Coming out – savjeti za roditelje

Coming out – savjeti za roditelje

Coming out – savjeti za roditelje

Coming out – savjeti za roditelje

Roditelj ste LGBTIQ+ djeteta/adolescenta/odrasle osobe i nedavno su vam se outovali (priznali vam da su lezbejka, gej, biseksualni, transrodni, transeksualni, kvir, panseksualni, rodno nebinarni)? To vas je zbunilo i unutar sebe imate mješavinu različitih emocija? Možda se osjećate zbunjeno, ne razumijete taj dio identiteta vašeg djeteta, ali osjećate potrebu da im budete podrška? Na pravom ste mjestu. Pokušat ćemo vam dati savjet kako postupiti kada vam se dijete outuje i kada želite pružiti podršku LGBTIQ+ djetetu.

Započet ćemo sa pregledom radnji koje roditelji često poduzmu a koje mogu da povrijede djecu tada kada su najranjiviji. Ukoliko prepoznate neka od ovih ponašanja kod sebe, pokušajte iskoristiti priliku da napravite promjenu i iskoristite neki od savjeta kako pristupiti drugačije. Dakle, ponašanja koja ćemo sada navesti nisu prihvatljiva i ukoliko ih radite, molimo vas da razmislite koliko time činite štete vašem djetetu:

Fizičko ozljeđivanje ili verbalne uvrede

Fizičkim ali i verbalnim nasiljem uništavate osjećaj povjerenja između sebe i djeteta. Vaše dijete od rođenja u vama vidi sigurno mjesto, koje nasiljem nestaje i stvara se osjećaj straha i nepovjerenja. Također, verbalnim uvredama uništavate samopouzdanje djeteta i nanosite emocionalne povrede koje ostavljaju trajni trag i postaju njihov unutarnji glas. Verbalne uvrede nisu samo ružne riječi, već i negativna kritika, odbijanje, zadirkivanje u javnosti, usporedba sa drugom djecom ili sramoćenje.

Izoliranje djece iz porodičnih aktivnosti

Takva radnja umanjuje osjećaj pripadnosti, uništava samopouzdanje djeteta i utječe na osjećaj kontrole. Ignorisanjem i izoliranjem djeteta možete nanijeti ozbiljan emocionalni bol te povećati mogućnosti suicidalnih misli i akcija. Ne zaboravite da su nedostatak nježnosti, izostanak pozitivne kritike, pohvale i ohrabrenja također vid izoliranja djece.

Okrivljavanje djeteta kada biva diskriminirano ili zlostavljano zbog svog LGBTIQ+ identiteta

Kada vam dijete dođe da se povjeri da ga neko vrijeđa ili fizički zlostavlja, a vi reagirate okrivljavanjem, dijete na taj način gubi siguran prostor u koji može doći kada se osjeća očajno i povrijeđeno. Takvom reakcijom šaljete poruku da ne prihvatate identitet vašeg djeteta što može nanijeti ozbiljne posljedice na samopouzdanje i stvoriti osjećaj bezvrijednosti.

Negiranje LGBTIQ+ identiteta

Ponekad roditelji žele vjerovati da je osjećaj pripadnosti LGBTIQ+ zajednici samo faza ili eksperimentisanje kod njihovog djeteta. Veoma je loše ako takvu ideju ističete svom djetetu, ne dozvoljavajući im da inkorporiraju pripadnost LGBTIQ+ zajednici u svoj identitet. Ako i dalje duboko vjerujete u to da je to samo faza, razmislite o tome zašto bi bilo ko ugrozio svoju sigurnost i borio se sa toliko stigme od strane ljudi zbog nečega što je prolazno.

Korištenje religije kao vid ucjene

Veoma je povrijeđujuće za vašu djecu ako ih uvjeravate da je njihov identitet nešto na što Bog gleda kao na razočarenje, naročito ukoliko ste vi religiozni, jer to za njih znači da ste i vi razočarani njima. Takve poruke mogu kreirati osjećaj mržnje prema sebi i sumnje u svoj identitet kod vašeg djeteta i neće dovesti do promjene koju vi iziskujete.

Ukoliko ste prepoznali sebe u gore navedenim ponašanjima prema djetetu, pokušajte popraviti štetu koja je načinjena. Sjedite sa djetetom i preuzmite odgovornost za svoje ponašanje. Izvinite se za do sada učinjeno i pitajte dijete kako možete da popravite učinjeno.

U narednom segmentu ćemo ponuditi neke ideje na koji način možete biti saveznik i podrška svojoj djeci.

Pokažite djeci da ih volite bez obzira na sve

Možda će se vaša djeca pitati da li ih i dalje volite jer isprva nisu naišli na vaše odobrenje u procesu outovanja. Pokažite im da imaju vašu ljubav u svakoj situaciji i životnoj prepreci, te da vam je samo potrebno vrijeme da naučite kako im pružiti podršku. Cijenite to što je vaše dijete odlučilo da vam se outuje, jer to može da bude teško za učiniti i sa sobom nosi ogroman strah od odbijanja i povrjeđivanja. Vaše dijete je prepoznalo da može da vam vjeruje i u vama vidi saveznika i podršku. Ukoliko vaše reakcije budu negativne, zamislite koliko će se vaše dijete osjećati povrijeđeno i razočarano. Jer, izabralo je vas kao osobu od povjerenja i osobu koja će učiniti da se dijete osjeća prihvaćeno i voljeno.

Izbjegavajte neugodnu tišinu

Tišinom održavamo stvari kao taboo. Ne govoreći o onome što nam je neobično, drugačije, nepoznato, ostajemo u neznanju i zadržavamo eventualne predrasude koje postoje. Postavljajte im pitanja pomoću kojih će oni imati priliku da vam približe svoj identitet. Ne samo da će se osjećati ugodno jer želite znati više o LGBTIQ+ populaciji, već će se osjećati i podržano i voljeno. Na taj način ćete i vi znati šta je njima važno i kako im možete biti podrška. Do svakog narednog razgovora potrudite se da se što više informišete i čitate, kako bi vaši razgovori bili dublji i sa više razumijevanja. Tako ćete preispitati i vaše predrasude te proširiti vidike.

Budite prisutni u životu svog djeteta

Izdvojite vrijeme da osmotrite svoje emocije i da eliminišete negativne emocije ukoliko su prisutne. Kako to uraditi? Najprije prepoznajte kakve se emocije javljaju u vama, pa pokušajte pronaći šta tačno izaziva takve emocije. Zatim se detaljno informišite o tome što vam stvara negativnu emociju i pokušajte to razumjeti iz drugačije perspektive. Kada budete načisto sa svojim emocijama i vaš pristup ovoj tematici i vašem djetetu će biti drugačiji. Potrudite se da upoznate partnera/partnericu vašeg djeteta, ukoliko ima partnera i da pokažete razumijevanje prema njemu/njoj. Ukoliko nema partnera/partnericu potrudite se da upoznate prijatelje koji su također LGBTIQ+ osobe. Time ćete pokazati djetetu da vam je stalo upoznati nove ljude koji su im bliski upravo zbog toga što su dio LGBTIQ+ populacije, time podržavajući njihovu pripadnost istoj.

Zauzmite se za svoje dijete

Zauzmite takav stav, da je sasvim jasno da ne podržavate bilo kakvu vrstu diskriminacije, uvreda ili nasilja usmjerenog prema vašem djetetu. Ukoliko drugi članovi porodice imaju konflikt sa vašim djetetom, potrudite se razgovarati s njima i objasniti im uvide koji su vama promijenili način gledanja na cjelokupnu situaciju. Budite aktivni borac protiv homofobije tako što ćete reagovati na neprimjerene šale ili korištenje neprimjenih izraza za LGBTIQ+ osobe, time dajući poruku da ne podržavate takav pristup. Vaše djete će vam biti zahvalno na tome. Primijetite ukoliko vaše dijete osjeća tegobu kada ide u školu ili vani, to može biti znak da postoji neprihvatanje u društvu ili čak moguće i zlostavljanje. Obratite pažnju da li vaše dijete treba podršku sa mentalnim zdravljem, da li pokazuje znakove anksioznosti, depresije, nesigurnosti, niskog samopouzdanja ili nekih drugih emocionalnih problema. Ranim prepoznavanjem takvih tegoba možemo prevenirati razvoj osjećaja otuđenosti i suicidalnost.

Ne zaboravite! Seksualnost i identitet čine mali ali važan dio života svih ljudi. Vaše LGBTIQ+ dijete je i dalje dijete koje znate i volite sve ove godine. To dijete vas toliko voli i toliko vam vjeruje da je odlučilo otkriti vam tako važnu informaciju o sebi, očekujući od vas prihvatanje i ljubav. Nemojte ih iznevjeriti!

Izvori

 

Depresija i anksioznost

Depresija i anksioznost

Depresija i anksioznost

Depresija i anksioznost

Koliko puta ste naišli na članak sa nazivima poput 6 znakova da ste anksiozni, 10 načina da se riješite depresije? Popularno novinarstvo često nudi kratke članke, neistinitog sadržaja, kako bi namamili čitaoce, time šireći dezinformacije o mentalnom zdravlju. Takav sadržaj nas može uvjeriti da imamo mentalnu poteškoću kada to zapravo nije slučaj, te nas zavarati da postoje vrlo jednostavna rješenja od par koraka pomoću kojim možemo riješiti probleme sa mentalnim zdravljem. Znamo li razlikovati nervozu i strah od anksioznosti i osjećaj tuge od depresije?

Šta je anksioznost i kako je identificirati?

Anksioznost je patološko stanje obilježeno iracionalnim i prekomjernim osjećajem prestrašenosti i strepnje, koji su praćeni znakovima uzrokovanim hiperaktivnošću vegetativnog nervnog sistema. Razlikuje se od straha, koji predstavlja odgovor na poznati uzrok. Anksioznost je difuzan, veoma neprijatan, često nejasan osjećaj tjeskobe, udružen sa jednim ili više tjelesnih doživljaja – na primjer praznina u stomaku, stiskanje u prsima, lupanje srca, ubrzano disanje ili glavobolja, nemir i potreba za kretanjem. Anksioznost izvjesnog stepena može biti iskustvo koje poznaje svaki čovjek, a koje se odnosi na neizvjesnost usmjerenu prema svakodnevnim životnim situacijama ili nelagodnost od suočavanja sa teškom situacijom. Međutim, to je drugačije od prisustva anksioznog poremećaja. U društvu je anksioznost postala dio kolokvijalnog govora, pri čemu se i najmanji osjećaj nervoze, straha, nelagode u društvu naziva anksioznošću. Takav pristup može da umanji ozbiljnost poremećaja kao takvog, te da učini da se osobe koje imaju anksioznost osjećaju neadekvatno. Imati anksioznost je znatno drugačije od osjećaja nervoze i straha. Osobe koje imaju anksioznost često ne mogu da se suoče sa svakodnevnim aktivnostima, jer su preplavljeni anksioznim mislima i osjećajima. Stanje se može nazvati anksioznim poremećajem kad je anksioznost snažna, dugotrajna i ograničava psihološko i socijalno funkcionisanje.

Kriteriji DSM-5 koji se koriste za dijagnosticiranje Generaliziranog anksioznog poremećaja GAP su sljedeći:

  1. prisutnost prekomjerne anksioznosti i brige o raznim temama, događajima ili aktivnostima. Briga se javlja često, najmanje 6 mjeseci i očito je pretjerana. Prekomjerna zabrinutost znači brinuti čak i kada nema ništa loše ili na način koji je nerazmjeran stvarnom riziku. Zabrinutost može biti praćena traženjem potvrde od drugih.
  2. Zabrinutost se doživljava kao vrlo izazovna za kontrolu. Zabrinutost u odraslima i djeci može se prebaciti s jedne teme u drugu.
  3. Anksioznost i briga su povezana s najmanje tri od sljedećih fizičkih ili kognitivnih simptoma (u djece, samo je jedan simptom nužan za dijagnozu GAP-a):
  • Nervoznost ili nemir
  • Lagano naporno; više umoran nego inače
  • Oštećena koncentracija ili osjećaj kao da se um prazni
  • Razdražljivost (koja može ili ne mora biti vidljiva drugima)
  • Povećana bol u mišićima ili bol
  • Poteškoće u spavanju (zbog problema s usnama ili spavanja, nemira tijekom noći ili nezadovoljavajućeg sna)
  • Mnogi pojedinci s GAP-om također imaju simptome kao što je znojenje, mučnina ili proljev.

Anksioznost, briga ili povezani simptomi otežavaju obavljanje svakodnevnih aktivnosti i odgovornosti. Oni mogu uzrokovati probleme u odnosima, na poslu ili na drugim važnim područjima. Ovi simptomi nisu povezani s bilo kojim drugim medicinskim uvjetima i ne mogu se objasniti učincima tvari, uključujući lijekove na recept, alkohol ili rekreativne lijekove.

Šta je depresija i kako je identificirati?

Depresivni poremećaji su obilježeni tugom koja je dovoljno izražena ili dugotrajna da ometa funkcioniranje te ponekad smanjuje zanimanje ili uživanje u aktivnostima. Depresija uzrokuje spoznajnu, psihomotoričku i druge oblike disfunkcije (npr. slabu koncentraciju, zamor, gubitak spolne želje, poremećaje menstruacije) kao i loše raspoloženje. Česti su istodobno i drugi simptomi psihičkih poremećaja (npr. anksioznost i napadi panike), otežavajući ponekad dijagnozu i liječenje. Osobe s depresivnim poremećajem žale se na tužno raspoloženje, osjećaj nemoći, boli i težine u ekstremitetima, nemaju volje ni za što pa čak ni za aktivnosti koje su im prije pojave depresivnog poremećaja donosile zadovoljstvo. Zbog toga često znaju zanemarivati vanjski izgled i higijenu pa mogu izgledati zapušteno. Imaju izražene smetnje spavanja, poneki ne mogu zaspati, dugo u noć zdvajaju nad sobom, kratko zaspe, a onda se ujutro vrlo rano probude i ne mogu više zaspati. Druge osobe, pak, imaju pretjeranu potrebu za spavanjem.

Postoji niz simptoma koje osoba mora ispunjavati prema DSM-u kako bi se ustanovila dijagnoza depresije. Potrebno je imati prisutno barem 5 simptoma koji traju minimalno dvije sedmice, i jedan od tih 5 simptoma mora biti ili (1) depresivno raspoloženje ili (2) gubitak interesa ili osjećaja zadovoljstva.

Kriteriji DSM-5 koji se koriste za dijagnosticiranje depresije su sljedeći: 

  • Depresivno raspoloženje većinu vremena ili svo vrijeme.
  • Značajan gubitak interesa ili zadovoljstva za sve ili većinu aktivnosti, većinu vremena ili svo vrijeme.
  • Značajan gubitak težine koja nije uzrokovana namjernim pokušajem gubitka kilograma, ili povećanje/gubitak apetita skoro svaki dan.
  • Usporene misli i usporeno kretanje (primjećeno od strane drugih, ne subjektivni osjećaj).
  • Umor i gubitak energije skoro skoro svaki dan.
  • Osjećaj bezvrijednosti ili neprimjeren osjećaj krivnje skoro svaki dan.
  • Umanjena sposobnost razmišljanja i koncentracije ili neodlučnosti, skoro svaki dan.
  • Ponavljajuće misli o smrti, ponavljajuće suicidalne misli bez specifičnog plana ili pokušaj suicida bez plana da se počini samoubistvo.

Većina osoba s depresijom u početku će se javiti svom doktoru porodične medicine, a ne psihijatru, i to pretežno s nekom od somatskih (tjelesnih) pritužbi, a ne radi lošijeg raspoloženja. Popis potencijalnih uzroka depresije velik je i uključuje niz bolesti i poremećaja: od neuroloških stanja, infektivnih bolesti, metaboličkih i endokrinih poremećaja, neoplazma do zloupotrebe i ovisnosti o psihoaktivnim tvarima.

Uz liječenje, simptomi se često povlače. Blaga depresija se može liječiti općom potporom i psihoterapijom. Umjerena do teška depresija se liječi lijekovima, psihoterapijom, a najbolje kombinacijom oba pristupa.

Depresija i anksioznost kod LGBTIQ+ osoba

Istraživanja su pokazala da su LGBTIQ+ osobe u povećanom riziku od pojave simptoma depresije i anksioznosti, siimptomi depresije su 1.5 puta učestaliji kod LGBTIQ+ osoba nego u generalnoj populaciji. Zašto postoji veći rizik da imate simptome depresije ili anksioznosti ako ste LGBTIQ+ osoba? Učestala izloženost specifičnim stresorima, poput diskriminacije i maltretiranja od strane društva može biti jedan od faktora koji utiču na veću podložnost pojavi tih simptoma. Prema modelu manjinskog stresa, kontinuirana izloženost manjina specifičnim stresorima može dovesti do toga da osoba očekuje odbijanje i stigmu od društva, što može da dovede do osjećaja internalizirane homofobije i odbijanja, ali i do povećanog rizika za razvoj nekog oblika patologije (zloupotreba supstanci, depresija, generalizirani anksiozni poremećaj, sudicidalne misli i ponašanja). Dakle, što je sredina ispunjenija predrasudama prema LGBTIQ+  osobama, to su stresori učestaliji i šanse da se razvije neka od navedenih poteškoća veće.

Kako umanjiti stresore i samim time i šanse za razvijanje neke poteškoće?

U istraživanju Kaniuke i sur. (2019), jedna skupina LGBTIQ+ osoba je imala manji rizik od razvoja gore navedenih simptoma, u odnosu na ostale osobe. To su osobe koje osjećaju dobru povezanost sa LGBTIQ+ zajednicom, te imaju osjećaj izgrađenog identiteta i pripadnosti prema zajednici. Takav osjećaj može da smanji osjećaj ugroženosti i stresa kod pripadnika marginaliziranih zajednica. Kako se povezati sa zajednicom? Potražite grupe na internetu, uključite se u volonterski rad LGBTIQ+ udruženja u vašoj zajednici, upoznajte nove ljude, postanite dio nekog društva u kojem su LGBTIQ+ osobe. Ukoliko još uvijek niste outovani i ne osjećate se dovoljno osnaženo da to uradite, pokušajte pogledati neke dokumentarce ili filmove (npr. Paris Is Burning; Before Stonewall: The Making of a Gay and Lesbian Community; Disclosure, Call me by your name; Love, Simon; Boys Don’t Cry), poslušati podcaste (npr. Making Gay History, LGBTQ Nation, LGBTQ&A), pročitati knjige u kojima LBGTIQ+ osobe dijele svoja lična iskustva (npr. Am I Blue? Coming Out from the Silence – Marion D. Bauer, Sister Outsider: Essays and Speeches – Audre Lorde, Stonewall – Martin Duberman), razgovarajte sa osobama od povjerenja.

Pandemija i mentalno zdravlje kod LGBTIQ+ osoba

Mlade LGBTIQ+ osobe, uključujući i one koji su outovani svojoj porodici, mogu biti u veoma ranjivom stanju u toku pandemije. Naročito ugroženi može biti mentalno zdravlje i emocionalno stanje. Mjere zatvaranja u kuće, ograničeno kretanje, online obrazovanje i ostale mjere su natjerale veliki broj mladih da trpe negativno i toksično porodično okruženje. Toksične porodice mogu reflektirati postojeću stigmu iz društva prema mladim LGBTIQ+ osobama, time povećavajući emocionalni stres i aktivirajući potencijalne mentalne poteškoće. Posebno ukoliko u porodičnom prostoru ne postoji dovoljno prostorija za sve članove porodice, pojedinci se mogu osjećati skučeno, ugrožene privatnosti i pod velikim pritiskom. Zabrane kretanja mogu onemogućiti osobama da nastave sa aktivnim životom u LGBTIQ+ zajednici ili ograničiti takvu aktivnost. Ono što možete jeste nastaviti biti povezani online, te potražiti savjete od prijatelja ili stručnog lica.

Ukoliko prepoznate da se nalazite u nekoj od gore navedenih okolnosti ili da razvijate neki simptom depresije ili anksioznosti, potražite psihološku podršku (grupnu ili individualnu). Podršku možete potražiti na stranici http://www.okvir.org/vrsnjacko-savjetovanje-za-kvir-osobe/

Literatura:

  • American Psychiatric Association,  (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (DSM-IV).
  • Gato, J., Barrientos, J., Tasker, F., Miscioscia, M., Cerqueira-Santos, E., Malmquist, A., … & Wurm, M. (2021). Psychosocial effects of the COVID-19 pandemic and mental health among LGBTQ+ young adults: a cross-cultural comparison across six nations. Journal of homosexuality, 1-19.
  • Ivančević, Ž., Rumboldt, Z., Bergovec, M., & Silobrčić, V. (2000). MSD-priručnik dijagnostike i terapije.
  • Kaniuka, A., Pugh, K. C., Jordan, M., Brooks, B., Dodd, J., Mann, A. K., … & Hirsch, J. K. (2019). Stigma and suicide risk among the LGBTQ population: Are anxiety and depression to blame and can connectedness to the LGBTQ community help?. Journal of Gay & Lesbian Mental Health23(2), 205-220.
  • Karlović, D. (2017). Clinical Characteristics and Diagnosis of Depression. Medicus26(2 Psihijatrija danas), 161-0.
  • Vodič za praktičan rad ljekara

Biti dijelom istorije i dio Bh. povorke ponosa jedno je od mojih najvažnijih iskustava

Biti dijelom istorije i dio Bh. povorke ponosa jedno je od mojih najvažnijih iskustava

Biti dijelom istorije i dio Bh. povorke ponosa jedno je od mojih najvažnijih iskustava

Kristina Ljevak, novinarka, urednica i aktivistica za ljudska prava piše o svojim razlozima podrške LGBTI zajednici u BiH, prisjećajući se nekoliko ključnih događaja iz prošlosti bh. LGBTI aktivizma kojima je lično svjedočila.

Najčešće lične izbore bilo koje vrste doživljavam kao nešto što se podrazumijeva, te mi je zbog toga neobično pisati o vlastitom LGBT aktivizmu. Vjerujem da se rađamo s osjećajem za pravdu, jer kako bismo drugačije objasnili izostanak tog osjećaja kod nekih ljudi. Moj osjećaj za pravdu odveo me je, između ostalog, među ljude koji se još uvijek bore za elementarna prava. Iako sam uvijek podržavala LGBT osobe i kao novinarka izvještavala o skromnim aktivnostima vezanim za promociju prava LGBT osoba, ključni događaj u ličnoj aktivističkoj prošlosti poklopio se s ključnim događajem u kolektivnom bosanskohercegovačkom aktivističkom iskustvu, s prvim Sarajevo Queer Festivalom.

Ako smo nekada imali/e iluzije o bh. društvu kao tolerantnom, ti mučni septembarski dani 2008. godine sve su ih srušili.

Sreća je pa postoje medijske arhive i sačuvani zapisi o doslovnim pozivima na linč organizatorica festivala jer bismo u suprotnom pomislili da smo sve to sanjali/e, da je bilo nemoguće u 21. vijeku izgovoriti sve ono što se govorilo, a protiv nekoliko umjetničkih događaja sa queer predznakom. Uz Ramazan doduše. Kao univerzalni argument za sve u sekularnoj državi.

Dan nakon otvaranja festivala i fizičkih napada na učesnike/ce događaja našla sam se u Mediacentru i iskoristila mogućnost da ostanem s gostima i gošćama festivala, nakon što su novinari/ke napustili prostor poslije održane press konferencije na kojoj je saopšteno da se festival ne može nastaviti.

Priče koje sam čula o traumama iz prethodne noći ali i o onima koje su se godinama skupljale kod LGBT osoba tog prvog postfestivalskog dana učinile su da moje uvjerenje o nužnosti podrške njima ostane nepromijenjeno.

Nisam željela prihvatiti svijet u kojem se svaka informacija o heteroseksualnom paru i njihovom potomstvu s radošću ispraća – od „prošenja“ do dojenja, dok se o istospolnim ljubavima govori šapatom, ako se uopšte spominju, a još uvijek nemaju ni jedno od sijaset podrazumijevajućih prava u kojima uživaju hetero zajednice.

Nisam željela svojim nečinjenjem podržavati dvostruku diskriminaciju kroz koju prolaze lezbejke, zbog toga što su i žene i osobe istospolne seksualne orijentacije. Nisam željela tolerisati ponašanje prema gay osobama. Bilo mi je neprihvatljivo podozrenje prema biseksualcima/kama jer „kako to može“, kako može išta van heteronormativnosti… Nisam mogla posmatrati svijet prepreka i gotovo nikakve podrške trans osobama kojima je nekada bilo teže podnositi birokratiju ove zemlje nego hormonske promjene tokom zahtjevnih procesa tranzicije kada se za nju odluče.

I dalje sumnjam da je iko od nas učinio mnogo i da su naši glasovi uspjeli nadjačati buku netolerancije, jer dok ovo pišem pitam se koliko ljudi uopšte razumije to što je napisano.  

Do specifičnih profesionalnih promjena u mom životu, onih koje nazivam najkraćim menadžerskim iskustvom u istoriji menadžmenta, nikada nisam imala problema zbog svog LGBT aktivizma, ako pod problemima podrazumijevamo negativne komentare našeg okruženja.

Imala sam sreću pa sam posjetu prvom Sarajevo Queer Festivalu završila bez fizičkih povreda.

Takođe sam bila među desetak sretnica koje su se jedna preko druge nagurale u slučajno pronađenu premalu ostavu kina Kriterion kada su nas napali maskirni napadači tokom održavanja festivala Merlinka.

Najbliži nikada moje izbore nisu dovodili u pitanje, možda i zbog toga što su mahom bili atipični, pa ko bi sve stigao, ali nikada se nije preispitivala moja podrška LGBT osobama.

Aktivizam koji mi je donio toliko zadovoljstva i privilegiju susreta s izuzetnim ljudima naučio me je i da je u ovom društvu moguće nekoga diskreditovati samo zbog toga što podržava LGBT osobe. To je bio jedan od ključnih razloga protivljenju izbora mene kao vršiteljice dužnosti direktorice Televizije Kantona Sarajevo. Duže traje pisanje funkcije nego što mi je trajao mandat. A trajao je šest mjeseci, na čijem početku sam učestvovala u video kampanji podrške organizaciji prve Bh. povorke ponosa.

Kraj mandata koincidirao je s njenim održavanjem zahvaljujući čemu je televizija kojom sam privremeno rukovodila uživo prenosila ovaj događaj. U menadžment se ulazi s menadžerskim a ne aktivističkim ambicijama, ali ja zbog vlastitih nisam zažalila. Biti dijelom istorije i biti uopšte dio povorke 8. septembra 2019. godine jedno je od mojih najvažnijih iskustava.

Kristina Ljevak


Kristina Ljevak, privatna arhiva
 
Blog je nastao uz podršku Programa podrške zaštiti ljudskih prava USAID/INSPIRE. Blog je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj bloga isključiva je odgovornost Omladinskog magazina ‘Karike’ i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Aseksualnost – moja lična priča

Aseksualnost – moja lična priča

Aseksualnost – moja lična priča

Šta kada te niko ne privlači seksualno, ali i dalje imaš potrebu za romantičnim odnosom?

Oduvijek sam bila takoreći romantična duša. U ćošku učionice pisala bih pjesme o svojim simpatijama i pokušavala pridobiti njihovo prijateljstvo pomažući im da urade zadaću. Sve je bilo idealno u tom mom svijetu, dok me jednu večer tadašnja najbolja drugarica nije pozvala u grad. Naravno, priključilo se još nekoliko djevojaka iz iste škole, ali sve smo bile ista generacija, početak drugog razreda srednje škole. Ta večer će mi ostati urezana dobro u sjećanje jer tada sam po prvi put pomislila da nešto sa mnom nije u redu.

Dobar frajer koji je upravo prošao

Prolazeći kroz grad, djevojkama oko mene bi momci odvlačili pažnju te bi započinjale temu o „dobrom frajeru“ koji je upravo prošao. Nekoliko puta sam ih upitala na kojeg dobrog frajera one zaista misle, jer u moru ljudi na čaršiji meni su svi izgledali isto. Uz podsmijeh, upitale bi me da li se šalim s njima i da li zaista ne vidim kako je dobro izgledao. Pa da ne izgledaju svi isto, i da me možda uputite, možda bih i vidjela kako izgleda – pomislila sam nekoliko puta u sebi.

Bez obzira koja od nas je u tom trenutku imala riječ, bivala bi grubo prekinuta jer ništa očito nije bilo bitnije od pogleda nekog stranca. Moja tada najbolja drugarica mi je prstom pokazala na jednog momka i opisala ga kao dobrog, a ja sam postavila to presudno pitanje: „A po čemu je dobar? Što ga čini dobrim?“ Nije znala objasniti, a ja nisam prihvatila objašnjenje. „Pa pogledaj ga samo“ – rekla je. Vidim ga, imam oči, ali reci mi što je dobro na njemu? Kako si došla do zaključka?

Vratila sam se kući s glavoboljom jer nisam navikla da ne razumijem obične koncepte koje očito svi oko mene razumiju. Što nije u redu sa mnom?

Narednih mjeseci izbjegavala sam grupne izlaske. Jedini izlazak je bio u kino, gdje se u miru gleda film i onda ide kući. Taj koncept makar razumijem.

Nastavila sam da živim u svom svijetu, da pišem pjesme o simpatijama, a onda sam na kraju trećeg razreda srednje škole ušla u svoju prvu vezu. Pisao je poeziju baš kao i ja, a najdraži čaj mu je bio crni čaj s mlijekom, baš kao i meni. Nedugo nakon našeg prvog susreta desio se moj prvi poljubac. Ali nije bio čaroban, nije bilo vatrometa, čak je bilo obrnuto. Imala sam osjećaj da sam poljubila zid. Što nije u redu sa mnom? Znam da imam duboka osjećanja prema njemu, zašto onda nema leptirića?

Intima bez seksa

Svaki put kada bi pokrenuo razgovor o seksu, ja sam osjećala odbojnost prema samom činu, ali i pomisli. Ali čekaj, zar ne želiš tu vrstu intime ako prema nekome gajiš duboka osjećanja? Što nije u redu sa mnom?

Toliko sam pitanja imala, a niti jedan odgovor. Nisam se mogla povjeriti roditeljima jer to bi iziskivalo dosta nelagode zbog pokretanja „tabu“ tema. Kao osobe odgojene u konzervativnim porodicama, sami su imali iste vrijednosti. Ostala sam sama.

A onda, jedan dan sam sasvim slučajno na internetu naišla na video koji govori o aseksualnim osobama i njihovim iskustvima. Po prvi put mogla sam se poistovjetiti i po prvi put sam odškrinula vrata koja su vodila k tome da krenem u otkrivanje svoje seksualne orijentacije. Prije toga, okružena konzervativnim mišljenjima, homofobijom, nisam se osjećala sigurnom sa svojim mislima. Jer „to“ je nešto o čemu se ne razmišlja, „to“ je nešto što se zna i nema drugog oblika. Tako izgleda kada se odrasta u heteronormativnom društvu.

Ja sam A u akronimu LGBTIQA+

Nije bilo sumnje, ja sam osoba koja ne osjeća seksualnu privlačnost ni prema kojem rodu ili spolu. Ja sam „A“ u akronimu. Za mene je to uvijek značilo odsustvo seksualne privlačnosti prema drugim osobama i odsustvo same želje i potrebe da s osobama, ma koliko bila bliska s njima, ostvarim seksualni odnos.

 

Mislila sam da sam dobila sve odgovore, ali, u stvari, odgovorivši na jedno pitanje, postavila sam još mnogo njih. Upoznala sam sebe i shvatila da seksualna privlačnost nije jedini bitan faktor u ostvarivanju intimnih odnosa. Shvatila sam da postoji novi pojam – romantična privlačnost, i da sam ja u stvari panromantična osoba. Ukratko, to bi značilo da osjećam potrebu da razvijem emocionalnu i romantičnu povezanost i vezu s osobama neovisno od njihovog spola ili roda.

Na početku sam ponosno govorila o svojoj seksualnoj orijentaciji, ali nakon izjava poput „I ja sam mislio da sam aseksualan prije nego sam shvatio da sam gay“ ili „Nisi samo pronašla pravu osobu, to ti je samo faza“, prestala sam govoriti otvoreno o svom iskustvu. Počela sam da se osjećam usamljeno, jer nikada u svojoj okolini nisam upoznala drugu aseksualnu osobu. Često me neki nisu ni shvaćali ozbiljno, poistovjećujući svoj celibat s mojom seksualnom orijentacijom.

Samoća je teška

Zar planiraš biti sama čitav život? Samoća je teška. Ovu prvu rečenicu sam čula nebrojeno puta i frustrira me do same srži. Nisam bivala iritirana zbog nerazumijevanja nego zbog umanjenja značaja iskustvu koje je itekako validno.

Čak i danas, nakon toliko godina, imam problem da otvoreno govorim o činjenici da sam aseksualna. Ne zbog srama nego zbog stigme koja dolazi s tom riječi. Zbog konstantnih pitanja, zaključaka i potrebe da objašnjavam.

Ali učim, svakim danom, kako da se nosim s nepotrebnim komentarima i predrasudama koje s njima dolaze, nadajući se da ću upoznati i sresti osobe koje su kao i ja.

 
Blog je nastao uz podršku Programa podrške zaštiti ljudskih prava USAID/INSPIRE. Blog je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj bloga isključiva je odgovornost Omladinskog magazina ‘Karike’ i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

 

Kad četiri zida postaju četiri strane svijeta – rezultati kvir umjetničkog konkursa

Kad četiri zida postaju četiri strane svijeta – rezultati kvir umjetničkog konkursa

Kad četiri zida postaju četiri strane svijeta – rezultati kvir umjetničkog konkursa

Pročitajte ko su nagrađeni i nagrađene na našem konkursu „Kad četiri zida postaju četiri strane svijeta“ te obrazloženje članova i članica žirija.

Najbolja kratka priča

Žiri za najbolju kratku priču u sastavu: Lamija Begagić – književnica, Anes Osmić – glavni i odgovorni urednik Omladinskog magazina Karike te Azra Azar Čaušević – predstavnica/k partnerske organizacije Okvir, nakon pomnog čitanja svih odabranih priča za takmičenje i diskusije, uzevši u obzir i glasove publike, donio je sljedeću odluku.

Prva nagrada dodjeljuje se priči Tvoje ruke Ivone Grgić koja je pored prvog mjesta žirija osvojila i najveći broj bodova čitatelja i čitateljica. Žiri je svjestan da bodovi publike ne moraju nužno odražavati i kvalitet određenog umjetničkog djela te da se glasovi publike mogu više povezati sa socijalnim kapitalom kojeg učesnici/e imaju na društvenim mrežama. Ipak, u slučaju Ivonine priče, odluku o prvom mjestu dijele i žiri i publika. Razlog zbog čega je žiri ocijenio Ivoninu priču s najviše bodova krije se u samom jeziku priče. Priča jezički odlično oslikava bh. mentalitet i duh jednog naroda. Pored toga što je stilski vješto izvedena, kvaliteti ove priče su i humor te rušenje rodnih i iznevjeravanje heteropatrijarhalnih očekivanja.

I u slučaju drugonagrađene priče, žiri i publika dijele mišljenje. Drugo mjesto pripalo je B. B. za priču Peti zid. Priča je, također, stilski i jezički dobro izvedena te na odličan način dočarava unutrašnju dramu i borbu (samo)prihvatanja. Onome što je unutrašnja dilema brojnih LGBTIQ+ osoba, ali isto tako i drugih ljudi, autor je pristupio jako zrelo uvidjevši da smo mi sami sebi najveća prepreka i peti zid kojeg trebamo prevazići.

Kada je u pitanju treće mjesto, odluka žirija i publike nije se poklopila. Na trećem mjestu po ocjeni žirija nalazi se priča Snovi koje (ne) sanjamo autora/ice pod pseudonimom Arijan, dok po mišljenju publike treće mjesto dijele priče Nermine Subašić i Fedora Marjanovića. Konačnim zbrajanjem svih bodova i publike i žirija, što smo uradili za svaku priču, treće mjesto pripalo je priči Crno pismo Fedora MarjanovićaPriča ima sjajnu karakterizaciju likova, jako pitku priču i djelomični efekat iznevjerenog očekivanja s elementima krimi-zapleta: iza svega topla, nježna, jednostavna, a dosta i društveno angažirana, ne samo kada je u pitanju seksualna orijentacija, već i klasa.

Žiri posebno ističe i pohvaljuje priču Snovi koje (ne) sanjamo autora/ice pod pseudonimom Arijan te K. Z. za priču Snovi koje (ne) sanjamo.

Najbolja fotografija

Žiri u sastavu Imrana Kapetanović – fotografkinja, Anes Osmić – glavni i odgovorni urednik Omladinskog magazina Karike te Belma Šteta – predstavnica partnerske organizacije Okvir prilikom odabira najboljih fotografija vodio se sljedećim kriterijima: koliko se fotografija uklapa u korektne tehničke okvire, kako funkcioniše kroz izražajna sredstva te šta se samom fotografijom komunicira.

Žiri i publika dijele mišljenje u vezi samo jedne fotografije – Odraz djetinjstva, čiji je autor/ica Aqueer. Prema ocjenama žirija ova fotografija je dobila najviše bodova, dok je prema mišljenju publike na trećem mjestu. Ipak, zbrajanjem svih bodova ovoj fotografiji pripalo je prvo mjesto i prva nagrada. Žiri je u ovoj fotografiji prepoznao dvostruko vođenje života, što je vrlo često iskustvo velikog broja LGBTIQ+ osoba, ali i brojnih drugih ljudi. Značenje fotografije je također višeslojno i može se odnositi kako na pitanje roda, tako i na pitanje seksualne orijentacije.

Drugo mjesto pripalo je Nadiri Ćuruliji za fotografiju Želja 3. Žiri je u ovoj fotografiji prepoznao slavljenje vlastite prihvaćenosti i prvog takvog rođendana što simbolizira jedna svjećica na torti.

Treće mjesto pripalo je fotografiji koja je od strane publike osvojila najviše bodova, dok od strane žirija nije osvojila niti jedan bod. Ipak, zbrajanjem svih bodova treća nagrada i treće mjesto pripada fotografiji Alšide Klanco Ogledalo.

Žiri posebno pohvaljuje fotografije Enigme Mesec i sunce 1 2.

U konačnici, zahvaljujemo se svim autorima i autoricama koji su poslali/e svoje radove te publici koja je čitala priče, lajkala fotografije te bodrila i navijala za svoje favorite/kinje.