Digitalna priča: Moj rod je moja sloboda

Digitalna priča: Moj rod je moja sloboda

Digitalna priča: Moj rod je moja sloboda

Radionice digitalnih priča: “Sloboda na moj način”

Naziv priče: Moj rod je moja sloboda // Autor/ica: Arman

Udruženje Okvir, BiH

CC Licensa: Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported (CC BY-NC-ND 3.0)

U okviru projekta Coming Out 2016 održalei smo četverodnevne radionice digitalnih priča za LGBT*IQA osobe širom BiH. Koristeći tehnologiju, kreativnost i međusobnu podršku, jedanaest osoba je kreiralo svoje lične priče za Međunarodni Coming Out dan. Međunarodni Coming out dan se godišnje obilježava i slavi da bi se povećala i afirmisala vidljivost LGBTIQA zajednice i svjesnost o LGBTIQA pitanjima i pokretu za ljudska prava. Digitalne priče su inovativan i multimedijalan način korištenja tehnologije gdje osoba u potpunosti kreira svoju priču. Kreiranje digitalnih priča je uzbudljiv način izražavanja gdje svaka osoba može podijeliti svoju ličnu priču kroz kombinovanje elemenata fotografije, crteža, filma, muzike i kreativnog pisanja. Digitalne priče omogućavaju autoru/ici da pošalje poruku i podijeli lično iskustvo, gdje identitet istog/iste može ostati anoniman. Projekat Coming Out 2016 je podržala Rainbow Solidarity Foundation, Francuska. 

Saopštenje za javnost povodom obilježavanja Međunarodnog Coming Out dana i nasilnog prekida pres konferencije ‘’Queer Re:act i druge priče’’ i prezentacije projekta Participate 2015

Saopštenje za javnost povodom obilježavanja Međunarodnog Coming Out dana i nasilnog prekida pres konferencije ‘’Queer Re:act i druge priče’’ i prezentacije projekta Participate 2015

Saopštenje za javnost povodom obilježavanja Međunarodnog Coming Out dana i nasilnog prekida pres konferencije ‘’Queer Re:act i druge priče’’ i prezentacije projekta Participate 2015

Sarajevo, 11. oktobar 2013. godine

Udruženje Okvir i Fondacija OneWorldSEE žele obavjestiti javnost o tome da je borba za slobodu, sigurnost, vidljivost i prava LGBTIQA osoba konstantna i da smo svi/e odgovorni/e za njeno sprovođenje kao i prijavljivanje, procesuiranje i sankcioniranje zločina počinjenim iz mržnje.

U petak, 11.10.2013. godine, pres konferencija povodom obilježavanja Međunarodnog Coming Out dana u BiH, organizovana od strane Udruženja Okvir i Fondacije OneWorldSEE, je bila nasilno prekinuta. Nepoznata grupa muških osoba je ušla u prostor Mediacentra i uz prijetnje su prekinuli pres konferenciju, govoreći: ‘’Pederčine! Nemoj da prođemo kod vas’’, ‘’Ovo nije grad tolerancije, već grad normalnih ljudi, a vi niste normalni! Ovo vam je zadnji put, zadnje što ste organizovali, ovo je zadnji put da ćemo mirno završiti, ja vam kažem!’’ Nakon izgovorenih uvreda i prijetnji po sigurnost organizatorima/cama i učesnicima/cama, grupa je uz negodovanje napustila prostorije Mediacentra. Ubrzo nakon toga, policijska patrola je došla na lice mjesta, slučaj je prijavljen i evidentiran, te je podnijeta prijava nadležnoj Policijskoj upravi.

Fondacija OneWorldSEE i Udruženje Okvir pozivaju odgovorne vlasti da zakonski sankcionišu kako počinitelje nasilja nad LGBTIQA osobama, aktivistima i aktivistkinjama  za vrijeme pres konferencije povodom Međunarodnog Coming Out dana u BiH, 11.10.2013. godine kao i za sve druge akte  nasilja prema LGBTIQA osobama, kao i za vrijeme Sarajevo Queer Festivala 2008. godine.

Ovim putem Fondacija OneWorldSEE i Udruženje Okvir kao organizacije koje se zalažu za dijalog i zaštitu ljudskih prava i slobode izražavanja šalju jasnu poruku da se nasilje ne smije tolerisati.

Ovim putem pozivamo sve nadležne institucije i javnost BiH da se aktivno zalažu za poštivanje osnovnih ljudskih prava i sloboda, te sankcionisanje kršenja istih. Dan izlaska iz ormara u BiH je čin hrabrosti aktivista i aktivistkinja jer to znači govoriti istinu i kroz to se oduprijeti svakodnevnom brisanju LGBTIQA prava, osoba i kulture. Naša je odgovornost da individualno i kolektivno osudimo kršenje i ugrožavanje osnovnih ljudskih prava te da promovišemo i branimo različitost bez obzira na rod, spol, klasu, rasu, etnicitet, starosnu dob i sposobnost, jer smatramo da svi/e imamo jednako pravo da izrazimo i uživamo svoje slobode bez straha od nasilja, diskriminacije i ugnjetavanja.

U okviru projekta Participate 2015, Fondacija OneWorldSEE i Udruženje Okvir su omogućilei osam LGBTIQA aktivista/kinja da naprave  digitalne priče kroz koje nam govore o svojim ličnim i političkim iskustvima. Udruženje Okvir je napravilo dva participatorna videa ‘’Queer Re:act’’ o kvir aktivizmu u BiH i ‘’S ljubavlju, vaša djeca’’ o odnosu LGBTIQA osoba sa roditeljima da bi se povećala vidljivost LGBTIQA prava, osoba, kulture i identiteta u BiH.

Saopštenje za javnost povodom napada na LGBTIQA aktivistkinje i aktiviste udruženja Okvir

Saopštenje za javnost povodom napada na LGBTIQA aktivistkinje i aktiviste udruženja Okvir

Saopštenje za javnost povodom napada na LGBTIQA aktivistkinje i aktiviste udruženja Okvir

// ENGLISH BELOW

Saopštenje za javnost povodom napada na LGBTIQA aktivistkinje i aktiviste udruženja Okvir

Sarajevo, 27. mart 2013.

Udruženje Okvir želi obavijestiti javnost o tome da je borba za slobodu, sigurnost i ravnopravnost konstantna i da smo svi/e odgovorni/e za njeno sprovođenje kao i prijavljivanje, procesuiranje i sankcioniranje zločina počinjenim iz mržnje.

U nedjelju, 24.3.2013. godine, iza ponoći napadnuta je grupa od sedam osoba, od kojih su pet aktivisti i aktivistkinje udruženja Okvir. Fizički napad se desio u zoni zaštićenog objekta zgrade Predsjedništva u Sarajevu, BiH. Nepoznata grupa od 10-15 muških osoba starosne dobi između 18 i 25 godina uz skandiranje uvredljivih parola “Ubij pedere!” i “Pola stranci, pola pederi!” pratila je, opkolila, te fizički napala grupu aktivista/kinja Udruženja Okvir dobacivajući seksističke, ksenofobne i homofobne komentare tokom nanošenja fizičkih povreda.

Po dolasku policijske jedinice, cijeli slučaj nasilja je evidentiran i podnesena je prijava protiv počinioca, te je slučaj u daljoj obradi nadležnih organa Ministarstva Unutrašnjih Poslova. O cijelom slučaju su obaviješteni Amnesty International, Vijeće Evrope, OHR i OSCE.

Nasilje na osnovu spola, roda i seksualne orijentacije iako sankcionisano zakonom se sve češće svjedoči danas: kroz monstruozno nasilje nad trogodišnjom djevojčicom, hladnokrvno ubistvo 17-godišnje djevojke na Palama, i brutalno nasilje nad aktivistima/kinjama civilnog sektora uključujući Udruženje Okvir.

Pored zločina počinjenih iz mržnje nad LGBTIQA osobama, govor mržnje sa otvorenim prijetnjama smrću u javnom prostoru: ‘’SMRT PEDERIMA!’’, ‘’NA KOLAC! HZ!’’, ‘’PEDERI I LEZBE NAPOLJE! BNF!’’ doprinosi marginalizaciji LGBTIQA zajednice i podsticanju širenja mržnje prema istoj, ali istovremeno vodi marginalizaciji svih onih koji/se se zalažu za slobodu i ravnopravnost.

Ovim putem Udruženje Okvir šalje jasnu poruku da javna šutnja neće nikoga zaštititi, te podsjećaju vlasti da trebaju aktivno da se zalažu za poštivanje osnovnih ljudskih prava i sloboda. Naša je odgovornost da individualno i kolektivno osudimo otvoreno kršenje i ugrožavanje osnovnih prava te da promovišemo i branimo različitost bez obzira na rod, spol, klasu, rasu, etnicitet, starosnu dob i sposobnost, jer smatramo da svi/e imamo jednako pravo da izrazimo i uživamo svoje slobode bez straha od nasilja, diskriminacije i ugnjetavanja.

Udruženje Okvir se zalaže za slobodu i ravnopravnost svih osoba i zajednica u Bosni i Hercegovini te vas poziva da ponudite svoju podršku i date svoj doprinos u građenju slobodne i ravnopravne BiH tako da sve osobe bez obzira na njihov spol, rod, rasu, etnicitet ili seksualnu orijentaciju imaju pravo na slobodu kretanja i djelovanja kako i slobode i ravnopravnosti.

Udruženje Okvir

Ostale potpisnice/e:

Udruženje Q (Sarajevo)
OneWorldSEE (Sarajevo)
Centar za mlade ‘’KVART’’ (Prijedor)
Akcija građana (Sarajevo)
Ženska posla (Sarajevo)
Oštra Nula  (Banja Luka)
U.G. Budućnost (Modriča)
UNSA Geto (Banja Luka)
Udruženje Priroda (Bratunac)
Fondacija Cure (Sarajevo)
Centar Žena i društvo (Sarajevo)
Prava za sve (Sarajevo)
Udružene žene (Banja Luka)
Udruženje Žene Ženama (Sarajevo)
INFOTEKA – ženski informaciono dokumentacioni centar (Zenica)
Udruženje žena MAJA (Kravica)
Home (Budimpešta)
NLO-Novosadska lezbejska organizacija (Novi Sad)
Zagreb Pride (Zagreb)
Lezbejski kolektiv Dajks (Beograd)
LGBT United Macedonia (Makedonija)
Žene u crnom (Beograd)
Amazonke (Beograd)
LORI (Rijeka)
Labris (Beograd)
SOS Konsultacije za lezbejke (Beograd)
Juventas (Crna Gora)
Queer Brigada (Crna Gora)
Zlatiborka Popov Momčinović
Lamija Kosović

***

Press release on attack committed against LGBTIQA activists of Association Okvir

Sarajevo, March 27, 2013

LGBTIQA Association ”Okvir” issues the following press release as to inform the general public that defending human rights, freedom, safety and equality are a constant struggle and it is our individual and collective responsibility to react, report and sanction hate crimes.

On Sunday, March 24, 2013, half an hour after midnight, a group of seven persons out of which five are human rights defenders of LGBTIQA Association “Okvir”, was attacked. The physical assault happened within the protected zone of the Presidency building in Sarajevo, BiH. Shouting offensive paroles ”Kill the faggots!” and ”Half foreigners, half faggots!” Unknown group of 10-15 male persons, age group 18-25, has followed, besieged and physically attacked the group of activists of Association “Okvir” shouting sexist, xenophobic and homophobic comments during the attack.

After the police had arrived, the entire incident of violence was recorded, a complaint was filed against the attackers and the case is being handled by the Ministry of the Interior. The entire case was reported to Amnesty International, Council of Europe, OSCE and OHR.

Violence based on sex, gender and sexual orientation, albeit protected by the law, is being witnessed nowadays: recent case of monstrous violence over three-year old girl, cold-blooded murder of seventeen-year-old girl in Pale, and brutal violence over civil sector activists, including LGBTIQA activists of the Association “Okvir“.  The entire case was reported to Council of Europe, Amnesty International OSCE and OHR.

In addition to hate crimes committed against LGBTIQA persons, hate speech with open death threats in public place: “DEATH TO FAGGOTS!” “IMPALE! HZ”, “FAGGOTS AND DYKES OUT! BNF!” contributes to the marginalisation of LGBTIQA community through enticing hatred, but at the same time leads to the marginalisation of all those who stand for freedom and equality.

Hereby, Association “Okvir” sends a clear message that public silence will not protect anyone and reminds the authorities they must actively support and protect human rights and freedoms. Our responsibility is to individually and collectively condemn open infringement and violation of basic human rights and to promote and defend diversity regardless of gender, sex, class, race, ethnicity, age and capability, because we believe that we all have equal right to express and rejoice in our freedoms without fear of violence, discrimination and repression.

Association “Okvir” stands for freedom and equality of every person and community in Bosnia and Herzegovina and appeals to everyone to give their support and contribution in building free and equal Bosnia and Herzegovina so that everyone, regardless of sex, gender, race, ethnicity or sexual orientation, have the freedom of movement and act as well as equality.

Association “Okvir”

The rest of signatories:

Udruženje Q (Sarajevo)
OneWorldSEE (Sarajevo)
Centar za mlade ‘’KVART’’ (Prijedor)
Akcija građana (Sarajevo)
Ženska posla (Sarajevo)
Oštra Nula  (Banja Luka)
U.G. Budućnost (Modriča)
UNSA Geto (Banja Luka)
Udruženje Priroda (Bratunac)
Fondacija Cure (Sarajevo)
Centar Žena i društvo (Sarajevo)
Prava za sve (Sarajevo)
Udružene žene (Banja Luka)
Udruženje Žene Ženama (Sarajevo)
INFOTEKA – ženski informaciono dokumentacioni centar (Zenica)
Udruženje žena MAJA (Kravica)
Home (Budimpešta)
NLO-Novosadska lezbejska organizacija (Novi Sad)
Zagreb Pride (Zagreb)
Lezbejski kolektiv Dajks (Beograd)
LGBT United Macedonia (Makedonija)
Žene u crnom (Beograd)
Amazonke (Beograd)
LORI (Rijeka)
Labris (Beograd)
SOS Konsultacije za lezbejke (Beograd)
Juventas (Crna Gora)
Queer Brigada (Crna Gora)
Zlatiborka Popov Momčinović
Lamija Kosović

Škola između redova

Škola između redova

Škola između redova

Dnevnik nastavnika iz prosvjete

Priliku da radim s djecom u školi shvatio sam prevashodno kao šansu da s njima govorim o rodu i seksualnosti – temama o kojim im, inače, šute i škola i roditelji, a koje djecu, itekako, zanimaju. Vjerujući da im možda nijedan drugi nastavnik ili nastavnica neće htjeti ili znati pričati o tome, odlučio sam se odvažiti i govoriti o temama o kojima sam se brusio na margini u krugu ideoloških drugara i drugarica osjećajući da u posljednje vrijeme sve više tapkam u mjestu sigurne zone. S ulaskom u školu pomislih da konačno mogu na pravom mjestu progovoriti o bitnim stvarima. No, u školi…

Utorak, šesti čas. Sedmi razred. Vježbamo pisanje etnika i pitam učenike i učenice kako nazivamo stanovnike Foče. Iz posljednje klupe me prekida negodovanje učenika koji kaže da je Foča u Republici Srpskoj. Nakon mog pitanja kakve to veze ima i sa čime, učenik dodaje sigurno: Ali mi smo u Federaciji. I već tada moj početnički entuzijazam da pričamo o rodu i seksualnosti kopni kao pahulja snijega na ruci kad shvatam, zapravo, da se iznad svih pitanja u školi nadvilo pitanje nacionalizma – oblaka punog otrovne kiše koja pljušti po dječjim glavicama od prvog razreda tako vješto i uporno da je već sve iznutra njih očišćeno od mogućnosti prljanja drugim i drugačijim. Ako ne možemo da govorimo o ljudima koji žive u susjednom gradu, kako da pričamo o drugačijim seksualnim navikama i praksama.

S visokih oblaka početnog entuzijazma spuštam se na teritorij literarne sekcije vjerujući da makar tu mogu da progovorim nešto mimo krutog plana i programa. Nakon nekoliko sedmica pozivanja učenika i učenica da dođu i jedan čas vide samo šta ćemo raditi, pa ako im se dopadne neka nastave dolaziti, u terminu literarne sekcije u učionici ja i još sedam učenica te jedan učenik. Počinjemo mojim pitanjem da li vode dnevnik? Vesela većina horski odgovora da. O čemu se piše u dnevniku? O tajnama, simpatijama – dobacuju sve otvorenije jedna po jedna. Privatnom životu – zaključujemo skupa. Nekoliko njih vodi svoje dnevnike i na moje pitanje da li su ikada poželjele da zavire u nečiji tuđi odgovaraju sa da. Kažem im da ćemo danas skupa pročitati odlomak iz dnevnika njihove vršnjakinje koja piše o stvarima i situacijama sličnim njihovom životu van škole. Dijelim im odlomke knjige Furam feminizam i pratim izraze lica dok čitaju o menstruaciji. Neke se smješkaju, a neke su mrtve ozbiljne. Nisam siguran koliko im je previše krvav ovaj prvi susret na literarnoj. Razgovor o pročitanom počinjemo tako što nabrajamo o čemu sve piše likica u svome dnevniku. Nabrojali smo brzo sve, osim menstruacije. O čemu se još piše u dnevniku? Nakon kraće tišine jedna učenica stidljivo odgovara: O zdravstvenom problemu! Nije to nikakav zdravstveni problem, naprotiv, to je dokaz zdravlja – ispravlja je druga. Pa kako nazivamo taj dokaz zdravlja? – pitam ih, a one šute. Hoćemo li skupa izgovoriti? Menstruacija – odsječe jedna učenica sama. Napravim teatralan pokret kojim pokažem učenicama i učeniku da se škola nije srušila jer smo izgovorili tu riječ. Smiju se. Pričamo o menstruaciji sve lakše i zanimljivije. Jedna mudro zaključuje da muškarci imaju iskustvo menstruaciju oni bi pričali o tome i menstruacija ne bi bila toliki tabu. A ko vas sprječava da pričate ili da se nekad ponašate kao dječaci, da recimo skočite u baru, uprljate se, trčite? Zar nije dosadno uvijek biti uredna, sređena, nasmijana i kad ti nije ni do čega? Ne poželite li nekad da vrištite, skačete, bacate? Naravno da želimo, nastavniče. Pozivam ih da promisle ko ih sprječava u tome. Nekako je to najviše u našim glavama i mi same sebe stopiramo da nećemo dobro igrati fudbal ili da ne trebamo nešto da uradimo jer će nam se dječaci smijati. Dječaci će vam se uvijek smijati. Kako vam se danas smiju na tjelesnom, tako će vas sutra na poslu smatrati manje sposobnim samo jer ste djevojčice. Ali vi same sebe ne smijete nikada da smatrate manje vrijednim i sposobnim za bilo šta što poželite da radite. Gledaju me svojim pametnim okicama, a ja ne znam koliko, uopće, razumiju ovo što im govorim. Kroz jedan široki i iskreni osmijeh želim da im kažem da su sjajne, da vrijede i da su pametne. Odlučim da nema potrebe da to kažem osmjehom nego da to sve verbalizujem jasno i konkretno. Govorim im riječi ohrabrivanja i motivacije.

Prvi susret na literarnoj završavamo razgovorom o razlici između muškaraca i žena. Ja mislim da ima neke razlike u našim psihama? Kako? – pitam. Pa djevojčice su više osjećajne, tajnovite. Evo vam primjer. Ako se nekom dječaku sviđa neka djevojčica, on će njoj vrlo lako prići, neće imati nikakav problem, a iz djevojčice moraš čupati da bi rekla ko joj se sviđa. Ali to je opet sve u tvojoj glavi – ispravi je drugarica. Puštam i druge da se uključe. Najdraže mi je kada samo pratim i postavljam provokativna pitanja. Javlja se i dječak te govori kako nisu svi muškarci i sve žene iste. Neki muškarci, također, više vole da se ponašaju kao dame, da probleme rješavaju razgovorom, da ne budu nasilni. I šta onda možemo zaključiti? Pitam ih te brže-bolje odgovaram da muškarci i žene nisu jednoobrazna, monolitna bića. Onda se opet zaustavim i ispravim znajući da djeca ovog uzrasta ne razumiju šta ponesen u žaru kažem te im ilustrativno objašnjavam. Je l’ znate one trake na kasi u trgovini? One gdje stavljate artikle koje kupite? Znamo. Eh, super. Zamislite te trake. Muškarci i žene nisu bića odštampana na trakama u nekoj fabrici. I to svi muškarci isti na jednoj traci, a žene sve iste na drugoj nego ima različitih muškaraca i različitih žena. Mogu li onda, recimo, neki dječaci ići na balet, a djevojčice igrati fudbal? Pa mogu! – odgovaraju horski kao da ovo pitanje uopće nije potrebno raspravljati. Srce mi ko džamija! Poslije literarne izlazim iz učionice s osjećanjem da moj poziv ima smisla. Nešto sam u školi napravio makar i sa manjom grupom sjajnih djevojčica i sjajnog dječaka.

S feminističkog izleta ubrzo se vraćam na redovnu nastavu gdje govorimo o Brezi, priči koja tematizira nasilje nad ženama. Raspravljamo o tome da li je nasilje ikada opravdano. Jedan dječak kaže da jeste ako je neko pijan. On tada ne zna šta radi, pa mu ne treba zamjeriti ako pijan udari nekog, mada to svakako nije lijepo. Puštam da vidim hoće li iko iz razreda reagirati  ili ću morati ja. Ne reagira niko. Djeca se mahom smiju, bacaju predmete po razredu i gledaju odsutno. Pitam tog učenika da li voli da ga iko fizički kažnjava i odmah pregrizem jezik jer možda to dijete ima alkoholičara u porodici i možda je on samom sebi u svojoj glavici tako objasni modrice na majčinom ili svome tijelu. Ne volim, nastavniče. A da li ti ikad ikog kazniš fizički ili na bilo koji drugi način? Ne. Djeca i dalje ne čuju ovu temu bitnom. Moram prvo da ih smirim, pa onda tek objasnim. Može li na sudu biti alkohol opravdanje za nekoga ko pijan zgazi pješaka i ubije ga. Hoće li ga sud osloboditi? Neće – odgovara učenik. Pa da li alkohol može biti izgovor za nasilje. Ili bilo šta? Djeca odgovaraju da ne može samo da bih prestao sa ubjeđivanjem. Ja i dalje uporan, pa nastavljamo priču o nasilju i njegovoj opravdanosti. Nasilje nad ženama nije uredu – kaže jedan dječak. A nad muškarcima jeste? – pitam iste sekunde. Pa nije ni to okej, ali nije isto kada se tuku muškarac i muškarac i kada muškarac tuče ženu. On je tada kukavica. A zašto nije kukavički tući bilo koga? Joj i Vas, nastavniče, pa muškarci to jednostavno rade. I ja tu zanijemim. Ne znam šta da kažem jer muškarci to stvarno rade, i dijete je u pravu. Muškarci mahom, ili barem dobar dio njih čitav život rade nasilje – otimaju, kradu, uzimaju vjerujući da im moć prirodno pripada. I šta onda znači moj tanki glas u četiri zida učionice nad bukom nasilja vanjskog svijeta u koji djeca hrle poslije i prije moga časa. Ali zar se tu ne krije suština mog poziva? Ne u prijelazu glasovne promjene l u o, nego u prijelazu iz škole u život. Zato opet puštam video o nasilju ne bi li barem kroz emocije shvatili zašto je nasilje pogrešno. Djeca se smiju, prave puškice, dobacuju jedni drugima, a ja shvatam da im nasilje nije ništa strašno niti loše jer su njegovim kandžama izloženi svakodnevno u tolikoj mjeri da kada im ono zarije nokte u kožu ponovo od toliko prethodnih uboda ne osjetiš ništa novo.

Nakon što sam zakoračio u školu par koraka, zapitao sam se ozbiljno mogu li učenicima i učenicama zasvijetliti makar na čas glasom razuma, istine i humanosti. Ili se svaki tračak svjetlosti gasi kao žigice djevojčice sa šibicama čim djeca napuste moj čas tokom kojeg ih želim naučiti kako da punijim i toplijim srcem doprinesu pravednijem i boljem svijet za sve.

U školi kakva je ona danas moja nastavnička želja jeste neskromna. Želim da moji učenici i učenice imaju bolju školu nego što sam je imao ja. Volio bih SAMO da tu pronađu odgovore koji su im potrebni za udobniji, sigurniji i ljepši život. Ništa više! Dobro, i školu koja neće buditi strah i njegovati poslušnost nego otkrivati ljepotu života, učiti ih da vrijede, maštaju i sijaju. Želim da moj poziv ima smisla tako što ćemo u učionici govoriti o temama s kojima djeca dolaze na čas, iz njihova života, a ne o temama napisanim s visoka iz nekakva nastavna plana i programa zaokruženog političkim bodovima i ciljevima. Govoriti o temama u školi o kojima bih ja rado govorio itekako može biti rizično, pa ovih dana, također, učim da savladam prijeko potrebnu vještinu, ako želim u školi ostati – žongliranju. Makar zbog one sjajne djece koja sijaju i u konzervi kakva je škola danas.

Dok završavam ovaj tekst u vozu, prekida me muški glas pitanjem dokle putujem. Primjećujem njegove radničke ruke, a on koristi priliku bilo kome da kaže svoju muku. Ostavim kucanje i slušam ga. Radio dva mjeseca fasade i čovjek mu na kraju nije ništa isplatio. Iš’o sad po svoje pare do Ilijaša i ništa. Taj čovjek koji mu duguje pare u međuvremenu završio u zatvoru jer ga žena prijavila za maltretiranje. Nije spav’o tri noći. Zadnjih deset maraka je dao za voz. Ako ne nađe danas neki pos’o nema šta jest. Čovjek izlazi, a ja se vraćam da dovršim ovaj tekst o seksualnosti i rodu u školi, i sve što sam napisao izgleda mi kao pretjerivanje kad shvatam da je naša početna i posljednja stanica siromaštvo po čijim šinama svako drugo pitanje samo proklizi.

Autor: V.N.