Moje iskustvo kroz psihološko savjetovanje
Moje iskustvo kroz psihološko savjetovanje
“ Only the wounded healer can truly heal. ” Carl Gustav Jung
Napisaću svoju priču o iskustvu LGBT*IQA savjetovanja, kroz koje sam prošao u Udruženju Okvir.
Imam 23 godine, student sam završne godine na katedri za psihologiju. Još krajem osnovne škole se javila želja za izučavanjem psihologije. Iz sadašnje introspekcije, od početka su kod mene pristuna dva momenta u ljubavi prema psihologiji. Prvi, istraživački dio, naučnik u meni, koji želi istražiti šta motiviše i pokreće čovjeka, na koji način funkcioniše, od čega je satkan i šta ga to sve oblikuje. Drugi, terapeutski dio mene, koji želi razumjeti ljude i njihove ranjivosti, strahove i boli, koji želi saosjećati sa njima, pružiti im podršku i utjehu. Šta pokrene u jednom petnaestogodišnjaku terapeutsku stranu, kada treba da bude bezbrižan i zanima se za mladalačke stvari. Koga želi popraviti i razumjeti? Sebe? Bliske osobe koje povrjedjuju? Čitavo društvo koje progoni i zlostavlja sve što je drugačije i van njihove norme?
Medjutim, na fakultetu nas nisu učili kako da volimo sebe, razumijemo, prihvatimo, zaliječimo. Nakon završetka prve godine studija, krećem na ličnu psihoterapiju, u kojoj sam , sada već, tri godine. Otvaraju se mnoge traume, neke i zacjeljuju,a izmedju ostalih i one koje su vezane za moj seksualni identitet. Kao gej muškarac u BiH, doživio sam razne oblike nasilja u porodici, školi, ulici pa i na fakultetu. Zbog specifičnosti i kompleksnosti traumatskih iskustava kao queer osobe, odlučujem se krenuti i na LGBT*IQA savjetovanje, koje je pokrenulo Udruženje Okvir. Azra, jedna od članova/ica tim Okvira i osoba koja radi savjetovanje, me je obavjestila da su pokrenuli savjetovanje i da mogu da počnem ako želim. Pored raznih otpora koje sam imao, odlučujem se da dođem. Izrazio sam želju da bih volio da radim savjetovanje zajedno sa Azrom, kao i sa Belmom, isto jednom od članica Okvir tima i osobom koja radi savjetovanje. Sada vidim koliko mi je kroz taj izbor strukture savjetovanja zaista trebalo podrške i razumjevanja, prostora koje ću doživiti kao sigurno i mjesto gdje neću biti ismijan, zlostavljan ili odbačen.
Pišući ovo, prisjećam se prvog razgovora sa Azrom i Belmom. Želio sam da ispričam cijelu svoju priču. Sve ono što se čovjeku godinama zguti i što godinama nije prestajalo. Sada je tu, otvoreno i izgovoreno, priznato sebi i drugima. Pričao sam ritmom disanja žrtve koju progone i koja bježi, pognute glave, osjećajući stid i krivicu. U psihologiji to definišemo kao internalizovani stid, internalizovanu homofobiju a to je ono kada nasilnici učine da se stidiš za sve ono brutalno što su oni uradili, a za šta sami ne nalaze način da se nose sa svojim zločinima. Da, zločinima iz mržnje. U savjetovanju sam naučio imenovati stvari pravim imenom. Ono što sam ponio sa prve seanse, nosio sam kroz sve ostale do danas. Prvi put sam osjetio da sam viđen ja, ono što jesam, i pri tom doživljen kao hrabar što sam tu i dijelim svoje iskusutvo. Napokon! Istinsko razumjevanje, podrška, brižnost su tu! Kroz razmjenu zajedničkih iskustava i podršku – rasli smo zajedno, u savjetovanju. Lične granice, najsuptilniji i najbrutalniji oblici nasilja u porodičnim/partnerskim/prijateljskim odnosima, internalizovana homofobija ali i načini brige, zaštite i odgovornosti prema sebi, su procesi koje sam učio i kroz koje sam prolazio zajedno sa Belmom i Azrom u narednih sedam mjeseci savjetovanja i psihološke podrške, ali i koje danas učim i usavršavam. Sada je doživljen taj terapeutski dio petnaestogodišnjaka, ali sa druge strane saosjećanja.
Posebnost LGBT*IQA savjetovanja za mene predstavlja specifična i slična problematika sa kojom se susreće većina nas kao queer osoba. Kroz zajedničku razmjenu priča o bolnim traumama zbog nasilja i diskriminacije ali i podršku i brigu koju dajemo jednie drugima, našao sam svoj put iscjeljenja i svoj put otpora. Nakon što sam kroz taj proces naučio da dajem legitimitet svojim osjećanjima, da dajem saosjećanje sam sebi, nakon što sam naučio da zagrlim i volim sebe ovakovog kakav jesam, vratio sam se na taj brižni i empatični dio mene. Taj dio mene sada počinje da daje podršku i saosjećanje drugima – gdje sam i sam počeo raditi LGBT*IQA savjetovanje za druge.