaprepastile.

”I nisam mogao da odem ostavljajući te ovdje.” – dotaknuo je moj obraz, blago ga štipnuvši. Nasmiješih se. Gledao je u mene crnim očima, probadajući me. Strašna trema me uhvatila, sav sam drhtao, i nisam mogao ništa da prozborim. Njegove oči su i dalje lutale po mom tijelu, po mojem licu, vratu, a onda i niže, brzo je vraćao pogled na moje zabezeknute oči, koje su bile širom razrogačene, dok sam ja hvatao dah.

”U pravu sam?” – upitah ga. On je šutio i smiješio se. Nisam htio ponavljati pitanje. Polako smo šetali. Govorio je o običnim stvarima, o školi, raspitivao se za mene, moje roditelje, a ja sam odgovarao kratkim odgovorima. Da. Ne. Ooo, da. Ma ne. Klimao je glavom, smiješio se stalno, njegovi blistavi zubi su se stalno pokazivali, usne su mu bile ispucale od vrućine, pogled mu se stalno vraćao na mene, iako nisam gledao u njega, primjećivao sam to krajičkom oka. Nisam bio više siguran ni u šta. Samo sam čekao da mi da odgovor na ono pitanje koje sam mu prvo postavio, i iako sam osjećao da znam odgovor, istovremeno sam bio uzbuđen, sa strašnom željom da ga uhvatim za ruku i poljubim tu, nasred ulice, ali i totalno isprepadan mišlju da će mi na kraju reći nešto što će me slomiti. Skrenuli smo na staro šetalište pored rijeke.

Nikoga nije bilo, osvrnuo se nekoliko puta, mrak je već padao i ulične svjetiljke su već bljeskale, pokušavajući da se zažare i osvijetle nam put. Srećom, nisu uspijevale, jer niko nije trebao vidjeti poljubac koji je uslijedio i koji je značio sve. Njegove mekane, ispucale usne su se spojile s mojima, jezikom sam ih pokvasio, opuštao se, usne su mu drhtale i nisam mogao a da ne prodrem jezikom i ne osjetim toplotu njegovog jezika koji je žudno tražio moj, njegovi grubi obrazi su se grčili pod mojim dodirima. Milovao sam ga po crnoj raščupanoj kosi. Osjećao sam drhtaje u našim tijelima, dok je tama sve više prekrivala tamne obrise stabala, klupa i starih metalnih ograda. Vjetar puhnu. Mi nastavismo šetnju. Prsti su nam se sklopili u čvrstu vezu. Šetali smo praveći male korake. Škakiljali smo jedan drugog, ljubili se i glasno pričali, smijali se promuklim glasovima, a onda skrenusmo s staze, i legosmo na tamnozelenu travu koja se povijala pod nama. Gledali smo se pogledima što su se sudarali u silnim emocijama. Još nisam mogao vjerovati da se to upravo meni dešava. Da li sam ga osvojio, to još nisam znao. Ali znao sam da bi ovo mogao biti početak nečeg ljepšeg. Sve te misli su mi prolazile kroz glavu dok je ležao na mojim prsima, tiho govoreći pogledima jedan drugome šta osjećamo.

U naletu mladalačkih hormona zagrlismo se, priljubljeni jedan uz drugog. Zavrnuo sam njegovu tanku košulju, jezikom sam istraživao njegova ravna, mišićava pleća. Prelazio je toplim dlanom preko mog tijela koje se polako opuštalo, dozvoljavajući nekoj čudnoj magiji da struji kroz mene. Vjetar još jače zapuha, noseći hladnoću na svojim nevidljivim krilima. Zadrhtah, primjetio je to, pa smo brzo ustali, smijući se, i nakon svakog pokreta naše usne su se doticale, glasno odjeknuvši u tišini. Poljubili smo se još jednom, strasno i zaljubljeno, a onda smo krenuli svojim putem, rastajući se na mostu, iznad vihora rijeke. Dugo nisam mogao spavati, razmišljajući  o njemu, o njegovim usnama, o njegovoj mladoj, ali ogrubjeloj koži. Još uvijek sam u nozdrvama osjećao muški miris znoja i parfema. Opuštao me i dovodio do ludila, istovremeno.