Nadam se da će me i dalje voljeti

Nadam se da će me i dalje voljeti

Nadam se da će me i dalje voljeti

Veoma je teško čuvati tajnu, taj intimni dio svoga bića. Nikada nisi siguran kome treba povjeriti nešto tako dragocjeno na čuvanje. Na svu sreću imam divne prijatelje koji su se pokazali kao odlični čuvari tajni. Moji prijatelji su uvijek tu uz mene, ali ipak ima nešto što mi nedostaje da svoju tajnu podjelim sa roditeljima.

Ja sam gej. To je strogo čuvana tajna. Do sada nisam smogao hrabrosti da im kažem ko sam, ali to namjeravam da uradim uskoro. Jednostavno je teško naći pravi način i pravu priliku za tako krupan životni korak. Ja sam svjestan činjenice da nakon svog otkrivanja ništa više neće biti isto. Često u svojoj glavi pokušavam da zamislim scenarij odvijanja stvari nakon outovanja i svih riječi kojima bih se obratio svojim roditeljima kako bi taj proces bio što bezbolniji. Mislio sam da će biti lakše, ali uvijek postoji strah da ću kod svojih roditelja izazvati bujicu osjećanja i da ćemo u afektu jedni druge povrijediti i reći nešto zbog čega bi se kasnije kajali. Ne želim da u očima svojih roditelja vidim razočaranje, bijes, bol, patnju. Ne želim da čujem rečenice poput: Ti si sramota za ovu porodicu, Ti mi više nisi sin, Za mene si mrtav. Kada živite u društvu kao što je naše na ovakve reakcije morate biti spremni. Nažalost, nivo svijesti na Balkanu nije oslobođen predrasuda koje decenijama suvereno vladaju ovim prostorima zahvaljujući naslijeđu iz prošlosti. Svi su udobno smješteni u foteljama sudije i svi su pozvani da iznose zaključke, a da nisu ni pokušali na osnovu pravih informacija formirati svoje mišljenje i uvide koliko su slijepo vođeni mržnjom. Duboka je rana nastala od oštrice vremena i teško će da zaraste. Ponekad mi se učini kao da mi majka daje signale kojima me možda i ohrabruje na sljedeći korak, ali očevo mišljenje iskrsne kao znak upozorenja i sav moj trenutni entuzijazam nestane. Ne želim da dovedem roditelje u tu situaciju gdje će optuživati sebe za moju seksualnu orijentaciju, jer to nije pozicija u kojoj bi ijedno od njih dvoje trebalo da se nađu. To su dvoje divnih ljudi koji su svoj posao roditelja obavili onako kako su oni smatrali da je najbolje i ja im ništa ne zamjeram. Zahvalan sam im za sve što su mi u životu pružili. Njihova ljubav je bila sila koja me je dovela na ovaj svijet. Pitam se da li je ista ta ljubav snažna dovoljno da prevlada i ovu malu prepreku. Jednog moraju biti svjesni: Ja sam njihov sin i voljeti ću ih i poštovati bez obzira na sve. Spreman sam i da, kada se konačno svi suočimo sa istinom, odem i kod psihologa koji će na najbolji način da odagna sve sumnje mojim roditeljima i koji će odgovoriti na mnoga njihova pitanja.

Samo jednu stvar tražim, iskrenost od roditelja. Želim da mi kažu kako me zbog činjenice da sam bio iskren i hrabar da se odlučim na ovaj korak cijene još više. Vjerovatno će naši odnosi biti malo narušeni, ali to je stvar koja se da popraviti. Želim da čujem da bez obzira na sve i dalje sam sin kojeg će voljeti i podržavati. Želim najpozitivniji mogući scenario da se ostvari. Želim suze radosnice. Ovaj teret koji godinama nosim hoću da podijelim sa voljenima. Hoću njihovo razumijevanje i njihovu ljubav. Da li mnogo tražim?

Autor: Samir Rujović

Pismo roditeljima, autor A.K.

Pismo roditeljima, autor A.K.

Pismo roditeljima, autor A.K.

Želim razgovarati s vama. Znam da je čudno čuti ovu rečenicu iz mojih usta :), ali eto. Ovo što ću vam reći vjerovatno će vam djelovati ishitreno i nepromišljeno ali znajte da nije tako. Dugo vremena razmišljam o ovome i nije nešto što sam odlučio tek tako, u dva dana. Ne znam hoćete li se složit sa mnom, razumjet me, ali iskreno se nadam da ćete u konačnici moći shvatit i poštovat moju odluku.

Vidite i sami da već duže vrijeme nisam dobro, ne funkcionišem. Barem ne onako kako smatram da bih trebao. Nisam sretan. Siguran sam i vjerujem da vi želite da budem sretan, ovdje to prosto nisam. Želim otići. Hoću napraviti nešto za sebe. Sam. Dosta sam bio pod vašim protektoratom, i vrijeme je da izađem iz vaše „sigurne zone“. Želim da živim život onako kako smatram da trebam i da je najbolje. Teško vam je sve ovo razumjet, znam. Bojite se. Ali pustite me … Znam da će biti teško, svjestan sam svega, ali neka. To je život je l’ ? Vječita borba sa sobom i za sebe.

Ovo više nije grad u kojem želim biti, pa ni pod cijenu posla. Prosto mi taj novac koji bih dobivao ne predstavlja satisfakciju i neće mi nadomjestit sve što mi tako prijeko treba.  Neće mi donijet zadovoljstvo, mir sa samim sobom. Ne. Zaista sam dobro razmislio, zapravo to činim već duže vrijeme i jasno mi je u šta se upuštam, ali želim to napravit.  Zbog sebe. Jednostavno MORAM.

Znam da sam sve ove godine koje smo proveli skupa bio težak za razgovor, nije bilo lako sa mnom. Niste mogli ili znali pronaći put i način da mi se približite i žao mi je zbog toga. Stoga vjerujem i da će se mojim odlaskom napraviti neki pomak u našim odnosima, možda će oni postati bolji, dublji jer znate – tek kad se maknete, odete i odvojite se od osobe počnete uviđat sve greške koje ste/smo pravili. Mislim da je i vama potrebno to. Da nisam tu. Posvetite se sebi i nemojte se sekirat, barem nastojite ne brinut previše. Ipak ste vas svoje sebi najbitniji.

Mama, žao mi je gledat te svaki dan i vidjet da nisi sretna. Krivo mi je što nisi mogla, znala ili htjela drukčije. Htio bih da se opet smiješ više i češće kao što si to prije činila. Bila si veselija, ispunjenija. Znala si se i posvetit sebi, koliko toliko.  Posljednih godina to ne radiš. Stari, ti i ja nikako na zelenu granu 🙂 , ne razumijemo se i to je OK. Znam da ne možeš shvatiti puno toga o meni. Stran sam ti.

Imam ja vama reći još puno toga ali sad nije vrijeme. Ne želim da na ovaj moj potez gledate kao na svoj poraz ili nešto slično. To je besmisleno. Hvala vam na svemu što ste mi dali i pružili zaista je DOSTA. Potrebno mi je da se maknem i pokušam izgraditi život onako kako ja smatram da je najbolje. Trebao sam to napraviti i ranije, ali eto, nisam. Jer prosto nisam mogao. Nisam bio spreman. Sada jesam. Znam da jesam.  Ako i pogriješim, to će biti moja greška, ne vaša. Ja ću snosit posljedice, ne vi.

Vaš,

A.