BROŠURA Forum teatar: direktna akcija! Sada i ovdje!

BROŠURA Forum teatar: direktna akcija! Sada i ovdje!

3Brošura Forum teatar: Direktna akcija! Sada i ovdje! koja je pred vama predstavlja edukativni osvrt na primjenu Forum teatra kojeg smo koristile/i za osnaživanje LGBT*IQA osoba i vidljivost LGBT*IQA kulture u BiH. Forum teatar u BiH se nikada nije koristio isključivo za rad sa LGBT*IQA osobama. Ova brošura obuhvata naš cijeli iskustveni proces rada kroz 5 Forum teatar radionica i teorijski pregled metoda Teatra potlačenih, tj. Forum teatra kojeg smo koristile/i kroz projekat “Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobode“. Jedan od ciljeva brošure je i dokumentovanje procesa rada, sa akcentom na specifičnosti teatar-forumskog rada sa LGBT*IQA osobama. S obzirom da je cjelokupni projekat pionirska inicijativa, smatramo važnim mapiranje specifičnosti problematike, pitanja i potreba kvir osoba kroz prizmu društveno angažiranog teatra. Kroz distribuciju ove štampane brošure, kao i DVD-a sa dokumentarnim filmom želimo informisati teatarske grupe, aktivističku zajednicu i šire društvo o mogućnostima koje pružaju tehnike Teatar foruma. Za grafički dizajn brošure je zaslužna KONCEPT DESIGN grupa, kao i za kreativnu grafičku pripremu svih promotivnih materijala.

Brošuru (pdf) Forum teatar: Direktna akcija! Sada i ovdje!  možete preuzeti OVDJE. Ako želite svoj primjerak printane verzije brošure kao i  DVD dokumentarca o cijelom procesu- navratite u Okvir ili nam se javite da vam pošaljemo.

Aktivistički pristup metodama pozorišta je za nas bio kako motivacija, tako i izazov. Vodile/i smo se željom da Forum teatar upotrebimo kao kreativan i snažan politički alat kojim se transformišu iskustva nasilja, diskriminacije i opresije nad LGBT*IQA osobama, te da se međusobno povežemo, podijelimo naša svakodnevna iskustva i gradimo međusobno razumijevanje i solidarnost. Naša forum teatar predstava “TO” je nastala kao proizvod radionica i rada sa trenerima Demirom Mekićem i Anom Isaković. Grupa od nas dvadesetak iz cijele BiH učestvovala je u kreativnom procesu stvaranja FT predstave koju smo premijerno prikazale/i 12.02.2016. godine u prepunoj sali Art kina Kriterion u Sarajevu. Između ostalog, željele/i smo ukazati na nedovoljnu prisutnost kvir kulture i umjetnosti u javnom prostoru i doprinijeti povećanju njene vidljivosti kroz afirmaciju i promociju kvir stvaralaštva. Naša inicijativa i rad su takođe doprinijeli da se potrebe LGBT*IQA zajednice prepoznaju i osjete kroz jedan lijep, inovativan i inspirativan način, te smo uspostavile/i temelj za dalji rad i afirmaciju teatarskih tehnika kao alata za društvenu promjenu iz pozicije LGBT*IQA osoba. Nadamo se da će biti prepoznat kao koristan i snažan alat za sve one koje/i se odluče na slično kreativno putovanje osvajanja slobode, građenja vidljivosti i transformativnu moć ljubavi!

Realizacija projekta Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobode je omogućena uz podršku Ambasade Kraljevine Norveške u BiH.

logo_norw-emb

PREUZMITE BROŠURU OVDJE

Brošura o primjeni Forum teatra za osnaživanje LGBT*IQA osoba i vidljivost LGBT*IQA ljudskih prava, kulture i identiteta u BiH. Forum teatar – Direktna akcija – sada i ovdje!

Posebno hvala osoblju ambasade Norveške na ukazanom povjerenju i podršci za vrijeme trajanja našeg projekta. Od srca želimo da se zahvalimo Demiru Mekiću i Ani Isaković, na vašem višemjesečnom radu, strpljenju, vjeri i kreativnoj energiji!  Želimo da se najtoplije zahvalimo svima koje/i su doprinijele/i kreiranju ove brošure i DVD-a, posebno Danilu Jovanoviću, Ivi Marković, Berini Džemailović i KONCEPT DESIGN grupi. Hvala svima koje/i smo učestvovale/i u pojedinačnom i našem kreativnom putovanju, istraživanju i rastu kroz ovaj projekat.

Utisci sa forum teatar predstave

Utisci sa forum teatar predstave

12.2.2016. godine u prostorijama Art kina Kriterion održalei smo premijeru Forum teatar predstave ‘’To’’ u produkciji dvadeset kreativnih LGBT*IQA i friendly osoba širom BiH i Udruženja Okvir, skupa sa trenerom i trenericom: Demir Mekićem i Anom Isaković. Predstava je realizovana u sklopu projekta pod nazivom: “Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobode“ kojeg je podržala Ambasada Kraljevine Norveške. Ova predstava je rezultat ukupno pet radionica za LGBT*IQA osobe gdje smo uvježbali i na scenu postavili tri lične forum priče koje čine težište predstave i bave se različitim vrstama opresije, nasilja i diskriminacije nad LGBT*IQA osobama. Teme koje smo obradilei u predstavi su: diskriminacija LGBT*IQA osoba u obrazovanju, opresija LGBT*IQA osoba u porodici i diskriminacija trans* osoba na graničnom prelazu. Bitno je istaći da su učesnicei radionica kreiralei svoje lične priče diskriminacije i opresije zasnovane na seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu. Te priče smo ukombinovalei sa audio-vizuelnim sadržajem isto tako kreiranim od strane mladih talentovanih osoba na polju multimedijalne umjetnosti. Nakon prikazivanja predstave, publika je glasala za jednu forum teatar priču te su osobe iz publike direktno intervenisalei na prikazanu situaciju opresije na sceni. Bitan segment forum teatra je bila i sama diskusija, dijeljenje iskustava osoba iz publike, kao i razgovor o mogućim rješenjima i pristupima prikazanim scenama. Prenosimo vam neke od utisaka osoba iz publike.

Utisak generalno – super je bilo, super emotivno, što je jako bitno. Vezano za ono što sam i sama govorila da je bitno ljude drmati iz tih njihovih pozicija kako god znamo i umijemo. Ovo je super prilika što su svi posjetitelji mogli da učestvuju i to je ono što nama fali. Nama fale diskusije, nama fale debate, nama fali razgovor, obični razgovor. E to je ono što sam ja prije deset godina imala priliku da radim sa svojim kolegama na fakultetu, što možda, gledajući jednu od ovih priča, nije slučaj. I ta kultura dijaloga i razumijevanja, da razumiješ drugoga, a ne da ga odmah zamrziš, samo zato što ti je neko nametnuo određene okvire unutar kojih ti treba da se pozicioniraš. To je prvo. Sviđa mi se i ovaj poslije dio i cijeli ovaj proces poslije. Mislim da se može nešto iz tog naučiti. Sad ne znam kako je bilo za ekipu koja je radila tih pet ili više mjeseci. Vjerovatno je i njima godilo da sve te frustracije i emocije na jedan način kanališu i izbace iz sebe kroz nešto produktivno, gdje su uvukli svu publiku u tu problematiku i to je ono što je divno u svemu ovome. Ja sam, u suštini, pozitivno iznenađena. Mislila sam da će to biti nešto “arty”, ali kažem, ovaj poslije proces je nešto što nisam znala da će biti… Mislim pisalo je negdje, ali mislila sam da će on postaviti suho pitanje, mi ćemo tu i tamo dati svoje mišljenje, ali jako je dobro gdje on dočara ljudima. Lako je meni govoriti iz moje sigurne foteljice: “Trebate vi to uraditi!”, a tamo, čeka te pet manijaka ispred da te razbije. Ja sam nekad bila takva da bih stala ispred svog druga, ovakva sitna i rekla: “Koga ćeš ti da biješ?!”. Danas sa trideset godina, teže ćeš se odlučiti na taj korak ali nije da nećeš opet, samo je teže. Tako da je dobro ovako malo drmati ljude da razmišljaju o svemu tome. I samo bih voljela da smo više govorili o ovom zauzimanju javnog prostora, javno je političko. I zato treba ići što više i otimati taj javni prostor i vraćati ga nama. I trebamo svi naći neki zajedničkih, onih 95 posto, a onih 5 posto oko kojih se ne slažemo ostaviti po strani, svi imamo neke razmirice, lako se u suštini posvađati, svi smo različiti, ali daj da nađemo barem jednu zajedničku liniju, pa da dogovorimo nešto konkretno.

Poruka: Vratimo prostor nama. Javno je naše. Moramo se boriti. Ništa od sjedenja, navijanja, lajkova. Moramo i na kreativne načine i politički djelovati i pisati, kako znamo i umijemo. I kroz umjetnost i kroz akademiju, svaki korak je bitan, u konačnici, svi ti koraci će dovesti do neke promjene.

Učesnica iz publike

Moj prvi utisak je naravno bio pozitivan, jer uvijek nam nešto ovakvo treba. Najviše što mi se dopalo jeste petlja jedna ljudska da izađeš i da kažeš to što imaš da kažeš, nebitno direktni ili indirektno da li je bila tvoja priča ili nečija tuđa, to je nekako… Uvijek sam posebno ponosna, pogotovo što su to ljudi koje poznajem i onda sam ponosna što se družimo i što ih znam i što jesam dio takvog jednog kolektiva i što, koliko god da je sarajevo malo, sviđa mi se taj uporni stav da guramo i da idemo naprijed i to je svaka čast. I drago mi je što je Okvir podržan, ne samo od strane ovako velikog broja ljudi, nego što je podržan od strane umjetnika tipa Bože, i što je podržan od različitih ambasada, što je podržan od Kriteriona i to mi je predivno. Utisak na mene, koliko god da je pozitivan, u isto vrijeme je i negativan, jer se vratim u to u kakvoj sredini živim, kakve se stvari ljudima dešavaju i koliko je to… To apsolutno nije više na individualnom nivou, nevezano samo za seksualnu orijentaciju, to je ono totalni seksizam, fašizam i nacionalizam i to nam se svima dešava i to što nam se dešava, dešava se svakodnevno. Tako da, koliko god da budem ponosna, toliko se osjećam i poraženom, jer mi bude teško što je 21. stoljeće, a mi i dalje prolazimo te stvari o onda, ono, boli me, ali kada ovako nešto vidim znam da idemo prema nečemu boljem i zato mi je strašno drago što sam bila dio ovoga i drago mi je što sam bila pozvana i što sam svjedočila nečemu što mislim da će biti samo veće i veće.

Učesnica iz publike

Mi smo u Hrvatskoj imali čitav jedan ciklus različitih forum teatara, kako profesionalnih, tako i neprofesionalnih, a onda i lezbejskih kazališta. Dosta sam ih pogledao i mogu reći da je ovaj večeras – Okvirov, bio jedan od kojih sam najintenzivnije i najemocionalnije doživio i to je nekakav generalni utisak. Mislim da su priče odabrane na način da zaista pogađaju u osjećaje onoga ko ju je ispričao u datom trenutku, ko god da to bio, da li osoba koja izvodi ili osoba koja sudjeluje u procesu nastanka. Mene je osobno najviše pogodila i najviše mi je bila važna ova zadnja priča, gdje imamo momka kojeg otac izbacuje iz kuće nakon što je pronašao tu LGBT čitanku, ali puno važniji mi je bio trenutak njegovog i otpora i situacija koju je imao na fakultetu. Mislim da, osim ovih nekih situacija koje je imao na fakultetu, koje su važne, ali ovi trenutci otpora, gdje on zapravo jeste pokazao, u onim granicama u kojim je mogao, otpor u javnom prostoru je ono što me se najviše nekako dojmilo i dotaklo me možda čak i direktno.

Poruka: Učite najviše na porukama ovih političara i patrijarha, na njima se najviše može naučiti. Te poruke i treba na taj način izvrtati, prezentirati i na kraju ismijati. Na taj način te poruke gube svoju moć, kao što su potpuno izgubile večeras svoju moć.

Franko Dota

Super mi je što se ovo desilo. Mislim da je ovo prvi put da se jedna ovakva predstava izvodi javno, u nekom javnom prostoru. Mislim i da je dobro da su se prikazale različite situacije i različite scene. Neke od njih su možda ono, mogu da se dese, ali ne moraju, a neke su apsolutno konstantne. I u tom smislu je meni upravo priča koja, na koju nije bilo intervencije, ali bez obzira na to mislim da je bilo užasno važno da se čuje, a to je Filipova priča. To je scena u kojoj ti konstantno moraš da odgovaraš na neka pitanja koja su neprijatna, glupa, agresivna, a živiš u uverenju da odgovarajući na ta pitanja ti, kao, nekom otvaraš oči za nešto. A zapravo, samo stavljaš sebe u neke situacije koje su odvratne i nepotrebne. Jer, ono, ja neću da ti objašnjavam zbog čega ja mislim da ja nisam bolesna, da bi ti shvatio da sve to nije bolest. Ustvari, mislim da iz ove starosne distance koju imam, ja bih stvarno volela da mladi ljudi koji se identifikuju kao lezbejke, gej, bi, trans, kvir, šta god, nauče da kažu: “Mrš u pičku materinu, neću da ti odgovaram na to pitanje!” I to je to. I da im nije frka da to kažu. Ja bih volela da se ovo nastavi, mislim, bilo bi super da se još više otvori za javnost, mada znam kako to ide. Znam da je to jedan užasno veliki rizik i razumem ukoliko se nikad ne desi, ali bi bilo dobro da se napravi taj neki kontinuitet. Znači, ako smo večeras imali premijeru, super bi bilo da se u nekom manjem teatru ili možda čak u Kriterionu zna da će svakog trećeg petka u mesecu ova predstava da igra i da ljudi mogu da dođu i da vide. Mislim da je ovo odlična metoda, koja ti daje mogućnost da se ti uključiš u neke situacije i da zapravo vidiš kako to izgleda kad si na sceni.

Učesnica iz publike

Saopštenje za javnost povodom premijere forum teatar predstave ‘’TO’’

Saopštenje za javnost povodom premijere forum teatar predstave ‘’TO’’

Sarajevo
15.2.2016.

Saopštenje za javnost povodom premijere forum teatar predstave ‘’TO’’

Udruženje Okvir ovim putem obavještava javnost da je 12.2.2016. godine u prostorijama Art kina Kriterion održana premijera Forum teatar predstave ‘’To’’ u produkciji dvadeset kreativnih LGBT*IQA i friendly osoba širom BiH i Udruženja Okvir. Cijeli proces su vodilei Demir Mekić i Ana Isaković. Predstava je realizovana u sklopu projekta pod nazivom: “Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobode“ kojeg je podržala Ambasada Kraljevine Norveške. Ova predstava je rezultat pet radionica Forum teatra za LGBT*IQA osobe širom BiH. 

Na premijeri predstave prisutnima se obratila Azra Čaušević ispred Udruženja Okvir, ističući  kako se vidljivost LGBT*IQA ljudskih prava, kulture i umjetnosti može postići afirmativnom promocijom kreativnog rada i talenata LGBT*IQA osoba u BiH. Uslijedilo je obraćanje ambasadorice Kraljevine Norveške u BiH, Vibeke Lilloe. Ona je u svom obraćanju istakla da će Ambasada Kraljevine Norveške nastaviti da podržava zaštitu i promociju LGBT*IQA prava u BiH, te se osvrnula na važnost podrške Udruženju Okvir u zalaganju za vidljivost LGBT*IQA kulture i ljudskih prava kroz multimedijalnu umjetnost i afirmativnu promociju talentovanih LGBT*IQA osoba u BiH. Demir Mekić je najavio izvođenje forum teatar predstave, te nakon obraćanja prisutnima, izvelei smo prikaz ličnih priča LGBT*IQA osoba nakon čega je publika imala priliku da odabere priču za forumovanje i transformiše istu.

Paralelno uz proces međusobnog  osnaživanja kroz svakodnevni rad, uključujući i ovaj projekat, želimo da zajednički doprinesemo građenju vidljivosti kvir kulture i umjetnosti u BiH. Kroz aktivnosti ovog projekta koristilei smo pozorišnu, scensku i multimedijalnu umjetnost kao alatke transformacije naših svakodnevnih iskustava kao kvir osoba u BiH. Te aktivnosti uključuju forum teatar radionice, javnu predstavu, kratki dokumentarac, brošuru o forum teatru, te saradnju sa Božom Vrećom (Aladža). Posebno smo ponosnei na ovaj pionirski poduhvat jer realizovane aktivnosti predstavljaju zajednički kreativni rad talentovanih LGBT*IQA osoba i friendly osoba širom BiH u poljima pozorišne, scenske i multimedijalne umjetnosti.

Svaka osoba u Bosni i Hercegovini ima pravo na samo-određenje, rodni identitet, seksualnu orijentaciju i dostojanstven život bez nasilja. Kao LGBT*IQA osobe imamo pravo na javni prostor, javna dobra i vidljivost naše kulture u BiH. Vidljivost naše kulture, zauzimanje javnog prostora koji pripada svima nama u BiH, zalaganje za različitost, solidarnost i dostojanstven život svake osobe u BiH bez nasilja i eksploatacije je moguće postići propitivanjem naših pozicija, međusobnom podrškom i zajedničkim kreiranjem rješenja i pristupa kroz naše talente i vještine. 

Motivacija…inspiracija!

Motivacija…inspiracija!

Čime da zabilježim mijene osim kamerom, govorom, trzajem

koji ništa ne znači ovoj sobi koja me muči?

Kako da me zapišu dok postajem?

Čime da zabilježe mene osim kamenom, grčem, trenjem

koje nešto znači ovoj osobi koju muče muci?

Neću da me bilježe osmoslovno samo. Kad me nešto pitaju, ja bih radije da plivam.

Voda oslobađa: definicija, krajeva, polica, nadziranja sa obje strane

kojim žele utvrditi da je konačno ulovljena ženka.

Tom igrom postojim, igrom postajem, ali opet slova samo.

Ja neću slovima: hoću cijelim bićem, hoću zubima, kosom, noktima, hoću sobu

u kojoj mi od preležanih ljubavi ne prave Excel tabele. Pa ih onda broje

Hoću da čuju i vide svaki komad sastavljenog stakla,

hoću da se pokretnih odraza više ne boje

*Jedan od motivacijskih tekstova za učestvovanje na Forum teatar radionicama. Smirna Kulenovic, učesnica Forum teatar radionica. Realizacija projekta Kroz okvire: Ka javnom prostoru transformacije, ljubavi i slobode je omogućena uz podršku Ambasade Kraljevine Norveške.

Augusto Boal – osnivač Teatra potlačenih

Augusto Boal – osnivač Teatra potlačenih

Fotografija preuzeta sa: https://en.wikipedia.org/wiki/File:Augusto_Boal_nyc2.jpg

Augusto Boal je bio pozorišni reditelj, pisac i političar. Radio je na smanjivanju diskriminacije nad određenim grupama, suzbijanju opresije i rješavanju socijalnih problema putem pozorišta.

Augusto Boal je rođen 1931. godine u Rio de Ženeiru. Diplomirao je hemiju na univerzitetu u Rio de Ženeiru, a pored toga je još u mladosti pokazao interes za pozorište. Boal je svoje školovanje nastavio u SAD-u gdje je studirao na univerzitetu Kolumbija u Školi dramskih umjetnosti. Nakon toga vratio se u Brazil, u Sao Paolo i posvetio se pozorištu.

Tokom 50-ih i 60-ih godina prošlog vijeka postao je jedna od najistaknutijih ličnosti brazilskog, kulturno i politički vrlo angažovanog, pozorišta. Počinje svoj rad sa Arena teatrom i sa čijom trupom organizuje izvedbe izvan scene: na ulicama, u fabrikama, sindikatima, crkvama, gdje su mogli da dođu do ljudi iz favela ili siromašnih četvrti Ria. Baš je tu počeo eksperimentisati sa novim oblicima pozorišta nikad prije viđenim u Brazilu. Boal ih je prilagodio socijalnim uslovima koristeći ljevičarski pristup za teme koje se odnose na nacionalizam, koje su u to vrijeme bile vrlo aktuelne, jer je zemlja svježe izašla iz dugotrajnog razdoblja vojne diktature. Dok je radio u Arena pozorištu, Boal je režirao određeni broj klasičnih drama, a tu je držao i svoj čuveni seminar iz dramaturgije koji je podigao čitav naraštaj mladih dramaturga/škinja i pisaca/spisateljica.

Tokom 60-ih godina prošlog vijeka Boal počinje da oblikuje i razvija svoju ideju Teatra potlačenih, političkog teatra namijenjenog promjeni društvenih odnosa. Smatrao je da je tradicionalni teatar opresivan, prisiljivački jer gledalac/teljica nema priliku da se izrazi, dok njegovo pozorište dopušta gledaocu/teljici da aktivno učestvuje i na taj način se društveno oslobodi. “Teatar potlačenih” je prva Boalova knjiga koja je objavljena 1971. godine u Brazilu. Iste godine, nakon vojnog državnog udara, bio je uhapšen i mučen, kao i mnogi drugi brazilski politički angažovani umjetnici/ce. Međutim, uspio je izaći iz zatvora i pobjeći iz zemlje. Tehniku Forum teatra prvi je put primjenio 1973. godine u Peruu, u okiru programa opismenjavanja stanovništva, prepoznavši da medij pozorišta omogućuje nepismenima, neobrazovanima i potlačenima da izraze svoje stavove i uvjerenja. Boal je smatrao da samo potlačeni/e mogu osloboditi potlačene! Baš sa tom idejom nastaje čuvena metoda Forum teatra u sklopu koje gledaoci/teljice zamjenjuju glumce/ice da bi odredili rješenje zadatog problema prikazanog od strane glumca/ice. Problem prikazan na sceni ujedno može biti i stvaran problem nekog iz te zajednice.

Test2

Fotografija preuzeta sa: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Augusto_Boal_nyc5.jpg

Godine 1974. knjiga “Teatar potlačenih” izlazi u Argentini na španskom, a malo nakon toga Boal se seli u Francusku gdje djeluje sve do 1986. godine, kad se ponovno vraća u Brazil. Boravak u Evropi, brojne radionice u nizu zemalja, te prijevodi njegove knjige na francuski i engleski doprinijeli su širenju pojma i metoda Teatra potlačenih širom svijeta. Boal osniva nekoliko centara i trupa, a 1981. godine organizuje i prvi festival Teatra potlačenih. Forum teatar u tom razdoblju postaje njegovom najuticajnijom tehnikom.

Druga, vjerojatno najpopularnija knjiga, “Igre za glumce/ice i ne-glumce/ice”, objavljena je na engleskom 1992. godine. Treća knjiga, “Duga želja” na engleskom izlazi 1995. godine, a posvećena je razradi psihoterapeutskih aspekata raznih Boalovih tehnika. Posljednja knjiga “Legislativni teatar” na engleskom izlazi 1998. godine, a rezultat je njegovih iskustava kao gradskog vijećnika u Rio de Ženeiru, gdje je radio na stvaranju boljih pravnih rješenja putem teatra i uključivanja građana/ki.

Augusto Boal je umro 2009. godine u Riju od leukemije, a iza sebe je ostavio bogato naslijeđe i riznicu znanja koja i nakon njegove smrti raste i razvija se.

Prema Augustu Boalu, teatar je jedna od osnovnih ljudskih djelatnosti – on je unutrašnji ljudski nagon. A teatar pak nastaje kada osoba uvidi da sama sebe može promatrati u akciji. On/a je glumac/ica (akter/ka) i gledalac/teljica (promatrač/ica) u istoj osobi. To mu/joj dopušta kontrolu, a time i transformaciju svog ponašanja i djelovanja.

Priledilei: Iva Marković i Danilo Jovanović