Pismo roditeljima, autor A.K.

Feb 26, 2016

Pismo roditeljima, autor A.K.

Želim razgovarati s vama. Znam da je čudno čuti ovu rečenicu iz mojih usta :), ali eto. Ovo što ću vam reći vjerovatno će vam djelovati ishitreno i nepromišljeno ali znajte da nije tako. Dugo vremena razmišljam o ovome i nije nešto što sam odlučio tek tako, u dva dana. Ne znam hoćete li se složit sa mnom, razumjet me, ali iskreno se nadam da ćete u konačnici moći shvatit i poštovat moju odluku.

Vidite i sami da već duže vrijeme nisam dobro, ne funkcionišem. Barem ne onako kako smatram da bih trebao. Nisam sretan. Siguran sam i vjerujem da vi želite da budem sretan, ovdje to prosto nisam. Želim otići. Hoću napraviti nešto za sebe. Sam. Dosta sam bio pod vašim protektoratom, i vrijeme je da izađem iz vaše „sigurne zone“. Želim da živim život onako kako smatram da trebam i da je najbolje. Teško vam je sve ovo razumjet, znam. Bojite se. Ali pustite me … Znam da će biti teško, svjestan sam svega, ali neka. To je život je l’ ? Vječita borba sa sobom i za sebe.

Ovo više nije grad u kojem želim biti, pa ni pod cijenu posla. Prosto mi taj novac koji bih dobivao ne predstavlja satisfakciju i neće mi nadomjestit sve što mi tako prijeko treba. Neće mi donijet zadovoljstvo, mir sa samim sobom. Ne. Zaista sam dobro razmislio, zapravo to činim već duže vrijeme i jasno mi je u šta se upuštam, ali želim to napravit. Zbog sebe. Jednostavno MORAM.

Znam da sam sve ove godine koje smo proveli skupa bio težak za razgovor, nije bilo lako sa mnom. Niste mogli ili znali pronaći put i način da mi se približite i žao mi je zbog toga. Stoga vjerujem i da će se mojim odlaskom napraviti neki pomak u našim odnosima, možda će oni postati bolji, dublji jer znate – tek kad se maknete, odete i odvojite se od osobe počnete uviđat sve greške koje ste/smo pravili. Mislim da je i vama potrebno to. Da nisam tu. Posvetite se sebi i nemojte se sekirat, barem nastojite ne brinut previše. Ipak ste vas svoje sebi najbitniji.

Mama, žao mi je gledat te svaki dan i vidjet da nisi sretna. Krivo mi je što nisi mogla, znala ili htjela drukčije. Htio bih da se opet smiješ više i češće kao što si to prije činila. Bila si veselija, ispunjenija. Znala si se i posvetit sebi, koliko toliko. Posljednih godina to ne radiš. Stari, ti i ja nikako na zelenu granu 🙂 , ne razumijemo se i to je OK. Znam da ne možeš shvatiti puno toga o meni. Stran sam ti.

Imam ja vama reći još puno toga ali sad nije vrijeme. Ne želim da na ovaj moj potez gledate kao na svoj poraz ili nešto slično. To je besmisleno. Hvala vam na svemu što ste mi dali i pružili zaista je DOSTA. Potrebno mi je da se maknem i pokušam izgraditi život onako kako ja smatram da je najbolje. Trebao sam to napraviti i ranije, ali eto, nisam. Jer prosto nisam mogao. Nisam bio spreman. Sada jesam. Znam da jesam. Ako i pogriješim, to će biti moja greška, ne vaša. Ja ću snosit posljedice, ne vi.

Vaš,

Pustio sam se… Autor: M.H.

Feb 16, 2016

Pustio sam se… Autor: M.H.

Ne mogu da pišem i to me razdire, ubija iznutra, polahko. Ispijam treću kafu tražeći inspiraciju na dnu šoljice. Ne ide. Šetam po gradu, uz rijeku. Na momente zastajem paralisan od straha i tako nepomičan, kao u bunilu dječije bolesti posmatram djecu koja trče okolo po snijegu. Tako su nevina, baš kao i ovaj snijeg neuprljan ljudskim đonom. Sve izgleda tako sterilno, simetrično i u konačnici prirodno. Noć preuzima smjenu oprezno i odmjereno, kao neka blaga anestezija koja se navlači na grad, preko kaldrma i krovova. Ostajem kao ostrvo da šutim sam sa sobom, a to je najbolnije, a vjerovatno i najnužnije.

Htio bih da idem, negdje, bilo gdje i bilo s kim. Strah me je ostati sam, tada se misli najlakše prikradu, a noć je duga i tjeskobna. Strah me je tišine i eha koja odzvanja. Strah me onoga što bih mogao zateći u sebi. Strah me je mog straha. Moram hodati, brzo, gore dolje, ako stanem stići će me. Ne smijem stati. Moram biti jak. Ignorisat ću ih. To nisu moji strahovi. Vjerovatno umišljam opet. I kao dijete sam umišljao. Umišljao i maštao. O sigurnosti, ljubavi, bezbrižnoj igri, o svojoj sobi, porodičnom ručku, o računima, plati, o očevoj ishrani, o majčinim haljinama, o sestrinoj užini… Gutam gorku pljuvačku, stresam se i prepuštam se jecaju. Ridam… Pustio sam se.

Živio sam u ubjeđenju da je snaga nikada se ne raspasti. Da su suze i strahovi razočarenja. Sada znam, da je snaga u umijeću sastavljanja. Ja nisam komad mesa, porculanska lutka ili roba s greškom. Ja nisam nikoga razočarao.

Emocije čine da se osjećam živim, ranjivost čini da se osjećam čovjekom. I ne postoje dobre ili loše, sve su prirodne, baš kao djeca i snijeg sa početka ovog teksta. Ja se ne želim izvještačiti, mehanizovati ili isprogramirati da bih postao društveno-emotivno prihvatljiv. Ja ne želim biti podoban, baš kao u onom mitu o Prokrustu i njegovoj postelji, gdje su se ljudi privučeni prividno sigurnom i privlačnom posteljom uspavljivali da bi ih Prokrust poslije činio podobnim, na način da ih je rastezao ili rezao za dijelove tijela koji se nisu uklapali u veličine kreveta. Ja ne želim spavati u tom krevetu. Ne želim odbacivati svoje strahove, osjećajnost i ranjivost samo zato jer ih društvo kategoriše kao slabost. Ja sam jak i hrabar.

Pisanje je moje oslobađanje i procvat. Moje tijelo je olovka i moje emocije su tinta. Pustio sam se i ja mogu pisati.

Saopštenje za javnost povodom premijere forum teatar predstave ‘’TO’’

Feb 15, 2016

Saopštenje za javnost povodom premijere forum teatar predstave ‘’TO’’

Sarajevo
15.2.2016.

Saopštenje za javnost povodom premijere forum teatar predstave ‘’TO’’

Udruženje Okvir ovim putem obavještava javnost da je 12.2.2016. godine u prostorijama Art kina Kriterion održana premijera Forum teatar predstave ‘’To’’ u produkciji dvadeset kreativnih LGBT*IQA i friendly osoba širom BiH i Udruženja Okvir. Cijeli proces su vodilei Demir Mekić i Ana Isaković. Predstava je realizovana u sklopu projekta pod nazivom: “Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobode“ kojeg je podržala Ambasada Kraljevine Norveške. Ova predstava je rezultat pet radionica Forum teatra za LGBT*IQA osobe širom BiH.

Na premijeri predstave prisutnima se obratila Azra Čaušević ispred Udruženja Okvir, ističući kako se vidljivost LGBT*IQA ljudskih prava, kulture i umjetnosti može postići afirmativnom promocijom kreativnog rada i talenata LGBT*IQA osoba u BiH. Uslijedilo je obraćanje ambasadorice Kraljevine Norveške u BiH, Vibeke Lilloe. Ona je u svom obraćanju istakla da će Ambasada Kraljevine Norveške nastaviti da podržava zaštitu i promociju LGBT*IQA prava u BiH, te se osvrnula na važnost podrške Udruženju Okvir u zalaganju za vidljivost LGBT*IQA kulture i ljudskih prava kroz multimedijalnu umjetnost i afirmativnu promociju talentovanih LGBT*IQA osoba u BiH. Demir Mekić je najavio izvođenje forum teatar predstave, te nakon obraćanja prisutnima, izvelei smo prikaz ličnih priča LGBT*IQA osoba nakon čega je publika imala priliku da odabere priču za forumovanje i transformiše istu.

Paralelno uz proces međusobnog osnaživanja kroz svakodnevni rad, uključujući i ovaj projekat, želimo da zajednički doprinesemo građenju vidljivosti kvir kulture i umjetnosti u BiH. Kroz aktivnosti ovog projekta koristilei smo pozorišnu, scensku i multimedijalnu umjetnost kao alatke transformacije naših svakodnevnih iskustava kao kvir osoba u BiH. Te aktivnosti uključuju forum teatar radionice, javnu predstavu, kratki dokumentarac, brošuru o forum teatru, te saradnju sa Božom Vrećom (Aladža). Posebno smo ponosnei na ovaj pionirski poduhvat jer realizovane aktivnosti predstavljaju zajednički kreativni rad talentovanih LGBT*IQA osoba i friendly osoba širom BiH u poljima pozorišne, scenske i multimedijalne umjetnosti.

Svaka osoba u Bosni i Hercegovini ima pravo na samo-određenje, rodni identitet, seksualnu orijentaciju i dostojanstven život bez nasilja. Kao LGBT*IQA osobe imamo pravo na javni prostor, javna dobra i vidljivost naše kulture u BiH. Vidljivost naše kulture, zauzimanje javnog prostora koji pripada svima nama u BiH, zalaganje za različitost, solidarnost i dostojanstven život svake osobe u BiH bez nasilja i eksploatacije je moguće postići propitivanjem naših pozicija, međusobnom podrškom i zajedničkim kreiranjem rješenja i pristupa kroz naše talente i vještine.

Homofobija pod psihoanalitičkom lupom

Feb 4, 2016

Homofobija pod psihoanalitičkom lupom

Sve što nas iritira kod drugih – može voditi ka upoznavanju samih nas.
Carl Jung

U ovom tekstu ćemo pokušati prikazati analizu i tumačenje dinamike homofobije* (vidi: napomena autora) kroz predrasude koje se odnose na LGBT*IQA osobe, iz perspektive psihoanalitičkog objašnjenja homofobnih ličnosti. Rad je nastao kao rezultat teorijskog bavljenja psihoanalitičkom literaturom, kao i radom kroz vršnjačko savjetovanje u zajednici.

Psihoanalitičko teorijsko stanovište spada u ona koja predrasude tumače ličnošću pojedinca. Zajednička misao različitih psihoanalitičkih objašnjenja predrasuda je tumačenje sadržaja unutrašnjeg života pojedinca/ke, strukture ličnosti nastale u ranim iskustvima sa roditeljima, a u skladu sa tim, pitanja koja bi se odnosila na ovu temu bila bi: Zašto je neka osoba homofobna? Koja lična pozadina je pokreće da diskriminiše LGBT*IQA osobe na raznim nivoima? Koje su to ličnosti koje olako podliježu homofobnim ideologijama?

Krenućemo od prvog pitanja pokušavajući da ga što jasnije dekonstruišemo. Prema učenju psihoanalitičke škole, svi ljudi se rađaju kao biseksualna bića, tj. nose osjećanja privlačnosti prema muškom i ženskom spolu, a to su prvi kontakti sa ocem i majkom u najranijim godinama života. Ta osjećanja prenosimo i na okolinu sa kojom stupamo u kontakt tokom odrastanja. Zatim, razne faze u vršnjačkim druženjima i stvaranju grupa su dominantno homoseksualne prirode. Ortodoksna psihoanalitička misao je tumačila ova homoseksualna uzrasna druženja kao odbrane pojedinca/pojedinke od nadolazeće seksualnosti i reaktiviranja infantilnih konflikata, međutim ove faze nužno ne moraju biti odbrane već se mogu tumačiti i sveprisutnom fluidnom seksualnom prirodom svih ljudi. No, usljed društvenih zabrana homoseksualnosti, prinuđeni smo da potiskujemo ta osjećanja. Ali kako sve potisnuto uvijek teži da se vrati i nađe svoj izlaz u zadovoljenju, tako biva i sa homoseksualnim osjećanjima. Kao posledica aktiviranja odbrambenih mehanizama od ovih osjećanja mogu se pokrenuti razna osjećanja i ponašanja koja su homofobne prirode. U tom smislu homofobija bi se mogla tumačiti radom mehanizama odbrane koji funkcionišu na nesvjesnom nivou, govoreći psihoanalitičkim jezikom. Te odbrane štite osobu od anksioznosti, odnosno neprijatnih ili neprihvatljivih homoseksualnih osjećanja, pojačano u susretu sa osobama koje se doživljavaju kao različite (u ovom slučaju LGBT*IQA osobe), naročito tamo gde je različitost spolja vidljiv atribut.

Glavni mehanizam je projekcija, u kojem se vlastita homoseksualnost pripisuje drugima. Projekcija, kako ju je jednostavnim jezikom opisala psihoanalitičarka Džoan Rivijer (2008) predstavlja: „…naš prvi i osnovni način borbe protiv bola, napada ili bespomoćnosti… Putem ovog mehanizma svi bolni ili neprijatni utisci i osećaji bivaju trenutno izbačeni iz nas; pretpostavljamo da su oni negdje drugde, a ne u nama samima. Ne priznajemo ih, odbacujemo ih kao sopstvene izraze i prebacujemo ih na nekog drugog.“ Iz ovoga možemo vidjeti do koje mjere društvo i njegov sistem osuđuju, demonizuju i dehumanizuju homoseksualnost, koja mora po svaku cijenu da se izbaci van sopstvene ličnosti i projektuje na drugog, jer kao takva prijeti sigurnosti i normalnom funkcionisanju ličnosti. Projekcija može biti provocirana nekim epitetom objekta (npr. njegov fizički izgled, posebno prema trans* i rodno varijantnim osobama) ili unutrašnjim iracionalnim podsticajima (npr. iracionalni strah od zaraze, gađenje, fantazije vezane za seksualnost). Kako su homoseksualna osjećanja društveno određena kao patološka, prijeteća, nepoželjna i defektna, da bi se izbjegao vlastiti osjećaj stida i krivice te kažnjavanje vlastite ličnosti, na nesvjesnom nivou mehanizmom projekcije se kažnjavaju i napadaju drugei koji jesu ili se percipiraju kao homoseksualne osobe.

Da rezimiramo, prema ovom tumačenju unutrašnja dinamika homofobije nastaje usljed potisnute vlastite homoseksualnosti. No, da li su sve homofobne osobe u konačnici latentno homoseksualne? Da li je svaka diskriminacija i mržnja prema manjinskim grupama zastrašujući odraz onih koji tlače i diskriminišu? Šta je onda projektivni sadržaj npr antisemitizma? Po ovoj logici, nacisti su se branili od osjećanja vlastite jevrejske pripadnosti? Projektivni sadržaj, naravno ne mora uvijek biti identičnog sadžaja sa osobinama drugih na koje projektujemo, on može biti simbolička zamjena za neki drugi unutrašnji konflikt, tako da je u slučaju antisemitizma podsvjesno neprijateljstvo nastalo iz frustracije i potiskivanja raznih nezadovoljenih želja njemačkog naroda, koje nije moglo biti usmjereno na stvarne objekte već je došlo do transfera nesvjesnih strahova i agresije na Jevreje kao ciljnu grupu. Tako i dinamika homofobnih osoba može biti potisnuta vlastita homosekualnost, ali i neki drugi strahovi i frustracije. Kontrafobičnost je ovdje na sceni, tako da etiketirajući druge kao nakaradne, bolesne, neprirodne, manje vrijedne, tlačitelji na nesvjesnom nivou šalju poruke utjehe, prvenstveno sebi a onda i drugima – “Mi smo ok, normalni i zdravi, ali drugi – homoseksualci, nisu”, braneći se od vlastitih konflikata i frustracija vezanih za seksualnost, a za koje ne nalaze adekvatno razrješenje.

Možda bi definicija homofobije mogla da dobije novu dimenziju, jer kod homofobne ličnosti ne postoji strah, mržnja i diskriminacija prema homoseksualcima koji postoje nezavisno od drugih kao takvi, već strah od homoseksualca u sebi, i mozda bi kontrahomofobičnost imala potpuniju definiciju. Za sve one koju su othranjeni na naučnim činjenicama i statističkoj vjerodostojnosti, a za koje ovi pogledi možda izgledaju kao još jedna psihoanalitička priča za laku noć, iznijeću jedno istraživanje Henry E. Adamsa i njegovih saradnika. Ovi autori zaključuju, u naučnom eksperimentu sprovedenom na uzorku od 35 homofobnih muškaraca i 29 nehomofobnih muškaraca, da su u poređenju sa nehomofobnim muškarcima, muškarci sa izraženim homofobnim stavovima podložniji doživljaju fiziološkog uzbuđenja (mjerenog registrovanjem erekcije polnog organa) prilikom gledanja kratkih snimaka muških homoseksualaca u seksualnom činu. Dakle, ovo su mogući unutrašnji pokretači homofobne ličnosti, njene odbrane i anskioznosti. Ukoliko ste zainteresovani za detaljno iščitavanje ovog istraživanja možete se informisati na ovom linku.

U daljem tekstu bavićemo se analizom grupne dinamike i pitanja koja se odnose na to zašto je neka ličnost slijepo pokorna ideologijama (u slučaju homofobije, fašistička), i kojim psihološkim mehanizmima netrpeljivost, mržnja, odbacivanje prelaze granicu i prerastaju u nasilje nad LGBT*IQA osobama. Prva istraživanja o tipologiji ličnosti koja je podložna fašističkim ideologijama sproveo je Teodor Adorno i ona su se odnosila na antisemitizam, a istraživački projekat je nazvan “Studije o predrasudama”. U tom kontekstu Adorno se fokusirao na analizu ličnosti fašističke osobe. Adorno i njegovi saradnici uvode novi koncept nazivajući ga autoritarna ličnost pod kojim podrazumjevaju vrstu podvojenog ponašanja, koje se manifestuje podaništvom na jednoj, a nasilništvom na drugoj strani. Dakle, osoba autoritarnog karaktera je slijepo odana i poslušna prema onima koji su iznad (koje smatra autoritetima), a istovremeno okrutna i puna prezira prema onima koji su ispod nje na bilo kom nivou u društvenoj hijerarhiji. Dolazi se do zaključka da porodični autoritarni vaspitni stil igra bitnu ulogu u formiranju ličnosti za prihvatanje ovog oblika ponašanja (Rot, 2010). Takva djeca se uče pokornosti i poslušnosti u odnosu prema strogim autoritetima, prvenstveno ocu, bez slobode mišljenja i djelanja. Posljedica takvog vaspitanja djece su odrasle osobe koje su podložne manipulaciji od strane autoriteta (političke vođe, stranke), koje su sada simbolička zamjena za strogog oca iz djetinjstva. Sa druge strane, oni svoju potisnutu agresiju i nesvjesnu mržnju, proisteklu iz nametnutog podaničkog položaja, lako okreću prema nezaštićenim i marginalnim grupama: nacionalnim, vjerskim, rasnim, seksualnim manjinama, političkoj opoziciji, duševno oboljelim osobama i svim onim osobama koje se ne uklapaju u model koji diktira opet taj isti autoritet kome su pokorni.

Iako je ovo istraživanje rađeno 50-tih godina XX vijeka, nismo puno odmakli od ovog stila vaspitanja i patrijarhalnog sistema, te ovakvi zaključci bi se mogli primjeniti i na savremeno doba gdje svakodnevno viđamo mlade ljude zaluđene u raznim neofašističkim ideologijama koje propagiraju i odobravaju tlačenje manjinskih grupa, posebno targetizirajući LGBT*IQA osobe.

I za kraj, spomenućemo još jedan psihološki mehanizam, prvobitno opisan od psihoanalitičarke Melani Klajn, a to je projektivna identifikacija, koji želim da stavim u kontekst grupne dinamike i agresivnog ponašanja. Naime, u pitanju je mehanizam odbrane u najranijim mjesecima života svakog čovjeka, a služi da se svi negativni dijelovi sebe i internalizovanih drugih, a koji pokreću jaku anksioznost, otcjepe iz unutrašnjeg svijeta osobe i smjeste i pripišu drugoj osobi, te uz nagon smrti, taj isti objekat se fantazijski napada. Ovaj mehanizam će kasnije u životu predstavljati prototip za svako agresivno ponašanje. U zavisnosti od zrelosti osobe, ovi mehanizmi ostaju manje ili više prisutni tokom cijelog života (Klajn, 2001). Homofobija, rasizam, agresivni nacionalizam su pojave koje je moguće objasniti projektivnom identifikacijom. Članovi grupe koje diskriminišu LGBT*IQA osobe (ali i sve druge manjinske grupe), sebe doživljavaju kao idealne, snažne, lijepe, zdrave, vrijedne – dok sve negativne osobine, karakteristike (lično ili društveno definisane kao negativne) se projektuju i smještaju na LGBT*IQA populaciju. Kako se ne projektuje uvijek negativni, loši dio sebe, već i pozitivni, idealizovani dijelovi “Ja”, u fenomenu podaništva, podanik projektuje idealizovani dio Ja (snagu, pamet, hrabrost, znanje) u vođu i što je projekcija masovnija, osjećaj depersonalizacije je veći. Vođa zauzvrat, obezbjeđuje identitet (identifikacija sa njim i grupom) i oslobađa pojedinca osjećanja lične odgovornosti jer on preuzima tu ulogu koji svaki pojedinac treba da ima u sebi. Isti taj vođa (politički ili religijski) će podržavati, podsticati, razvijati kod osoba diskriminaciju prema LGBT*IQA osobama jer su one identifikovane kao sve što je loše i bolesno i što treba da se uništi. To je osnov dinamike koja će u nekom trenutku pokrenuti homofobnu osobu na akt mržnje i dati joj dozvolu, bez osjećaja krivice i odgovornosti, da napada, uništava i ubija pripadnike LGBT*IQA zajednice. Svjedoci smo brutalnih napada i iživljavanja nad osobama iz naše zajednice a intezitet tih napada nam govori sa koliko mržnje i sadizma homofobi to rade bez ikakvog osjećanja lične odgovornosti (Kondić, 2007).

U konačnici, homofobno ponašanje ne može se okarakterisati kao takozvana prirodna reakcija. Homofobni stavovi iza sebe nose kompleksne konstrukcije koje idu od ličnih, društvenih, pa sve do političkih utjecaja.

Autor: O.P.

Napomena autora: U tekstu je termin homofobija koristen za sve oblike diskriminacije unutar LGBT*IQA populacije (lezbofobija, transfobija, bifobija) jer se u psihološkoj literaturi termin homofobije navodi za sve oblike, s tim da se u zadnje vrijeme pravi veća razlika između homofobije i trans*fobije koje kao takve nose svoje specifičnosti.

Korištena literatura:
Klajn, M. (2001). Unutrašnji svet dečije psihe. Beograd: Zavod za udzbenike i nastavna sredstva
Kondić, K. i saradnici (2007). Psihodinamska razvojna psihologija. Novi Sad: Veris Studio.ž
Rot, N. (2010). Osnovi socijalne psihologije. Beograd: Zavod za udzbenike i nastavna sredstva
Henry E. Adams, Lester W. Wright, Jr., and Bethany A. Lohr (1996). Is Homophobia Associated With Homosexual Arousal?. Univeristy of Georgia: Journal of Abnormal Psychology

Resurs: Brošura Trougao spašavanja

Jan 27, 2016

Resurs: Brošura Trougao spašavanja

Trougao spašavanja ~ Ili umjetnost bivanja odgovoran/na za sebe i nekontrolisanja drugih osoba ~

Predstavljamo vam brošuru koja je inspirisana našim svakodnevnim razmjenama u toku vršnjačkog savjetovanja: Trougao spašavanja – Ili umjetnost bivanja odgovoran/na za sebe i nekontrolisanja drugih osoba. Naš doprinos ovom tekstu je nastajao u toku savjetovanja, te nam je uveliko pomogao kako na sopstvenom radu, tako i u međusobnom podržavanju. Ovaj tekst je kompilacija teksta sljedećih autora/ica: JanPieter Hoogma & Teresa Tinklin (2000), Lynne Namka (2004), kao i aktivista i aktivistkinja Udruženja Okvir. Brošura se sastoji od opisa uloga u Trouglu (uloga Žrtve, uloga Progonitelja/ke, uloga Spasitelja/ke, sa osvrtom na dinamiku trougla spašavanja i nagrade trougla). Jako bitan dio brošure obrađuje načine kako osobe uče uloge, te vještine za svaku od uloga pri izlasku iz trougla spašavanja i načine zdrave podrške.

Paralelno sa međusobnom edukacijom i treninzima, psihološko savjetovanje smo počelei u februaru 2014. godine – što radimo i danas. Brošura je nastala kroz psihološka savjetovanja i međusobnu podršku koju pružamo jednei drugima. Kroz ova iskustva uviđamo visoku potrebu da radimo na dizanju svjesnosti o nasilju s kojim se suočavamo na dnevnoj bazi i u različitim sferama života. Jednako bitno polje našeg rada je upravo i internalizovano nasilje i nasilje unutar erotskih/partnerskih/prijateljskih odnosa. Cilj nam je da osnažimo jednei druge i da zajednički transformišemo proživljena negativna iskustva te radimo na pronalaženju afirmativnih mehanizama za dalji lični razvoj; ukratko, da svaka osoba pronađe i gradi sigurnost u sebi. Vjerujemo da svaka osoba ima pravo na dostojanstven život i slobodno izražavanje, kao i na podršku da se razvija u skladu sa svojim kapacitetima i potencijalima. To je i poenta i namjena ove brošure koju objavljujemo.

Zašto je trougao spašavanja bitan?

Prirodno učimo načine kontrolisanja naše okoline kako odrastamo. Ovo uključuje razvijanje šablona ponašanja koje koristimo da kontrolišemo ponašanje drugih osoba. Ovo nije negativan proces – svi naši šabloni su razvijeni iz pozitivnih razloga, možda da nas zaštite od nečega ili da nam dopuste da preživimo određenu situaciju. Međutim, osobe se često nastave ponašati po određenim šablonskim načinima iako više nije konstruktivno ili prikladno tako se ponašati, te nisu svjesne da to rade. Trougao spašavanja opisuje uobičajene šablone koje smo možda naučili da nam pomažu da kontrolišemo ponašanje drugih osoba. Ova brošura opisuje te šablone i na koji način se vežu međusobno. Shvatajući trougao spašavanja će ti pomoći da postaneš više svjestan/na kada se ti ili druge osobe ponašaš/te kontrolirajuće. Svjesnost o tvojim šablonima je prvi korak da ih promijeniš.

Brošuru (pdf) Trougao spašavanja – Ili umjetnost bivanja odgovoran/na za sebe i nekontrolisanja drugih osoba možete preuzeti OVDJE. Ako želite printanu verziju – navratite u Okvir ili nam se javite da vam pošaljemo.



PREUZMI BROŠURU

Upoznavanje dinamike trougla spašavanja će ti pomoći da radiš na odgovornosti prema sebi i da se brineš o sebi, te da lakše prepustiš drugim osobama da se brinu o sebi i budu odgovornei za sebe.

Jedan od osnovnih principa savjetovanja je da je svaka osoba odgovorna za sebe. Ako ti nešto treba, tvoja je odgovornost da pitaš za to ili tražiš. Ako osjećaš da ne želiš nešto da uradiš – možeš reći NE. Da je svako/a odgovoran/a za sebe je jako oslobađajuće: za vrijeme terapije, savjetovanja, kroz druženje i u odnosima i vezama. Ako je svaka osoba odgovorna za sebe i ako osjećaš da se možeš osloniti na njih, i kada ih pitaš šta im je potrebno i ako kažu ‘ne’ ako žele – tada ne treba da brineš da li i kako tvoje ponašanje utiče na njih i možeš nastaviti biti ti. Kroz upoznavanje dinamike trougla spašavanja ćeš postati više svjestan/na kada se ti ili druge osobe ponašaš/te kontrolirajuće.

« Older Entries

Next Entries »