Kvir kalendar 2017 – Za slobodu i ljubav!

Kvir kalendar 2017 – Za slobodu i ljubav!

Udruženje Okvir zajedno i TANKA / Tuzlanska alijansa nezavisnih kvir aktivistkinja su napravilei svoj prvi kvir kalendar 2017 / Za ljubav i slobodu! Kalendar je podržan od strane LUSH LOVE Fund-a. Ovim kalendarom želimo predstaviti razne identitete iz zajednice, doprinijeti i predstaviti naš rad u polju kvir kulture, te promovisati kvir feminističke poruke, dizajn odjeće i direktno uključivanje LGBT*IQA zajednice u proces, kroz fotografiju i video produkciju. Fotografije i video produkciju je radio Damir Prljača, a dizajn odjeće kvir aktivistička grupa TANKA  sa odlicnim feministickim porukama koje su dale jos jedan pecat posebnosti kalendaru. KONCEPT design grupa je osmislila grafičko rjesenje i vizuelni identitet kalendara. Prva promocija kalendara se održala 28.11.2016. godine u prostorijama Art kina Kriterion u Sarajevu, a druga promocija je održana u Banja Luci 27.12.2016. godine. Promocije su bile multimedijalne,te je predstavljena izložba fotografija koje su nastale kroz fotošuting za kalendar, kao i video editorijal koji prikazuje kako je sve izgledalo u procesu izrade. U sklopu promocije održan je i drag performans dreg kraljica Xenye Chameleonowich, Hurem i Geishe, a cijeli event je popraćen muzikom Erocki program. Ove, 2017 godine, kao TANKA i Okvir pozivamo sve na početak, nastavak i mogućnost otpora i drugarstva kroz kreativno stvaranje i političko djelovanje za jednakost i nadu svih nas koje smo ujedinjenei kroz ljubav, solidarnost i odgovornost.

  • Umjetnost
  • Kvir kultura
  • Dizajn
  • Video produkcija

295… / autor: Isić Liam

295… / autor: Isić Liam

20. novembar je Međunarodni dan sjećanja na žrtve transfobije. Ove godine je zabilježeno 295 slučajeva ubijenih trans* osoba, ali taj broj nikad nije konačan, niti će biti sve dok se aktivno ne uključimo u borbu protiv rodno motiviranog nasilja. 295 nije samo broj, nego je dvjesta devedset i pet prisilno ugašenih života, dvjesta devedeset i pet razloga zašto da se borimo za prava trans* osoba, dvjesta devedeset i pet pokazatelja neosviještenosti, i dvjesta devedeset i pet koraka unazad u stvaranju liberalnog društva i borbe protiv nasilja i mržnje.

295…

Broj kao simbol napretka predstavlja
Stanje satisfakcije zbog brojnosti uspjeha
Koja stvara osjećaj produktivnosti,
Osjećaj rasta, i nestatičnosti

Broj je i simbol neuspjeha
Kojeg pokušavamo zataškati
Teorijama o statistici, sredstvima,
I cilju

Kontradiktornost brojnosti
Uspjeha i neuspjeha
Uzlazna putanja ili kružni tok?

Od čovjekolikog majmuna
Do majmunolikog čovjeka
Racio izbačen iz brzine
Višestoljetni status quo

Koliko je stvoreno
Toliko je uništeno
Koliko smo udahnuli kroz nos
Toliko smo izdahnuli kroz usta

Deset koraka naprijed
Deset nazad
Po Meši je to
Mučno tavorenje na Zemlji
A pod zemljom milioni

Zbog čega?

Zbog napretka?
Zbog homo sapiensa
na tronu tačke
iz koje je krenuo

BROŠURA Forum teatar: direktna akcija! Sada i ovdje!

BROŠURA Forum teatar: direktna akcija! Sada i ovdje!

3Brošura Forum teatar: Direktna akcija! Sada i ovdje! koja je pred vama predstavlja edukativni osvrt na primjenu Forum teatra kojeg smo koristile/i za osnaživanje LGBT*IQA osoba i vidljivost LGBT*IQA kulture u BiH. Forum teatar u BiH se nikada nije koristio isključivo za rad sa LGBT*IQA osobama. Ova brošura obuhvata naš cijeli iskustveni proces rada kroz 5 Forum teatar radionica i teorijski pregled metoda Teatra potlačenih, tj. Forum teatra kojeg smo koristile/i kroz projekat “Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobode“. Jedan od ciljeva brošure je i dokumentovanje procesa rada, sa akcentom na specifičnosti teatar-forumskog rada sa LGBT*IQA osobama. S obzirom da je cjelokupni projekat pionirska inicijativa, smatramo važnim mapiranje specifičnosti problematike, pitanja i potreba kvir osoba kroz prizmu društveno angažiranog teatra. Kroz distribuciju ove štampane brošure, kao i DVD-a sa dokumentarnim filmom želimo informisati teatarske grupe, aktivističku zajednicu i šire društvo o mogućnostima koje pružaju tehnike Teatar foruma. Za grafički dizajn brošure je zaslužna KONCEPT DESIGN grupa, kao i za kreativnu grafičku pripremu svih promotivnih materijala.

Brošuru (pdf) Forum teatar: Direktna akcija! Sada i ovdje!  možete preuzeti OVDJE. Ako želite svoj primjerak printane verzije brošure kao i  DVD dokumentarca o cijelom procesu- navratite u Okvir ili nam se javite da vam pošaljemo.

Aktivistički pristup metodama pozorišta je za nas bio kako motivacija, tako i izazov. Vodile/i smo se željom da Forum teatar upotrebimo kao kreativan i snažan politički alat kojim se transformišu iskustva nasilja, diskriminacije i opresije nad LGBT*IQA osobama, te da se međusobno povežemo, podijelimo naša svakodnevna iskustva i gradimo međusobno razumijevanje i solidarnost. Naša forum teatar predstava “TO” je nastala kao proizvod radionica i rada sa trenerima Demirom Mekićem i Anom Isaković. Grupa od nas dvadesetak iz cijele BiH učestvovala je u kreativnom procesu stvaranja FT predstave koju smo premijerno prikazale/i 12.02.2016. godine u prepunoj sali Art kina Kriterion u Sarajevu. Između ostalog, željele/i smo ukazati na nedovoljnu prisutnost kvir kulture i umjetnosti u javnom prostoru i doprinijeti povećanju njene vidljivosti kroz afirmaciju i promociju kvir stvaralaštva. Naša inicijativa i rad su takođe doprinijeli da se potrebe LGBT*IQA zajednice prepoznaju i osjete kroz jedan lijep, inovativan i inspirativan način, te smo uspostavile/i temelj za dalji rad i afirmaciju teatarskih tehnika kao alata za društvenu promjenu iz pozicije LGBT*IQA osoba. Nadamo se da će biti prepoznat kao koristan i snažan alat za sve one koje/i se odluče na slično kreativno putovanje osvajanja slobode, građenja vidljivosti i transformativnu moć ljubavi!

Realizacija projekta Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobode je omogućena uz podršku Ambasade Kraljevine Norveške u BiH.

logo_norw-emb

PREUZMITE BROŠURU OVDJE

Brošura o primjeni Forum teatra za osnaživanje LGBT*IQA osoba i vidljivost LGBT*IQA ljudskih prava, kulture i identiteta u BiH. Forum teatar – Direktna akcija – sada i ovdje!

Posebno hvala osoblju ambasade Norveške na ukazanom povjerenju i podršci za vrijeme trajanja našeg projekta. Od srca želimo da se zahvalimo Demiru Mekiću i Ani Isaković, na vašem višemjesečnom radu, strpljenju, vjeri i kreativnoj energiji!  Želimo da se najtoplije zahvalimo svima koje/i su doprinijele/i kreiranju ove brošure i DVD-a, posebno Danilu Jovanoviću, Ivi Marković, Berini Džemailović i KONCEPT DESIGN grupi. Hvala svima koje/i smo učestvovale/i u pojedinačnom i našem kreativnom putovanju, istraživanju i rastu kroz ovaj projekat.

Puste ceste, autor: Dino

Puste ceste, autor: Dino

AUTOR: Dino

PUSTE CESTE

Stajao sam na cesti, čekajući nešto za što sam mislio da je neslana šala. Bio sam ustrajan, međutim ništa se nije dešavalo. Nije ga bilo. U jednu ruku, nisam se mnogo začudio, ono što sam očekivao bilo je previše. Skoro pa i nemoguće. Ali nadao sam se nečemu lijepom, onome što me ispunjavalo dugo vremena. Ništa. Okrenuo sam se i krenuo kada sam iza sebe začuo povike.

”Čekaj. Tu sam.” – stvorio se iza mene.

”Ah. Došao si.” – uzdahnuh, dok mi je srce lupalo prekidajući moje udisaje.

”Dugo sam te posmatrao iz one zgrade, vidio sam nešto u tvom pogledu. Tugu. Razočaranost.” – tužno je uzdahnuo, a ja nisam mogao vjerovati svojim ušima da te riječi izlaze iz njegovih usta. Poznavao sam samo jednu njegovu stranu, i to onu praznoglavu, neozbiljnu. Ove riječi su me zaprepastile.

”I nisam mogao da odem ostavljajući te ovdje.” – dotaknuo je moj obraz, blago ga štipnuvši. Nasmiješih se. Gledao je u mene crnim očima, probadajući me. Strašna trema me uhvatila, sav sam drhtao, i nisam mogao ništa da prozborim. Njegove oči su i dalje lutale po mom tijelu, po mojem licu, vratu, a onda i niže, brzo je vraćao pogled na moje zabezeknute oči, koje su bile širom razrogačene, dok sam ja hvatao dah.

”U pravu sam?” – upitah ga. On je šutio i smiješio se. Nisam htio ponavljati pitanje. Polako smo šetali. Govorio je o običnim stvarima, o školi, raspitivao se za mene, moje roditelje, a ja sam odgovarao kratkim odgovorima. Da. Ne. Ooo, da. Ma ne. Klimao je glavom, smiješio se stalno, njegovi blistavi zubi su se stalno pokazivali, usne su mu bile ispucale od vrućine, pogled mu se stalno vraćao na mene, iako nisam gledao u njega, primjećivao sam to krajičkom oka. Nisam bio više siguran ni u šta. Samo sam čekao da mi da odgovor na ono pitanje koje sam mu prvo postavio, i iako sam osjećao da znam odgovor, istovremeno sam bio uzbuđen, sa strašnom željom da ga uhvatim za ruku i poljubim tu, nasred ulice, ali i totalno isprepadan mišlju da će mi na kraju reći nešto što će me slomiti. Skrenuli smo na staro šetalište pored rijeke.

Nikoga nije bilo, osvrnuo se nekoliko puta, mrak je već padao i ulične svjetiljke su već bljeskale, pokušavajući da se zažare i osvijetle nam put. Srećom, nisu uspijevale, jer niko nije trebao vidjeti poljubac koji je uslijedio i koji je značio sve. Njegove mekane, ispucale usne su se spojile s mojima, jezikom sam ih pokvasio, opuštao se, usne su mu drhtale i nisam mogao a da ne prodrem jezikom i ne osjetim toplotu njegovog jezika koji je žudno tražio moj, njegovi grubi obrazi su se grčili pod mojim dodirima. Milovao sam ga po crnoj raščupanoj kosi. Osjećao sam drhtaje u našim tijelima, dok je tama sve više prekrivala tamne obrise stabala, klupa i starih metalnih ograda. Vjetar puhnu. Mi nastavismo šetnju. Prsti su nam se sklopili u čvrstu vezu. Šetali smo praveći male korake. Škakiljali smo jedan drugog, ljubili se i glasno pričali, smijali se promuklim glasovima, a onda skrenusmo s staze, i legosmo na tamnozelenu travu koja se povijala pod nama. Gledali smo se pogledima što su se sudarali u silnim emocijama. Još nisam mogao vjerovati da se to upravo meni dešava. Da li sam ga osvojio, to još nisam znao. Ali znao sam da bi ovo mogao biti početak nečeg ljepšeg. Sve te misli su mi prolazile kroz glavu dok je ležao na mojim prsima, tiho govoreći pogledima jedan drugome šta osjećamo.

U naletu mladalačkih hormona zagrlismo se, priljubljeni jedan uz drugog. Zavrnuo sam njegovu tanku košulju, jezikom sam istraživao njegova ravna, mišićava pleća. Prelazio je toplim dlanom preko mog tijela koje se polako opuštalo, dozvoljavajući nekoj čudnoj magiji da struji kroz mene. Vjetar još jače zapuha, noseći hladnoću na svojim nevidljivim krilima. Zadrhtah, primjetio je to, pa smo brzo ustali, smijući se, i nakon svakog pokreta naše usne su se doticale, glasno odjeknuvši u tišini. Poljubili smo se još jednom, strasno i zaljubljeno, a onda smo krenuli svojim putem, rastajući se na mostu, iznad vihora rijeke. Dugo nisam mogao spavati, razmišljajući  o njemu, o njegovim usnama, o njegovoj mladoj, ali ogrubjeloj koži. Još uvijek sam u nozdrvama osjećao muški miris znoja i parfema. Opuštao me i dovodio do ludila, istovremeno.

Početak, autor: Dino

Početak, autor: Dino

Autor: Dino

POČETAK

U školi je bilo preteško, i osjećao sam se tako zgužvano i jadno da sam cijeli dan proveo krijući se, praveći se zaposlen, ne smijući ga pogledati u oči, iako sam ga posmatrao čim bih ugrabio trenutak da me ne gleda, a kada bi mi se i obratio, zbunio bih se kao kakav idiot.

”Gledaj u nešto drugo, katkad, vrat će ti se iskriviti!” – tihi glas me prenu iz sanjarenja. Mirela je stajala iza mene posmatrajući  svaki moj pokret.

”Molim?” – zaprepastio sam se. Nadao sam se da sam pogrešno čuo. Međutim, nisam.

”Kako vam je to uspjelo? Ti i On. Neka vam je sretno!” – reče ona s nekim čudnim ushićenjem.

”Jesi to mogla kako glasnije reći? I otkud ti to?” – došapnuh joj, dajući joj do znanja da mora biti tiša.

”Vidim tvoj pogled na njemu. Ne prestaješ buljiti. Ne mogu da vjerujem.” – ponovi ona ushićeno, kao da je saznala nešto očaravajuće. Tako se to meni baš i nije činilo.

”Ne laži, ne buljim, samo posmatram. Hajde, reći ću ti sve, samo me nemoj peglati. I budi tiha.” – rekoh joj, i mi izađosmo iz razreda. Odvedoh  je na kraj hodnika, sjedosmo na štok prozora, primaknuh joj se i tiho počeh pričati. Iako nisam imao potrebe da joj pričam o tome, jer to je trebala biti tajna, ja sam morao to sa nekim podijeliti.

”Jučer, on mi je rekao da se nađemo, da provjeri teorije koje su kružile školom. Prvo, ja sam bio zatečen, mislio sam ono, testira me, da vidi šta ću reći, ili da me napravi budalom, ili se samo zajebava, na kraju krajeva, što mi ne bi smetalo. Pa sam došao na sastanak i dugo ga čekao. Mislim, da je kasnio godinu, ne bi me čudilo. Ništa od toga ne bi bilo. Samo da me nasamari…” – rekoh.

”I da li je došao?” – upita Mirela tiho, klateći nogama.

”Jeste. Prošetali smo se malo, i kada sam upitao za svrhu sastanka, on me poljubi. Dobro, nije baš odmah, malo je otezao, valjda dok me nije odveo do šetališta…” – ušutio sam, čekajući njenu reakciju. Ona me samo gledala, ne trepćući, čekajući nastavak priče. Izraz lica joj je bio beskrajno smiješan.

”…Nikad nisam osjetio ništa ljepše. Nikad do sad. Ništa slično.” – uzdahnuh uzbuđeno, susprežući se od smijeha. ”I šta je bilo dalje? Nije se valjda na tom završilo?” – bila je nesnosno znatiželjna, a ja sam joj popuštao. Volio sam se sjećati svih trenutaka koji su bili iole povezani sa njim. ”Pa naravno da nije. Dugo smo hodali, zezali se i ljubili, a onda me on povuče u stranu, i padosmo na travu. I tu sam doživio nešto najljepše u svom životu. I tako dalje…” – savršeno poznat glas me prekinu u mojim sjećanjima koja su bila tako živa da sam u priči osjećao da sam na kratko, opet tamo, na onom zabačenom, lijepom mjestu.

”I tako dalje, ha?” – stajao je pred nama sa svojim lijepim zubima, otkrivenim smiješkom njegovih usana što su nekoć bile tako blizu. ”I tako dalje…” – ponovo sam se zbunio. ” Hajde da popričamo.” – reče on, a Mirela ustade i poljubi nas obojicu u obraz, nekako značajno se zadrža kod njegovog obraza, pa ode. Ispratih je pogledom, a onda ga ponovo pogledah u oči.

”Reci.”

”Želim da budem s nekim ko će me voljeti, ko će biti tu za mene uvijek…”

”Ja bih bio tu. Ali da li ti mene želiš?” – prekinuh ga. Nisam smio dozvoliti da nastavi.

”Ja tebe ne želim. Nakon onoga što nam se desilo, potreban si mi. Koliko i hrana i voda.” – rekao je tiho. ”Mogu li te zagrliti?” – ja upitah tiho. On pruži ruke ka meni. Zagrlismo se i na kratko ostasmo u tom položaju. U tim trenucima nisam ni o čemu mislio, sem o njegovom mirisu i toplini njegovog tijela. I smiješio bih se, neprestano. Sreća je počela rano da obuhvata naša srca. I to se dalo primijetiti.

FOTO: WAITHAMAI, Holding hands, FLICKR, CC BY 2.0

O poeziji i stvaranju: intervju sa Nerom i Ismirom

O poeziji i stvaranju: intervju sa Nerom i Ismirom

Prenosimo vam topli razgovor sa našim prijateljem i prijateljicom – Ismirom i Nerom, kojei su na večeri kvir poezije u Okviru  podijelilei sa svima svoje stihove. U intervju koji smo pripremili – čitajte o transformacijama naše autorke i autora kroz književnost, o propitivanjima i umjetničkim promišljanjima, o spoznajama i doživljajima uspjeha.

Šuškanje papira i sve tiše kuckanje čaša najavljuje i prvo čitanje kvir stihova. Nas petnaest, poezijom okupljeni, utihnusmo kad poteče i prva pjesma koja je sa sobom donijela bujicu nježnih emocija, inspiracije, ali i svijest o potrebama koje imamo. Duboki uzdisaji i nijemo klimanje glavom potvrđivali su težinu pročitanih riječi, a svaka slijedeća izrečena misao na sebi svojstven način označavala je trenutak naše kreativne razmjene. Pričalei smo o kanalisanju iskustva kroz poeziju, razlikama i razlozima označavanja poezije aktivističkom, kvir, zacjeljujućom… Dok su nanizane strofe jačale našu povezanost, na licima prisutnih igrali su osmjesi podrške i solidarnosti. Čarolija poezije otvorila je vrata slobodnog prostora za razgovor, nove ideje i u konačnici, nove pjesme, koje će obilježiti neke buduće momente. Time je i organizovano veče poezije bilo živo zajedničko promišljanje, povezivanje, kreativna razmjena i u konačnici – označilo je otvaranje slobodnog prostora za dijeljenje autorskog stvaralaštva naših drugova i drugarica.

Okvir: Kada i gdje je počeo vaš interes za književnost?

Ismir: Hmm, interes sa književnošću javio se kada sam još bio prvačić, pa je vremenom utihnuo, i onda se opet aktivirao na prvoj godini fakulteta, nakon čega je prerastao u čitavu opsesiju i istraživanje novih pokreta i novih formi književnosti kao umjetnosti.

Nera C: Kao i na svako pitanje o počecima nečega što nas uveliko odredi poslije u životu i na ovo je teško pronaći sinapsu koja vodi do sjećanja ili do početka priče. Kako je sve počelo, to ne znam ili barem ne mogu sa sigurnošću tvrditi. Više volim vjerovati da sam sa prvim slovkanjima bajki i pjesmica stupila u neku metarealnost književog svijeta. Negdje sam uvijek više voljela čitati, jer je pisanje uvijek neki vid objašnjavanja neobjašnjivog ili neobjašnjenog. Tek postupno, upisivanjem studija književnosti počela sam vjerovati da mogu krenuti u tu potragu, putem od svakodnevnih vježbi pisanja do uredno sortiranih malih arhiva.

Okvir: Sjećate li se svojih prvih stvaralačkih koraka i šta vas je tada inspirisalo?

Ismir: Prvi stvaralački koraci, koliko se sjećam, krenuli su nekada još u osnovnoj skoli, putem prvih pismenih zadaća na neke zadate teme, od kojih su kasnije nastali i neki nagrađivani radovi. Tada su me mahom inspirisale teme vezane za doživljaje i događaje u odrastanju izmješani sa fantastikom.

Nera C: Moje stvaralačko koračanje krenulo je negdje u srednjoj školi, gdje sam doduše zbog nastavničkog pristupa imala prilično otežanu situaciju, koju bih sad okarakterisala kao stvaralačku blokadu. Nekako sam zbog ograničenih formi i tema koje unaprijed nisu bile objašnjene imala osjećaj da mi se oduzima sloboda. Poslije ću uvidjeti kako su mi baš te početne blokade znatno pomogle u daljnjem radu jer sam uvidjela brojne mogućnosti stvaranja. Tadašnji period tematski je bio obilježen motivom ljubavi, kao i vjerovatno svi srednjoškolski počeci.

Okvir: Da li ste imali podršku u svom književnom razvoju i šta mislite kakvo mišljenje ima šira društvena zajednica o mladim stvaraocima?

Ismir: Na samom početku, podršku i solidarnost sam uglavnom dobijao od svojih nastavnika i nastavnica. Kasnije su moj rad prepoznali rodbina i uži krug prijatelji, a u skladu sa karakteristikama koje prepoznajem, današnji kontekst vremena i društva uporedio bih sa periodom Agona. Taj period predstavlja dio filozofije preuzet iz helenske Grčke, koji podrazumijeva sistem koji još od malih nogu kreira negativni takmičarski duh, gdje se smatra da uvijek trebamo biti bolji od ostalih. Oko ovog razmišljanja gradi se zajednica koja je uvijek nužno negativno kritički nastrojena i istupa sa prefiksom JA – mogu to bolje, radim bolje, bolji sam! Dakle, uzimajući u obzir nenaklonjenost šire zajednice, smatram da nije baš jednostavno mladim stvaraocima i stvarateljicama da izađu u javnost sa svojim djelima.

Nera C: Dok sam se još kao manja bavila različitim sportovima, imala različite hobije, a uz to i pisala, imala sam podršku koja je bila generalnog karaktera, dakle, upućena meni kao osobi, ne samo kao književnici u razvoju. Kada sam se odlučila profilirati i graditi kroz književnost, nisam nailazila ni na kakve prepreke, štaviše, poslije sam dobila i podršku akademske zajednice, koja je uključivala različite vidove objavljivanja radova, konsultacija i u konačnici produktivnih razgovora. Kada je riječ o položaju umjetnika_ica u našem društvu, mišljenja sam kako oni prilično dobro kotiraju, u smislu da skoro svim socijalnim slojevima predstavlju nepoznanicu pred kojom ljudi nisu ravnodušni. Nekako osobe na pomen umjetnika_ica ostaju zaintrigirani pa žele da znaju sve više i više o njima.

Okvir: Šta za vas predstavlja pisanje i imate li specifične rituale koje vezujete za proces stvaranja?

Ismir: Za mene pisanje, mogu čak reći predstavlja jedan svojevrsni oblik dnevnika. Sam proces pisanja i stvaranja bilo čega, jeste prenošenje ideje na neki medij, u ovom slučaju papir i taj sam proces je zapravo svojevrsni ritual, oživljavanje ideje.

Nera C: U suštini nemam neke ritualne momente. Radim svaki dan. U čitaonici uglavnom. Kroz svoj rad, ja ustvari samo želim da demistifikujem taj trenutak ritualnog momenta, tog nekog ponavljajućeg procesa pisanja koji je zapravo rezultat neke vanjske inspiracije.

Okvir: Koje teme ste obrađivali? Koja vam je tema bila izazov? Koje teme vas najviše zanimaju?

Ismir: Trudim se da moje pjesme, odnosno lirski subjekti u njima budu gender fluidni, da iz pozicije čitatelja odgovaraju svima, mislim da je to za mene jedan veliki izazov. Nemam određene teme koje me zanimaju.

Nera C: Kroz školovanje bavila sam se temama kroz pravce, autore, filozofske ideje. Što se tiče mene lično, zanimaju me granične teme ljudske spoznaje. To mi je nekako privlačno, ti mitovi, rituali, smrt, generalno odnosi među ljudima koji su granični, tabui koji su neizgovoreni. Sve to za mene predstavlja ogromnu količinu inspiracije. Postoje opet teme o kojima čitam kroz subjektivnu prizmu, da je prepoznajem kao dio sebe. Konkretno govoreći, jedna od takvih tema je svakako i osjećaj pripadništva LGBTIQ populaciji. Početi pisati o tome u prvom licu je bilo skoro nemoguće, valjda od straha da to potpuno postane tvoje i da ga više nikad ne možeš zanijekati. To predstavlja čitav proces osvještavanja, i naravno oprezan pristup kroz to lice JA, dok to lice JA, ne postane apsolutna transformacija nekog tvog straha kroz ono što govoriš.

Okvir: Šta za vas predstavlja književni uspjeh?

Ismir: Za mene književni uspjeh predstavljaju čitatelji, bio to jedan ili deset njih, uspjeh je dok god je pjesma pročitana. Jednom kada je neko pročita, ona u tom trenutku oživi i podsjeti na svoje postojanje.

Nera C: Ne sviđa mi se podjela na uspjeh i neuspjeh, za mene je dovoljan uspjeh biti toliko siguran da ono čime se baviš je dio tebe. Da ti zbog toga nije mrsko ostajati budan noćima i dočekivati jutra čitajući i pišući. Nije ti mrsko prolaziti stvaralačke krize gdje propituješ sve što si ikada uradio, napisao, doživio. Ono što me čini sigurnom u izbor je što i poslije takvih mračnih perioda, opet se vraća ona sigurnost početka gdje vidiš sebe sigurnu u to što radiš.

Okvir: U kojoj mjeri pisanje pomaže u ličnom razvoju i napretku?

Ismir: Meni pisanje pomaže da se fokusiram, obzirom da sam po prirodi hiperaktivna osoba.

Nera C: Nemjerljivo, to je nešto što je nevjerovatno. Npr. ako danas napišem nešto o sebi i ako se tome vratim za mjesec dana, ja ću po utisku čitanja moći uočiti promjene u svom načinu razmišljanja. Isto tako, ako moj doživljaj i nakon mjesec dana bude isti, to neće biti dokaz mog stagniranja, nego upravo dokaz kako je razvoj kroz kulturu i umjetnost zapravo proces.

Okvir: Kako biste sebe okarakterisali kao autora_icu, i šta vas znači lično i političko?

Ismir: Ne bih se okarakterisao, mislim da je danas tanka granica izmedju ličnog i političkog.

Nera C: Lično jest političko i za mene je to vrlo važan aspekt za osvješavanje. Ja sam recimovovaj manifest primjenila na svoj aktivistički život. Postojao je taj period u mom životu gdje se nisam izjašnjavala kao aktivistica, štaviše, ta priča o aktivizimu me nervirala. Danas, nakon što sam uvidjela kako aktivizam može služiti kao čvrsta sinteza ličnog i političkog sebe karakterišem kao osobu koja živi aktivizam u svemu. Ja sam uvijek za akciju i revoluciju. Sjećam se,kad sam radila žive biblioteke širom države, kako je sjajan osjećaj kada neko koristeći vašu priču transformiše nešto u sebi i kada ga to isto motiviše i ponese.

***Nera poruka: Pročitajte moje preporuke, tj. knjige!

Preporuke za čitanje:

Catherine Boo „Behind the beautiful forevers“

Italo Kalvino „Baron na drvetu“

***Ismir poruka: Umjesto poruke, citirao bih Krležu, kao osvrt na današnje društvo: “S ljudima zajedno smrdi, ali je toplo. U samoćama – prazno.”

Preporuke za čitanje:

1984 – G. Orwell,

Niče – Tako je govorio Zaratustra