Coming out – savjeti za roditelje

Coming out – savjeti za roditelje

Coming out – savjeti za roditelje

Coming out – savjeti za roditelje

Roditelj ste LGBTIQ+ djeteta/adolescenta/odrasle osobe i nedavno su vam se outovali (priznali vam da su lezbejka, gej, biseksualni, transrodni, transeksualni, kvir, panseksualni, rodno nebinarni)? To vas je zbunilo i unutar sebe imate mješavinu različitih emocija? Možda se osjećate zbunjeno, ne razumijete taj dio identiteta vašeg djeteta, ali osjećate potrebu da im budete podrška? Na pravom ste mjestu. Pokušat ćemo vam dati savjet kako postupiti kada vam se dijete outuje i kada želite pružiti podršku LGBTIQ+ djetetu.

Započet ćemo sa pregledom radnji koje roditelji često poduzmu a koje mogu da povrijede djecu tada kada su najranjiviji. Ukoliko prepoznate neka od ovih ponašanja kod sebe, pokušajte iskoristiti priliku da napravite promjenu i iskoristite neki od savjeta kako pristupiti drugačije. Dakle, ponašanja koja ćemo sada navesti nisu prihvatljiva i ukoliko ih radite, molimo vas da razmislite koliko time činite štete vašem djetetu:

Fizičko ozljeđivanje ili verbalne uvrede

Fizičkim ali i verbalnim nasiljem uništavate osjećaj povjerenja između sebe i djeteta. Vaše dijete od rođenja u vama vidi sigurno mjesto, koje nasiljem nestaje i stvara se osjećaj straha i nepovjerenja. Također, verbalnim uvredama uništavate samopouzdanje djeteta i nanosite emocionalne povrede koje ostavljaju trajni trag i postaju njihov unutarnji glas. Verbalne uvrede nisu samo ružne riječi, već i negativna kritika, odbijanje, zadirkivanje u javnosti, usporedba sa drugom djecom ili sramoćenje.

Izoliranje djece iz porodičnih aktivnosti

Takva radnja umanjuje osjećaj pripadnosti, uništava samopouzdanje djeteta i utječe na osjećaj kontrole. Ignorisanjem i izoliranjem djeteta možete nanijeti ozbiljan emocionalni bol te povećati mogućnosti suicidalnih misli i akcija. Ne zaboravite da su nedostatak nježnosti, izostanak pozitivne kritike, pohvale i ohrabrenja također vid izoliranja djece.

Okrivljavanje djeteta kada biva diskriminirano ili zlostavljano zbog svog LGBTIQ+ identiteta

Kada vam dijete dođe da se povjeri da ga neko vrijeđa ili fizički zlostavlja, a vi reagirate okrivljavanjem, dijete na taj način gubi siguran prostor u koji može doći kada se osjeća očajno i povrijeđeno. Takvom reakcijom šaljete poruku da ne prihvatate identitet vašeg djeteta što može nanijeti ozbiljne posljedice na samopouzdanje i stvoriti osjećaj bezvrijednosti.

Negiranje LGBTIQ+ identiteta

Ponekad roditelji žele vjerovati da je osjećaj pripadnosti LGBTIQ+ zajednici samo faza ili eksperimentisanje kod njihovog djeteta. Veoma je loše ako takvu ideju ističete svom djetetu, ne dozvoljavajući im da inkorporiraju pripadnost LGBTIQ+ zajednici u svoj identitet. Ako i dalje duboko vjerujete u to da je to samo faza, razmislite o tome zašto bi bilo ko ugrozio svoju sigurnost i borio se sa toliko stigme od strane ljudi zbog nečega što je prolazno.

Korištenje religije kao vid ucjene

Veoma je povrijeđujuće za vašu djecu ako ih uvjeravate da je njihov identitet nešto na što Bog gleda kao na razočarenje, naročito ukoliko ste vi religiozni, jer to za njih znači da ste i vi razočarani njima. Takve poruke mogu kreirati osjećaj mržnje prema sebi i sumnje u svoj identitet kod vašeg djeteta i neće dovesti do promjene koju vi iziskujete.

Ukoliko ste prepoznali sebe u gore navedenim ponašanjima prema djetetu, pokušajte popraviti štetu koja je načinjena. Sjedite sa djetetom i preuzmite odgovornost za svoje ponašanje. Izvinite se za do sada učinjeno i pitajte dijete kako možete da popravite učinjeno.

U narednom segmentu ćemo ponuditi neke ideje na koji način možete biti saveznik i podrška svojoj djeci.

Pokažite djeci da ih volite bez obzira na sve

Možda će se vaša djeca pitati da li ih i dalje volite jer isprva nisu naišli na vaše odobrenje u procesu outovanja. Pokažite im da imaju vašu ljubav u svakoj situaciji i životnoj prepreci, te da vam je samo potrebno vrijeme da naučite kako im pružiti podršku. Cijenite to što je vaše dijete odlučilo da vam se outuje, jer to može da bude teško za učiniti i sa sobom nosi ogroman strah od odbijanja i povrjeđivanja. Vaše dijete je prepoznalo da može da vam vjeruje i u vama vidi saveznika i podršku. Ukoliko vaše reakcije budu negativne, zamislite koliko će se vaše dijete osjećati povrijeđeno i razočarano. Jer, izabralo je vas kao osobu od povjerenja i osobu koja će učiniti da se dijete osjeća prihvaćeno i voljeno.

Izbjegavajte neugodnu tišinu

Tišinom održavamo stvari kao taboo. Ne govoreći o onome što nam je neobično, drugačije, nepoznato, ostajemo u neznanju i zadržavamo eventualne predrasude koje postoje. Postavljajte im pitanja pomoću kojih će oni imati priliku da vam približe svoj identitet. Ne samo da će se osjećati ugodno jer želite znati više o LGBTIQ+ populaciji, već će se osjećati i podržano i voljeno. Na taj način ćete i vi znati šta je njima važno i kako im možete biti podrška. Do svakog narednog razgovora potrudite se da se što više informišete i čitate, kako bi vaši razgovori bili dublji i sa više razumijevanja. Tako ćete preispitati i vaše predrasude te proširiti vidike.

Budite prisutni u životu svog djeteta

Izdvojite vrijeme da osmotrite svoje emocije i da eliminišete negativne emocije ukoliko su prisutne. Kako to uraditi? Najprije prepoznajte kakve se emocije javljaju u vama, pa pokušajte pronaći šta tačno izaziva takve emocije. Zatim se detaljno informišite o tome što vam stvara negativnu emociju i pokušajte to razumjeti iz drugačije perspektive. Kada budete načisto sa svojim emocijama i vaš pristup ovoj tematici i vašem djetetu će biti drugačiji. Potrudite se da upoznate partnera/partnericu vašeg djeteta, ukoliko ima partnera i da pokažete razumijevanje prema njemu/njoj. Ukoliko nema partnera/partnericu potrudite se da upoznate prijatelje koji su također LGBTIQ+ osobe. Time ćete pokazati djetetu da vam je stalo upoznati nove ljude koji su im bliski upravo zbog toga što su dio LGBTIQ+ populacije, time podržavajući njihovu pripadnost istoj.

Zauzmite se za svoje dijete

Zauzmite takav stav, da je sasvim jasno da ne podržavate bilo kakvu vrstu diskriminacije, uvreda ili nasilja usmjerenog prema vašem djetetu. Ukoliko drugi članovi porodice imaju konflikt sa vašim djetetom, potrudite se razgovarati s njima i objasniti im uvide koji su vama promijenili način gledanja na cjelokupnu situaciju. Budite aktivni borac protiv homofobije tako što ćete reagovati na neprimjerene šale ili korištenje neprimjenih izraza za LGBTIQ+ osobe, time dajući poruku da ne podržavate takav pristup. Vaše djete će vam biti zahvalno na tome. Primijetite ukoliko vaše dijete osjeća tegobu kada ide u školu ili vani, to može biti znak da postoji neprihvatanje u društvu ili čak moguće i zlostavljanje. Obratite pažnju da li vaše dijete treba podršku sa mentalnim zdravljem, da li pokazuje znakove anksioznosti, depresije, nesigurnosti, niskog samopouzdanja ili nekih drugih emocionalnih problema. Ranim prepoznavanjem takvih tegoba možemo prevenirati razvoj osjećaja otuđenosti i suicidalnost.

Ne zaboravite! Seksualnost i identitet čine mali ali važan dio života svih ljudi. Vaše LGBTIQ+ dijete je i dalje dijete koje znate i volite sve ove godine. To dijete vas toliko voli i toliko vam vjeruje da je odlučilo otkriti vam tako važnu informaciju o sebi, očekujući od vas prihvatanje i ljubav. Nemojte ih iznevjeriti!

Izvori

 

Sećaš li se Sanja, da li možeš da zaboraviš?

Sećaš li se Sanja, da li možeš da zaboraviš?

Sećaš li se Sanja, da li možeš da zaboraviš?

„Jesi li ti muško ili žensko?“ i ja sam je, kao i svi u razredu, pitala isto glupo pitanje. Doduše, s jedanaest godina života i balkanskim odgojem, ne možeš bolje ni očekivati. Znala sam samo da „takve“ djevojčice nazivaju rogobatnom riječju „muškaraba“. Ne sjećam se tačno šta je odgovorila.

Kao malo djetešce, imala sam i sama muškobanjastu fazu, koja je došla s mojom nesretnom frizurom. Naime, naš gazda, jesenjinovski „tmuri domaćin“, iščupao mi je dobar dio kose s namjerom da me kazni što ometam njegov gazdinski mir. Moja porodica bila je izbjeglička i živjela je kod „tmuroga“ jer je morala. Rat je trajao, pa zbog incidenta nije ni nastala velika frka, osim u dušama mojih roditelja.

Mati je bila primorana da me ošiša na ništicu kako bi ćelava ostrva na glavi izgledala manje dramatično. Na prvu, svima sam bila dječačić, pa su me par mjeseci zvali muškim imenom. Nije mi to smetalo, ni kasnije kad je kosa narasla, a mi se od siledžije odselili, nije mi smetalo ni da s veseljem oblačim muške kompletiće i farmerice, koje sam nasljeđivala od starijih dječaka iz komšiluka. Farmerice su imale prišivke Mickeyja Mousea i to je bio presudan faktor; da l’ je kopčanje s lijeva na desno ili s desna na lijevo – potpuno nevažno u dječijem mikrokosmosu.

Sve sam voljela: i šorc i suknjicu. Ali ONA, nema govora da bi ikada obukla haljinu. Ja je barem takvu nikada nisam vidjela.

Nemam pojma kako je tačno počelo naše prijateljstvo

Otprilike, poslije upoznavanja, moje najbistrije sjećanje je naše druženje na klupici pored mjesne zajednice, nakon što bismo se vratile iz škole. Izlazila je uvijek jednu stanicu ranije, na mojoj stanici. Razgovarale bismo jako dugo, jedva se rastajući pred polazak.

Često sam joj govorila kako me podsjeća na mog omiljenog nogometaša Liverpoola, Michaela Owena. Tada sam vodila nešto kao spomenar i tu lijepila svaku njegovu sličicu. Za razliku od nje, o fudbalu nisam znala ništa, ali o Owenu sam znala sve. Imala je iste tanke „owenovske“ usne, rastezljive i idealne za ljubljenje.

Tada sam bila ludo zaljubljena u njenog rođaka.

Bio je to onaj period kada se slušala Vesna Pisarović i plesalo se uz Lunin hit „Zeleno“ pred čas tjelesnog odgoja. Jedne prilike predala mu je moje patetično ljubavno pismo koje sam napisala uz stihove „Kad bih bila ja, tvoja voljena…“. Bila je to jedna u nizu od mojih neuzvraćenih ljubavi u smotanim tinejdžerskim godinama.

Često sam tako smarala i naklapala o tome ko mi se sviđa i kako patim, ali od nje nikada takvo nešto nisam čula, niti sam je doživjela kao nekoga ko možda ima tajnu simpatiju. Bila je misteriozno androgino biće, kao kakvo bespolno božanstvo porcelanske blijede kože i sjetnih očiju. Ali tada to nisam mnogo učitavala u ta svoja tumačenja, bila mi je samo dobra drugarica.

Svi u razredu smo voljeli flegmatičnu djevojčicu koja podsjeća na dječaka. Spušteni kapci i blagi osmijeh odavali su poseban smiraj među nama, ostalim djevojčicama, bila je kao kakav mudri guru. Za dijete od nekih 13 godina već je imala istančan muzički ukus: na repertoaru su bili Indexi i Toma Zdravković. „Slav life“ što bi se popularno reklo: „Zeko i potočić“ brzo se pretapao u „Kafana je moja sudbina“. Geteovski svjetski bol u dušama i tijelima djece koja se tek traže.

Ekipa iz razreda uglavnom se kod nje okupljala kada bi trebalo uraditi neki dosadni projekt iz tehničkog. A i njenim roditeljima ništa od toga nije smetalo. Prva je imala računar u našoj maloj družbi, tako da su kućni kursevi informatike spadali u njen domen.

Uz uhodane koreografije s Pinka, zajedničke domaće zadatke, prve menstruacije i bolni rast grudi, protutnjale su naše četiri godine i završila se osnovna škola. Razišle smo se po srednjim školama na suprotnim krajevima grada.

Prvi susret u srednjoškolskim danima bio je slučajan

Srela sam je u bašti nekog kafića kako se opija za vrijeme nastave. Bila sam ljubomorna na njenu lahkoću kojom se uklopila u novo društvo. Zatajilo je naše prijateljstvo i svako je otišao svojim putem uz povremena sretanja i izlaske.

Ljudi često imaju iskristalizirane stavove o stvarima s kojima se nikada nisu ni susreli. Tvrdoglavo ih se drže po cijenu da sutra progone i ubijaju. U mojoj porodici niko se nije eksplicitno očitovao o pederima i lezbejkama. U historiji naše kuće nije održana skupština niti usvojen zakon koji kaže da moramo mrziti. Prošlo je to nekako ispod radara. Taman dovoljno uljuljano da porodično gledamo „Brokeback Mountain“ s blagim osjećajem stida i pokojim prebacivanjem kanala dok se muškarci na ekranu strastveno tumbaju u skučenom šatoru.

Tek pred kraj srednje škole spoznala sam da mi takve ljubavi ne smetaju, da mi nikada nisu smetale i da mi nikada neće smetati. Ta spoznaja došla je spontano kao i prijateljstvo s djevojčicom kratke kose; jedini preduvjet bio je da otvorim svoje srce.

Naš posljednji izlazak bio je pred moj odlazak na fakultet. Sjele smo na travu posmatrajući rijeku, osluškujući tamburaše iz obližnjeg kafića. Pjevušila je Tominu pjesmu „Sećaš li se Sanja“, a onda smo pričale o zaljubljivanjima i planovima za budućnost. Isto ono sjetno porcelansko lice tužno je pripovijedalo o velikom razočaranju i patnji. Rekla mi je da voli nekoga, umorno skrivajući pravu zamjenicu.

„Ima li ONA ime?“ odlučno sam pitala s osmijehom.

„Sanja, zove se Sanja“, rekla je s olakšanjem, izvadivši telefon da mi pokaže njezinu sliku.

Bio je to naš zadnji razgovor. Otišla sam na studije u drugi grad, ne sluteći da ću četiri godine dijeliti skromnu garsonjeru s djevojkom jednako tužnih očiju i imenom u srcu koje se ne usudi izgovoriti.

Disclaimer BHS: „Blog je nastao uz podršku Programa podrške zaštiti ljudskih prava USAID/INSPIRE. Blog je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj bloga isključiva je odgovornost Omladinskog magazina “Karike” i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.“

Digitalna priča: Moja transformacija kroz srednju školu

Digitalna priča: Moja transformacija kroz srednju školu

Digitalna priča: Moja transformacija kroz srednju školu

Radionice digitalnih priča: “Sloboda na moj način”

Naziv priče: Sloboda, ovdje i sada // Autor/ica: Zlatan

Udruženje Okvir, BiH

CC Licensa: Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported (CC BY-NC-ND 3.0)

U okviru projekta Coming Out 2016 održalei smo četverodnevne radionice digitalnih priča za LGBT*IQA osobe širom BiH. Koristeći tehnologiju, kreativnost i međusobnu podršku, jedanaest osoba je kreiralo svoje lične priče za Međunarodni Coming Out dan. Međunarodni Coming out dan se godišnje obilježava i slavi da bi se povećala i afirmisala vidljivost LGBTIQA zajednice i svjesnost o LGBTIQA pitanjima i pokretu za ljudska prava. Digitalne priče su inovativan i multimedijalan način korištenja tehnologije gdje osoba u potpunosti kreira svoju priču. Kreiranje digitalnih priča je uzbudljiv način izražavanja gdje svaka osoba može podijeliti svoju ličnu priču kroz kombinovanje elemenata fotografije, crteža, filma, muzike i kreativnog pisanja. Digitalne priče omogućavaju autoru/ici da pošalje poruku i podijeli lično iskustvo, gdje identitet istog/iste može ostati anoniman. Projekat Coming Out 2016 je podržala Rainbow Solidarity Foundation, Francuska. 

Digitalna priča: Breskve

Digitalna priča: Breskve

Digitalna priča: Breskve

Radionice digitalnih priča: “Sloboda na moj način”

Naziv priče: Breskve // Autor/ica: Kockica

Udruženje Okvir, BiH

CC Licensa: Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported (CC BY-NC-ND 3.0)

U okviru projekta Coming Out 2016 održalei smo četverodnevne radionice digitalnih priča za LGBT*IQA osobe širom BiH. Koristeći tehnologiju, kreativnost i međusobnu podršku, jedanaest osoba je kreiralo svoje lične priče za Međunarodni Coming Out dan. Međunarodni Coming out dan se godišnje obilježava i slavi da bi se povećala i afirmisala vidljivost LGBTIQA zajednice i svjesnost o LGBTIQA pitanjima i pokretu za ljudska prava. Digitalne priče su inovativan i multimedijalan način korištenja tehnologije gdje osoba u potpunosti kreira svoju priču. Kreiranje digitalnih priča je uzbudljiv način izražavanja gdje svaka osoba može podijeliti svoju ličnu priču kroz kombinovanje elemenata fotografije, crteža, filma, muzike i kreativnog pisanja. Digitalne priče omogućavaju autoru/ici da pošalje poruku i podijeli lično iskustvo, gdje identitet istog/iste može ostati anoniman. Projekat Coming Out 2016 je podržala Rainbow Solidarity Foundation, Francuska. 

Digitalna priča: Sigurna zona

Digitalna priča: Sigurna zona

Digitalna priča: Sigurna zona

Radionice digitalnih priča: “Sloboda na moj način”

Naziv priče: Sigurna zona // Autor: Andrija

Udruženje Okvir, BiH

CC Licensa: Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported (CC BY-NC-ND 3.0)

U okviru projekta Coming Out 2016 održalei smo četverodnevne radionice digitalnih priča za LGBT*IQA osobe širom BiH. Koristeći tehnologiju, kreativnost i međusobnu podršku, jedanaest osoba je kreiralo svoje lične priče za Međunarodni Coming Out dan. Međunarodni Coming out dan se godišnje obilježava i slavi da bi se povećala i afirmisala vidljivost LGBTIQA zajednice i svjesnost o LGBTIQA pitanjima i pokretu za ljudska prava. Digitalne priče su inovativan i multimedijalan način korištenja tehnologije gdje osoba u potpunosti kreira svoju priču. Kreiranje digitalnih priča je uzbudljiv način izražavanja gdje svaka osoba može podijeliti svoju ličnu priču kroz kombinovanje elemenata fotografije, crteža, filma, muzike i kreativnog pisanja. Digitalne priče omogućavaju autoru/ici da pošalje poruku i podijeli lično iskustvo, gdje identitet istog/iste može ostati anoniman. Projekat Coming Out 2016 je podržala Rainbow Solidarity Foundation, Francuska.