The restofus // Mi, ostalei // Alma Selimović

The restofus // Mi, ostalei // Alma Selimović

Udruženje Okvir je zajedno s umjetnicom Almom Selimović u srijedu 5.7.2017. u prostorijama Art Kino Kriterion organizovalo javnu izložbu pod nazivom The restofus // Mi, Ostalei. Izložba je prvi dio rezultata dvomjesečnog rada i razmjene sa trans, kvir i rodno varijantnim osobama širom regije (Hrvatska, Crna Gora, Srbija i BiH). Zabilježene priče su lične priče o identitetu, tranziciji, upornosti i otpornosti – borbi i životu uopće. Radi se o 18 audio zapisa ličnih priča trans, kvir i rodno varijantnih osoba, te o 18 portreta koji će biti završeni i izloženi u SAD-u 2018. godine. Na izložbi u Kriterionu predstavljen je proces rada – deset radova manjih dimenzija te četiri audio intervjua i lične priče.

 

O pristupu aktivizmu prije i sada, te o motivaciji za rad sa trans*, kvir i rodno varijantnim osobama

Alma Selimović je bila aktivna u prvom LGBT*IQA udruženju Q koje se zalagalo za zaštitu i poštivanje LGBT*IQA ljudskih prava te vidljivost LGBT*IQA identiteta, kulture i umjetnosti u BiH. Udruženje Q je napravilo do sada najveći javni iskorak u smislu zauzimanja medijskog prostora povodom organizovanja Sarajevo Queer festivala 2008. godine čiji je cilj bila promocija kvir kulture i umjetnosti. Medijska huškačka kampanja prije festivala, te javne i otvorene prijetnje organizatoricama kao i direktno nasilje nad posjetiocima/posjetiteljkama festivala u septembru 2008. godine su bili razlozi Alminog odlaska u SAD, gdje i danas živi i radi kao umjetnica. Pitalei smo Almu kako je bilo djelovati prije i sada, te kako je vratiti se i započeti jednu novu putanju:

Moj aktivizam je uvijek bio za nekog drugog. Moj aktivizam nikad nije bio samo za mene. Ja sebe ohrabrim tako što nekom drugom napravim prostor da obitava i živi. Meni je to bilo dovoljno. Ali se jedan krug zatvorio (nakon Festivala). Ja sam mnogo više bila ljuta na državu nego sad. Ovo sada je bilo drugačije. Nisi ljut, nego si otvoren. Najvažnija stvar vezana za moj rad je da ja više nisam ljuta. Prije sam radila iz ljutnje i revolta. Sada stvaram i radim iz ljubavi. I stvarno volim to što radim. Mislim da sam sretna da uopšte mogu raditi to što volim. 

 

Proces stvaranja The restofus

Bitnost ovakve izložbe je višestruka jer se radi o portretima trans*, kvir i rodno varijantnih osoba širom regije, kao i to da je Alma posljednji put izlagala u BiH za vrijeme Sarajevo Queer festivala 2008. godine. Nakon skoro deset godina vraća se na način da dijeli sa zajednicom svoje kapacitete, resurse i radove. Pitalei smo Almu šta je za nju bilo najupečatljivije kroz ovaj proces do sada:

Ovaj cijeli proces je više ličan i emotivan. Moja motivacija je došla sama po sebi. Kad staneš na noge i kada se okreneš oko sebe shvatiš da ti ne živiš dok nisi uključen u to što te zanima. Mene zaista zanima zajednica u BiH i generalno me zanima LGBT* zajednica, i ovo je bio neminovan korak da se napravi. Ja već dvije godine razmišljam kako želim da nešto napravim sa zajednicom, baš trans* zajednicom gdje su trans* osobe najnevidljivije i marginalizovane. Moja motivacija je bila isto da pomognem ljudima u nekom drugom smislu. Za jednu osobu sam donijela binder iz SAD-a. Pomoglei smo finansijski drugoj trans* osobi iz Hrvatske da promijeni oznaku spola u dokumentima. Naime, ona se nije mogla zaposlit zbog toga što nije imala novca da promijeni dokumenta. Meni je to i dalje šok. Sama činjenica da mi poslije deset godina imamo maricu ispred i policiju je tužna i smiješna u isto vrijeme.

Ovo mi je sve vrlo emotivno. Nama se svaki dan oduzima pravo da budemo ono što jesmo i da živimo život na način kako želimo. Odluke donose ljudi oko nas koji misle da imaju moć da definiraju šta je normalno. Ovaj projekat je o 18 osoba iz Istočne Evrope koje/i se rodno određuju kao trans, ne-binarne osobe ili nikako. Ovi radovi su o tebi i meni kao predivnim osobama. Ja sam otišla u Berlin kao otvorena knjiga i plakala sam baš. Bilo mi je mnogo emotivno. Nisam mislila da će biti tako. Svetlana (Đurković) mi je govorila da se pripremim, ali ja sam tvrdila da sve znam: uraditi intervju, napraviti radove… Ali bilo je baš emotivno. Da nisam imala tim koji sam imala – ne bih ga iznijela do kraja. Ja sam se vratila sa 18 intervjua u Berlin, dobila prvi intervju koji sam ja radila sa osobom i nisam ga mogla uraditi. Krenem ga slušati, otvorim, zatvorim i počnem plakati. Ti ljudi su tako hrabri, otvoreni, toliko se bore… Ima par intervjua koje ćete čuti gdje su ljudi stvarno iznijeli tu borbu. Oni se i dalje bore, ali su oni izvukli tu borbu i žive taj život. Meni je to ogromno i emotivno. I ja vodim svoju borbu vezano za svoje tijelo i svoje izražavanje. Znači, još uvijek sam otvorena i još uvijek razmišljam o tome. 

 

Umjetnost kao alatka društvene promjene, propitivanja i transformacije 

U svojim umjetničkim radovima Alma istražuje prostor između ne-binarnog rodnog jezika i individualne ekspresije spola/roda. O tehnici radova za ovu izložbu kaže:

Radovi za ovu izložbu su crteži koji su prebačeni na gips. Svi portreti će biti izrađeni istom tehnikom, no mnogo većih dimenzija od jedan ili dva metra. Moja prva ideja je bila da će radovi biti apstraktni. Međutim, te osobe su toliko realne i stvarne da je bilo nemoguće predstaviti ih kao apstraktne. I onda sam samo nacrtala jednu osobu i to je bilo to! Moji drugi radovi su figurativni i od metala. Pretežno su rodno neodređeni, nemaju spol, te su povezani i sa životinjama,i u jednu ruku su i mitološki. Međutim, čak i u SAD-u, ljudi uporno žele da ih rodno normiraju. Osobe koje su na ovim radovima su na neki način neprihvaćene od strane naše okoline i društva u kojem se nalaze. Mislim da ta sama činjenica da ja sada dozvoljavam da se radovi diraju je nešto strano. U galeriji u SAD-u čim pređete žutu liniju – trojica trče da vas zaustave i povuku nazad. Taj naučeni momenat da mi ne možemo dohvatiti nešto što je sveto na neki način, taj umjetnički rad. Ja kada sam stavila znak da se radovi mogu dirati, to ljude malo zbuni. To je takođe bitno obzirom koji su portreti. Ovo je fiber glas i ako ste dirali radove – to ostaje sa vama nekoliko dana. To je bila poenta. To će biti podsjetnik da ste ovdje bili i da ste baš ove radove dotakli.

Alma je zajedno sa Svetlanom Đurković pokrenula cijelu kampanju u SAD-u da bi prikupile sredstva I tako omogućile cijeli ovaj projekat. Pored toga, drugi dio njihove inicijative obuhvata komunikaciju i povezivanje sa kvir umjetnicima i umjetnicama širom BiH:

Mi želimo da podržimo kvir umjetničku zajednicu u BiH. Ja mislim da ovdje ima mnogo talentovanih ljudi, samo nemaju prilika. Želimo da napravimo on-line platformu za umjetnike i umjetnice iz BiH koji će moći izlagati u SAD-u. Mi već imamo neke galerije i prostore koji su u potpunosti otvoreni za takve ideje. Prva izložba će se desiti sada u septembru. Imamo devet umjetnika i umjetnica čije radove ćemo izložiti. Ja se nadam da ćemo za narednu izložbu, već u novembru, moći uključiti više ljudi u taj proces. Želimo im dati priliku da naprave svoj CV, svoj artist statement i da se povežu sa drugim umjetnicima i umjetnicama iz SAD-a, te da imaju pristup širim pozivima. To je otvaranje vrata da se ljudi povežu sa svijetom.

Alma se zahvalila svim osobama koje su bile dio inicijative, kao i Okviru i Ranki Delić, fotografkinji na projektu. Neke od Alminih radova možete pogledati na web stranici : www.almaselimovic.com. Cijeli događaj je bio popraćen muzikom DJane Erocki program. Izložba će biti otvorena za posjetitelje/ke u prostorijama udruženja Okvir u Sarajevu.

SaveSave

POZIV: Sudjeluj u umjetničkom projektu ‘U tranziciji’

POZIV: Sudjeluj u umjetničkom projektu ‘U tranziciji’

Projekat U tranziciji će u maju i junu voditi naša drugarica i umjetnica, Alma Selimović. Više o ideji i prijedlogu možete pročitati niže u Alminom pozivnom pismu. Alma je genijalna umjetnica i veoma kreativna i vedra osoba. Ona je bila aktivna u udruženju Q, prvom LGBT*IQA udruženju u BiH a sada se nalazi u SAD-u. Pokrenula je samo-inicijativno cijelu gofundme kampanju da bi radila ovaj projekat. Ovim putem otvaramo poziv za sve trans i rodno varijantne osobe da se prijave na učestvovanje u projektu. Planira doći u Hrvatsku, Srbiju i BiH počevši od 5.5.2017. godine. Datumi rada i dolaska su sljedeći: Zagreb: 5.5., te Beograd: 8.5. i Sarajevo/Podgorica 12.5.2017. godine. Ako ste zainteresovani, molimo vas da se javite ili Okviru na ug.okvir@gmail.com ili direktno Almi na selimovic81@gmail.com, najkasnije do 30.4.2017. godine. U prijavnom mailu molimo navedite nivo znanja engleskog jezika. Svi putni troškovi i troškovi hrane su pokriveni, te molimo da sačuvate sve putne karte zbog refundacije. Radujemo se mnogo upoznavanju, radu i druženju!

Dragei svei,

možda ste već čuli od Okvira o projektu koji sam inicirala. Nadam se da će vam biti od interesa i da ćemo imati priliku sarađivat. Ja sam Alma Selimović. Odrasla sam u Bosni i Hercegovini, ali trenutno radim i živim u Americi. Dok sam još uvijek živjela u BiH bila sam uključena u rad Udruženja Q i LGBTIQ aktivističku scenu u našem regionu.  Zadnjih 7 godina se bavim isključivo umjetnošću i radu sa djecom.

Tokom maja i juna 2017. godine,  bit ću u Berlinu kao “Artist in Residence”. To vrijeme želim posvetit projektu koji se zove “U tranziciji”. Želja mi je da se povežem sa queer osobama sa ex-YU prostora koje su trans, queer i/ili neutralne po pitanju rodnog identiteta i izražavanja. U zadnje vrijeme kroz svoje umjetničke radove istražujem prostor između ne-binarnog rodnog jezika i individualne ekspresije spola/roda. Neke od tih radova možete pogledat ovdje: www.almaselimovic.com.

Srž projekta čine vaše priče. Ako ste zainteresovani, voljela bih se upoznati sa svima vama, saslušati i snimiti vaše priče o identitetu, tranziciji, upornosti i otpornosti, borbi i životu uopšte. Osim audio snimanja, moj fokus je crtanje koje će bit inspirisano vašim pričama. Trenutno nemam fiksirana pravila vezano za crtanje potreta i načina na koji bi se naši sastanci trebali odvijat. Prvenstveno će se sesije crtanja odvijat onako kako najviše paše modelu. Sve će ovisit o modelu i kako se osoba sa kojom radim u datom trenutku osjeća. Moj posao će bit da svaku priču zabilježim što je korektnije moguće i da je napravim vidljivom, te da uhvatim nit po kojoj je svaka sama po sebi posebna.

Nemam namjeru da koristim imena osim ako vam to ne predstavlja problem. Također, crteži neće nužno predstavljat figurativni portret već stiliziran/apstraktan portret. Portreti će poredstavljat osobu u totalu, a ne nužno samo lice ili tijelo. Radovi će biti završeni nakon mog povratka u SAD. Za sada su planirane izložbe u SAD-u, Berlinu i Bosni i Hercegovini.

Ako ste zainteresovani, molim vas da se javite ili Okviru na ug.okvir@gmail.comili direktno meni na selimovic81@gmail.com, najkasnije do 30.4.2017. godine. Radujem se skorom upoznavanju i radu skupa.

Veliki pozdrav i sve najbolje,

Alma

KVIR ARHIV POZIV ZA UČEŠĆE: LIČNE PRIČE LGBT*IQA OSOBA

KVIR ARHIV POZIV ZA UČEŠĆE: LIČNE PRIČE LGBT*IQA OSOBA

Pozivamo i ohrabrujemo vas da pričom, fotografijom, predmetom ili na bilo koji drugi način učestvujete u zajedničkom dokumentiranju preživljavanja, građenja zajedništva, ljubavi, djelovanja i otpora LGBT*IQA osoba iz BiH u ratnom i poslijeratnom periodu. Ovim putem otvaramo poziv da podijelite vaše priče i doprinesete građenju Kvir arhiva, čineći ih dijelom do sada nevidljive i nezabilježene LGBT*IQA historije i narativa. Kvir arhiv želi da zajedno odgovorimo na dva pitanja: Kako su LGBT*IQA osobe preživjele rat? Kako su LGBT*IQA osobe ispoljavale otpor tokom rata?

Priče će se bilježiti u formi intervjua – u audio formatu, uz mogućnost vizuelnog prikazivanja. Svaka osoba koja dijeli priču može odlučiti da li i koliko želi biti anonimna. Uz vašu saglasnost, vaša priča će biti objavljena na web stranici Kvir arhiva. Ukoliko želite da podijelite svoju priču, javite nam se putem maila: kvir.arhiv@gmail.com ili na broj telefona: +387 66 630 044.

 

O Kvir arhivu: Kvir arhiv je inicijativa koja istražuje, dokumentira i čini vidljivim lične priče, sjećanja i djela vezane za sigurnost, rod i seksualnost LGBT*IQA osoba i aktivistkinja/a u toku rata i poslije rata, od 1990-ih do danas na našim prostorima. Incijativa se realizira kroz seriju intervjua, fotografija, audio i video zapisa, te lansiranje digitalne baze – Kvir arhiva – kao multimedijalne online platforme. Kvir arhiv vodi tim osoba okupljenih u udruženju Okvir koje se bavi promocijom i zaštitom ljudskih prava, kulture i identiteta lezbejki, gej, biseksualnih, trans, interseks, aseksualnih i kvir osoba kroz edukaciju, psihologiju, umjetnost i kulturu u javnim i online prostorima u BiH.  

Kvir arhiv

Kvir arhiv

Kvir arhiv je inicijativa koja istražuje, dokumentira i čini vidljivim lične priče, sjećanja i djela tj. historijske narative i kontra-narative vezane za sigurnost, rod i seksualnost LGBT*IQA osoba i aktivistkinja/a u toku rata i tranzicionog perioda, od 1990-ih do danas. Kvir arhiv odgovara na dva pitanja:

  1. Kako su LGBT*IQA osobe preživjele rat?
  2. Kako su LGBT*IQA osobe/aktivisti/kinje  ispoljavale otpor?

Kvir arhiv vodi tim osoba okupljenih u Udruženju Okvir koje postoji od 2011. i bavi se promocijom i zaštitom ljudskih prava, kulture i identiteta lezbejki, gej, biseksualnih i trans osoba kroz edukaciju, psihologiju, umjetnost i kulturu u javnim i online prostorima u BiH. Realizacija projekta se vrši kroz  seriju intervjua, kratki dokumentarac, fotografije i audio zapise, te lansiranje digitalne baze – Kvir arhiva – multimedijalne online platforme (Vidi više).  Skupa sa LGBT*IQA osobama i aktivistima/kinjama  dokumentujemo međusobne odnose između LGBT osoba, načine otpora, građenja zajedništva, ljubavi i preživljavanja, kao i šireg političkog djelovanja u ratnom/poslijeratnom društvu na našim prostorima.  Kvir Arhiv okuplja pojedinke/ce koje/i na autentičan način iz JA-pozicije neposredno kreiraju audio-vizuelni idenitet lične priče, stavljajući je u javni kontekst/narativ i time je čineći dijelom do sada nevidljive LGBT*IQ historije.

Naša vizija je sigurno društvo gdje svaka osoba ima pravo na samo-određenje i gdje se promoviraju i njeguju različitost, solidarnost, odgovornost i ljubav. Vjerujemo da svaka pojedinka/ac ima pravo na dostojanstven život bez nasilja na osnovu roda, spola, seksualne orijentacije,rodnog identiteta i izražaja, ekonomskog statusa, boje kože, vjeroispovijesti, državljanstva i sposobnosti.

Bila jednom jedna LGBT zajednica

Bila jednom jedna LGBT zajednica

Bila jednom dva pedera, pa pričala o biseksualcima:

Peder 1: Al’ mi idu na kurac više i ovi biseksualci. Ni sami ne znaju šta hoće.

Peder 2: Jes’ vala. Odluči se već jednom šta si.

Peder 1: Slažem se. Odaberi stranu. Il’ pička il’ kurac. Nema trećeg. Šta si toliko neodlučan.

Peder 2: A tek što nas koji znamo šta smo zbunjuju. Niđe veze. Vidim nekog dobrog lika i molim boga da je peder, kad on bi.

Peder 1: A znamo da bi većina željela samo da je bi. Uglavnom su to sve obične autohomofobne pederčine.

Peder 2: Frojdova da smo svi biseksualni je najveća glupost koju sam ikad čuo.

Bila jednom dva biseksualca, pa pričala o pederima:

Biseksualac 1: Brate, što ne mogu ovih feminiziranih likova.

Biseksualac 2: Da hoću ženu bio bi sa ženom.

Biseksualac 1: Užas. Bog ga stvorio da bude muško ono tetka prava.

Bile jednom dvije lezbejke, pa pričale o drugim lezbejkama:

Lezbejka 1: Al’ me nerviraju ove fem lezbe.

Lezbejka 2: Joj i mene. Još spavaju i sa frajerima.

Lezbejka 1: Nisi lezba ako spavaš sa likovima. Hoće l’ im to iko objasnit.

Bili jednom peder, bipić i lezba, pa pričali o transrodnim osobama:

Peder: Ja sam stvarno osoba širokih shvatanja, al’ meni je to neprirodno.

Biseksualac: Dobre su samo za jebat i ništa više.

Lezbejka: Meni je nekako ofirno s njima se družiti.

Bile jednom aseksualne, interseksualne, panseksualne, rodno varijantne osobe, pa o njima niko nije pričao.

Ono što je zajedničko svim prethodnim dijalozima jeste neznanje. Kao što je uzrok predrasuda koje hetero ljudi imaju o LGBT zajednici isto je tako izvor raznih predrasuda koje imamo jedni o drugima unutar zajednice. Iz neznanja proizilazi strah, distanca i nepoštovanje, a ljudi koji imaju isti cilj trebali bi se udruživati, podržavati i razumijevati. Prva karika u svakom lancu promjene jeste upoznavanje. Niko od vas ne očekuje da budete najbolji prijatelji sa nekim s kime dijelite isti problem, ali veći stepen međusobne senzibilnosti, solidarnosti i podrške značio bi svima nama, pogotovo ako nam je, zajednički cilj, a jeste da nas društvo prihvati, razumije i dodijeli nam prava koja hetero ljudi uživaju. Do ovog cilja nećemo doći mržnjom, razvijanjem daljih međusobnih predrasuda i ignoriranjem. Imam osjećaj da svako od nas unutar LGBT zajednice misli da je samo njegov problem važan i da se bori sebično i egoistično samo za parče svoje slobode. Nije kliše kada kažemo da niko nije slobodan dok svi i sve nismo slobodni i slobodne, jer jedan čovjek je samo mreža šire grupe ljudi u kojoj su potrebe iste; ljubav, nježnost, poštovanje, sigurnost. Kada bismo na slova unutar akronima LGBT prestali gledati kao na čvrsto omeđene izolirane podzajednice i počeli na naše minorne različitosti gledati kao na šarolikost unutar porodicu koja želi da je jedna druga porodica odmah tu u komšiluku (hetero ljudi) razumije, prihvati, uvažava i voli dosta bi se stvari promijenilo. Ljude ne treba gledati kao etikete i ne treba ih svoditi na samo jedan identitet i do sada sam hiljadu puta i sa najrazličitijim ljudima nalazio nešto zajedničko; isti hobi, strast, navike… Kada u osobi prvo vidimo ljudskost uvijek možemo stvoriti konekciju i razmijeniti se. LGBT zajednica u BiH je danas zajednica politički mrtvih subjekata koja čeka da njihove probleme artikuliraju prvo drugi, a zatim drugi i riješe. To se neće desiti. Mi nemamo kad iz vlastitih cipela da ulazimo u tuđe i život je svima dovoljno kompliciran. LGBT zajednica je danas zajednica tišine, međusobne mržnje i isključivosti i ostatak svijeta ne mora više ništa ni da uradi, jer sami jedni druge toliko isključujemo, prozivamo i diskreditiramo da smo problema jedni drugima dovoljno napravili da hetero ljudi ne moraju mrdnuti prstom. I zvuči tužno, zaista, ponekad koliko smo ostatku tog velikog hetero svijeta mi mali LGBT ljudi nebitni. A nebitni smo jer nismo glasni, jer ne govorimo da smo tu unutar one iste mreže. Mi ne zahtijevamo, mi oborenih glava šutimo i međusobno jedni druge osuđujemo. Niko od vas ne očekuje, niti vas u ovom tekstu pozivam da sutra izađete na ulice i dižete queer revoluciju, ali vas pozivam da reagirate u svojim mikrokosmosima kada poznanici i prijatelji ružno komentiraju trans* osobe, a vi ste, recimo, gej, ili kada na internetu vidite negativan komentar na lezbejski poljupac, a vi ste recimo biseksualni. Pljuvanje na bilo kojeg čovjeka na osnovu njegovih karakteristika koje nije svjesno birao je pljuvanje na mene samog, i kao čovjek prije svega, ne mogu da ne reagiram na fašizam, ksenofobiju, mizoginiju, homofobiju i sve ostale strašne riječi koje su se toliko izlizale u teoriji, a praksi u BiH nisu još ni posijane akcije za njihovo suzbijanje. Ako u drugome ne vidite prije svega ljudski sadržaj, ako ne osjetite da dijelite iste probleme, a znam da vidite i znam da osjetite jer niste psihopate, onda je sredina u kojoj će svako biti slobodan naš zajednički cilj i putovanje kojem trebamo težiti, ne već od sutra, nego već od sada, upravo, kroz male stvari, sitnice podrške, razumijevanja, ljubavi, jer toliko malo možemo dati da toliko puno dobijemo svi.

Autor: Pederlook